Lijepo je hodati po tribinama gdje ti narod klikće : to kralju, to vođo, a istovremeno da te kod kuće čeka tikvenjača i pola litre obranog kiselog mlijeka. Pa legneš kasnije u krevet, u sobu u kojoj si naložio jednu vatru da se soba malo zgrije, a za to vrijeme je tvoj ,,kralj" negdje u ugostiteljskom objektu uz jagnjetinu, aperitiv i roze vino, baš kao u neka stara vremena, vremena Branka i Džemala, kralj koji vazi već naučene slogane uz podršku lokalnih gazda koji ga podržavaju sve u cilju većeg pazar koji će to veče ostvariti.
A kralj ko' kralj, vazi i ne ispušta mikrofon iz desne ruke, a lijevom zahvata onu jagnjeću plećkicu i onom masnom rukom držeći čokančić sa šljivovicom, nazdravlja prisutnim. ,,To kralju", čuje se iz prikrajka od ulizica koji su se domogli džabice i ne misleći na ono ,,sutra", šta će biti kada kralj više ne bude kralj. A kralj ko' kralj, uživa u blagodatima i misli u sebi i prisjeća se one stare: -Druže Branko dok je nas bit' će i medvjeda. I onda otrježnjenje. -Joj al me glava boli ! Ne boli ga glava od džabne rakije, boli ga glava što je kralj izgubio na izborima, ali ništa zato: -Kralj je mrtav, živio kralj! I opet sve iznova, dokle?
Dok ima jagnjadi i ovaca za na ražanj, bit će i kraljeva. A Bosna je bogata ovcama i jagnjadima, a i Hercerovina još više. Čudan smo mi narod. ,,Tvrd je orah voćka čudnovata, zube polomi al' ga ne slomi". Al' ga slomi kralj koji ima specijalne zube, malo Američke, malo naše Balkanske. A ljuske od oraha ostavi onim što mu klikću: -Kralj je mrtav, živio kralj! Neka glasaju za kralja i neka glabaju ove ljuske orahove, ljuske od kojih će ih desni zaboljeti ali ta će im bol prijati, jer biti uz kralja barem trenutak je vrijednije nego biti uz dvorsku budalu cijeli vijek. A taj cijeli vijek im je neminovan. Buditi se uz onog smiješnog pajaca na čijim krajevima kapice su zvončići od čijeg zvuka ne možeš pobjeći kao ni od šarene odjeće na pajacu.
A kralj će se upravo pretvoriti u tog pajaca koji će nastojati izvoditi skečeve za publiku, a publika će ga gađati pokvarenim jajima i tjerati sa pozornice. Pajac će ići u garderobu moleći šminkere da mu nacrtaju na licu drugu masku, ne bi li se dodvorio publici da on nije kralj kome su do juče klicali kao i da on nije pajac sa smiješnom kapicom, nego da je on sasvim drugi lik koji će povesti cijenjenu publiku u neki novi svije, svijet birićeta i blagostanja. Za njim će ići dvorska klika koja će to isto tražiti od šminkera, ali nažalost neće biti toliko šminke da sa ta lica pretvore u neke druge dvorske lude. Lude ko' lude, otići će u pozorište i tražiti sporedne uloge, ali će ih iz pozorišta uputiti na branje malina u obližnji malinjak.
Tamo mogu frontalno djelovati, lijehu po lijehu, pa dok ima praznih gajbi i dok koljena ne počnu klecati. A koljena kad počnu klecati počne i glava klonuti, kao u onoj, -Glava klonu lice oronulo, kleca mi slabačko koljeno.... , a tek mladost nastupila. Šta ćeš, sve ima svoju cijenu, sve se plaća kao što se plaća i cijena društva sa kraljem, kao što se plaća jagnjetina, hladno pivo i gemišt od graševine i jamnice. Gemišt, orosio na staklenoj čaši, kad čašu dohvatiš ostaju na njoj tragovi ruku, ko može tome odoljeti, a nasuprot sjedi kralj kojemu se diviš i malo malo mu nazdravljaš. Sve će to doći na naplatu, skupo će to koštati, ali u najgorem slučaju berbom malina u malinjaku.
I tako svake dvije godine. Pojavi se novi kralj u novoj odori sa novim pristalicama koji vide svoju šansu, koji se nisu pronašli u svom životu ali itekako se snalaze uz kralja, uz gemišt od graševine i Jamnice, koje na veliku radost ima u tolikim količinama da isprate mnoge kraljeve u njihova vječna lovišta. A šta bi im falilo da su se zadovoljili sa mjestima za koje su završili visoke škole i to one redovne...i uživaju u svome životu.
Nema komentara:
Objavi komentar