ZA NJIH JE SRAMOTA STIDJETI SE...

"Društvo neumoljivo odbija od sebe dva staleža ljudi: one koji ga napadaju i one koji ga čuvaju". Možda će društvo odbiti i mene i Ibrahima, saradnika bloga 32.vijećnik ali zasigurno neće moći odbiti istinu. Ona će ostati zapisana na blogu a rezervna kopija članaka na tvrdom disku. S toga, opustite se i uživajte u ostatku teksta...


Piše: Ibrahim Emić


,,Kad se ne stidiš radi šta hoćeš". (Hadis)....,,Stid je kruna dobrih djela. Ko stida nema ne može imati ni vjere. Čovjek bez stida je životinja bez uzde. Stid je ono što čovjeka brani da zla i ružna djela radi, pa kad njega nema, šta će ga drugo spriječiti od zla?
Neovisno o razlozima neugode i stida koje osjećamo, potaknut će se naš obrambeni mehanizam koji nas tjera da zaobilazimo istinu ili LAŽEMO, sve kako bismo zaštitili sebe i svoj identitet. To ne znači da će nemir i tjeskoba nestati. Unutarnji glas koji će nas pitati ZASLUŽUJEMO LI TO ŠTO IMAMO, može se aktivirati u svakom trenutku....
Tim riječima starac koga sam sreo na buvljaku koji je prodavao mladice smokve, prokomentarisa današnje ponašanje ljudi sa vrha koji ne znaju za stid. 

Kaže: -Stid me je komšije kada ga ujutro sretnem, stid me ovih praznih zidova sobe, stid me onoga grma na osami, stid me kada se pogledam u ogledalo...stid me ove mladice smokve koja će sutra plodove davati. Kako ću sutra u čaršiju otići, proći trgom, da li će i mene ljudi gledati kao što ja njih gledam očekujući pozdrav od njih, da li će vidjeti da me je stid tih ljudi, ili će okrenuti glavu pravdajući se da me nisu vidjeli. Volio bih da mi kažu, -Kako te bolan nije stid?. 

Možda bi mi pomogli da više ovaj svoj stid lažima ne pokrivam, lažima koji se polako gomilaju, ali kako znati njihovu mjeru, kako znati koliko ih može stati u tu nekakvu posudu, posudu koja je možda bez dna? Da onaj grm zna pričati on bi mi sigurno rekao, ali ovako? Ljudi mi neće da kažu, možda me lažu kad mi kažu da je sve to ispravno, da za to ne trebam da se stidim, gurajući me još dublje da što prije napunim tu posudu, koje su mi već dvije prepune, a čekaju me još dvije....koje su možda posude bez dna?
-Evo, govorio sam u njihovo ime, završi starac nesvjesno milujući onu mladicu smokve koja će možda, ubrzo promijeniti vlasnika koja će za tri mjeseca početi plodove da daje, zrele plodove sa trideset i jedne grane, jer one grane što su se počele sušiti, one će polako dolaziti sebi ne dozvoljavajući da ih se zalijeva onako ko kako hoće, lomiti ih onako krhke braneći im da ih obasja svjetlost i da se protežu vlastitim putem onako kako to one hoće i žele...