Za blog 32.vijećnik, govori Mile Srdanović: Rođen 1956. u Vitezu ali u Zenici od svoje druge godine. Ovdje završio sve škole i Mašinski fakultet (dok je on bio odjeljenje Sarajevskog). Radio (hronološkim redom) na: Metalurškom Instititutu (paralelno asistent na Mašinskom fakultetu), Rudnicima Zenica (u više pogona) sve do rata, tokom rata (svo vrijeme u Zenici) u Press Centru III Korpusa ARBiH (grafički urednik), potom u više međunarodnih organizacija (vezano za obnovu i trazvoj), pa u Ministarstvu Energije, Rudarstva i Industrije (pomoćnik ministra za Energiju), pa u jednoj velikoj međunarodnoj energetskoj korporaciji (Menadžer za Zapadni Balkan), pa Institut za Mjeriteljstvo BiH (zamjenik direktora) i trenutno – član Regulatorne komisije za Energiju u FBiH.
32.vijećnik: Vaše učešće u društvenom životu Grada i doprinos gradu : (sport, kultura, nauka, društvena djelatnost, umjetnost, muzika, književnost, rezultati)
Bez obzira što Zenicu, kao mjesto stanovanja, nisam nikad napuštao činjenica ipak jeste da sam, u poslovnom smislu, najveći i najvažniji dio svoje (postratne) karijere ostvario u drugim BH gradovima: Travnik, Sarajevo i sad Mostar.
U Zenici me uglavnom poznaju i prepoznaju po mojim „sporednim aktivnostima“ jer su one medijski bile isturenije. Slučaj je naime htio da sam ja autorom skoro svih poznatijih vizuelnih identiteta u ovom gradu uključujući i sam grb grada. Grafički dizajn je zaista bio ne samo moja velika pasija već u nekim trenucima i glavna preokupacija, kao što je to bio period na početku rata, ali sam ga kao hobi zadržao do današnjih dana. Doduše sve manje, ali bez crtanja ne bih mogao. Danas je to na kompjuteru ali ja imam „pokriće i dokaz“ da sam se time odvajkada bavio i to poprilično uspješno. Toliko uspješno da mi je to ponekad činilo i ozbiljan problem jer su me ljudi (nekad nenamjerno a nekad i zlonamjerno) titulirali dizajnerom umjesto inžinjerom! A ja sam zapravo, jedan od rijetkih inžinjera moje generacije koji je uspio ostati i napredovati u struci, uprkos nevjerovatno teškim okolnostima. To sam uspio zahvaljujući individualnoj fleksibilnosti u širokom rasponu između inžinjerske struke i grafičke umjetnosti.
32.vijećnik: Ok, evo onda konkretno pitanje iz struke. Pretpostavljam da ste čuli da je SIPA pokrenula istragu oko KTG-a? Montenegro tvrdi da se ispred zeničkog projekta ispriječio politički lobi u Elektroprivredi koji zagovara električnu energiju iz uglja i koji je KTG Zenica posmatrao kao direktnu konkurenciju koja će oteti dio tržišta od EP BiH. Vi poznajete problematiku odbačenog projekta grijanja grada iz Kaknja. Što nam o tome možete reći ? Zašto je taj projekt odbačen?
Ne znam za SIP-inu istragu ali sam nedavno negdje vidio da se ta „KTG priča“ ponovo reaktivira ali na potpuno apsurdan način! Naime, ne propituje se geneza tog sumnjivog investicijskog aranžmana, dakle kako je do toga uopće došlo, nego se neko drznuo da sada, kada je srećom sve zaustavljeno, optužuje one koji su taj lopovluk onemogućili! A KTG – Zenica TE-TO Projekt (kombinovana gasna elektrana – toplana) je po svemu sporan. Gotovo bih ga nazvao etalonom Balkanskog investicijskog marifetluka!.
32.vijećnik: Šta je tu sporno?
Pa kako rekoh – sve! Prvo je pitanje otkud uopće ta ideja? Da li je riječ o nečemu što je rezultat naših iscrpnih analiza i planova ili je riječ o planovima energetskih mešetara. Definitivno je ovo drugo jer, kako sam to u žustrom razgovoru sa pok. načelnikom ispalio, ne idući u dublje stručne analize, sasvim je jasno de je famozni „investitor“, nakon što su ga svi drugi prozreli i odbili, tek u Zenici pronašao partnere za svoj sumnjivi biznis, nije to inicijativa potekle ovdje. Dakle preprodavač energetskih projekata izvjesni, gospodin Montenegro (termin je zaista ispravan, ne radi se o investitoru nego o preprodavaču investicija) se pojavio u Zenici sa idejom 300 MW gasne termoelektrane, koja bi usput grijala grad. Ovakvo rješavanje grijanja grada Zenice je uporedivo, navodim jednostavan primjer, sa grijanjem u automobilu! Takvo grijanje se zaista može smatrati „usputnim“ tj. besplatnim, ukoliko ste, recimo, taksista i imate mušteriju. Ali ako se morate grijati na štandu, dakle paliti motor radi grijanja, nema skuplje toplote.
Šta hoću reći – odvajanje toplote sa termoelektrane je provjereno najefikasnija opcija. Ali pod uslovom da ta termoelektrana ima svoju baznu ulogu – proizvodnju električne energije, odnosno njen siguran plasman. U ovom slučaju je upravo to bilo upitno, jer ova elektrana nije bila planirani objekt u sklopu elektroenergetskog sistema FBiH, nego sasvim samostalni projekt! Ovdje treba reći – liberalizovano tržište električne energije i općenito reformiran energetski sektor upravo omogućava i ovakve projekte, ali pod uslovom da svoju investicijsku samo-inicijativu dosljedno dovedu do kraja, što znači izlazak na slobodno tržište bez uvjetovanja uključivanja u postojeći portfolio, kako je ovdje pokušavano sa EPBiH. Ovo je u najkraćem i pojednostavljeno, suština „problema“ kojeg „jahači mrtvog konja – KTG akteri“ podmeću kao razlog kolapsa njihovog projekta.
Zaista ne treba biti nikakav ekspert pa se ne zapitati – zašto bi EPBiH svoju ranije planiranu ideju gasnog bloka u Kaknju (kao nadopunu postojećim u situacijama vršnog opterećenja) prepustila investitoru bez novca, projektu bez stručne provjere i lokaciji bez energetske infrastrukture kakva već postoji u TE Kakanj?!
Kad pomenuh Kakanj da ponovim – Zenica je definitivno propustila najbolju i najlogičniju priliku za grijanje grada - vrelovod iz Kaknja. Naprosto je neshvatljivo kako je, tako logična ideja, bila godinama odbacivana. Ali je dobro da je makar zaustavljena ova KTG klopka. Zato sad nemam nikakvih rezervi prema projektu revitalizacije postojećih kotlova u AM Zenica, to nam je sada najbrže, najbolje i zapravo jedino rješenje nakon svega.
I još samo jedna opaska u vezi KTG projekta. Slabo se na to uopće obraćala pažnja a po mom skromnom mišljenju to bi, da se krenulo u realizaciju, bez ikakve dileme postao najveći problem. A to je gorivo tj. Gas. Njegova cijena, cijena transporta i kapaciteti. O tome gotovo da niko nije razmišljao a površnom analizom se moglo zaključiti da ni ti, dakle elementarni uslovi nisu bili zadovoljeni.
I to bi bilo uglavnom to što daje sliku i, barem tako mislim, raskrinkava utopijsku ideju KTG projekta u Zenici i nažalost štetnu ulogu pok. načelnika Smajlovića koji se svim svojim bićem zauzeo za ovaj beznadežno neuspješan projekat. Dobro bi zato bilo da nam ovo svima bude pouka kako je energetika nešto šta izlazi iz granica jedne općine. Ima, doduše, dosta toga u energetici šta može biti predmetom inventivnih rješenja lokalne samlouprave, ali jedna termoelektrana kapaciteta 300 MW definitivno ne može biti općinski projekt, a pogotovo ne projekt jednog čovjeka makar on bio načelnik općine!
32.vijećnik: Predrag Kojović je povodom nacionalističkih napada na njega objavio jedan video zapis u kojem ste se na neki način "prepoznali" i objavili isti na svom fejsbuk profilu! Da li su te neugodnosti dolazile od vaših sugrađana ili iz Republike Srpske?
Ovo je sad već politika a te teme, zbog karaktera posla kojeg trenutno obavljam, moram izbjegavati. Ali da odgovorim. Doista sam reagovao na ovaj, sada već svima poznat i emotivan nastup Predraga Kojovića, tako što sam ga podijelio na svojoj FB stranici i rekao da sam se „prepoznao“ u njemu. To stoji, svi mi koji „nismo na mjestu gdje nam je mjesto“ (nadam se da ćete shvatiti ovu ironičnu frazu u navodnicima) dakle svi mi „manjinci“, bez razlike gdje se nalazimo, smo imali ovakve ispade primitivizma (šovinizam je samo jedan oblik primitivizma) a kako primitivizma na ovim prostorima općenito ne nedostaje ja tome ne bih davao previše važnosti. Osim kad pređe mjeru a u slučaju gosp. Kojovića se upravo radilo o tome i ja ga potpuno razumijem i suosjećam. Ali isto tako treba biti pošten i reći, a to sam i napisao u nastavku FB objave, da ovakav nastup u skupštinskim klupama i, što je mnogo važnije, masovno saosjećanje sa „jadikovkom manjinca“... to teško mogu zamisliti u Banja Luci!
32.vijećnik: Pretpostavljam da ste upoznati sa "slučajem" odmarališta Duće. Da li je Zenica mogla zaraditi da je iznajmljivala zemljište u odmaralištu Duće u zadnjih 20 godina i ko je za to odgovoran?
Sa ovim zaista nemam veze.
32.vijećnik: Mislite li da je i danas moguće pokrenuti postupak iznajmljivanja zemljišta do donošenja odluke o konačnoj namjeni, tj. da bi bilo daleko bolje od suludog pokušaja prodaje ispod svake cijene?
Isto, nisam upućen u ovu stvar.
32.vijećnik: Zenica je od lokalnih izbora do danas doživjela "promjenu". Mislite li da je to ono što smo godinama priželjkivali?
Od kako me je posao odveo u Mostar, Zenicu i zenička zbivanja slabo pratim. Ipak moram reći da sam, tek odlaskom u Mostar, postao svjestan nekih zeničkih kvaliteta. Pola u šali, pola u zbilji izbacio sam slogan kojeg često upotrijebim – „upoznaj Mostar da bi Zenicu više volio“!
32.vijećnik: Što nam možete reći o migraciji? Da li je multietnička Zenica suočena s tim izazovom?
Što se tiče blijeđenja multietničke slike, što je nažalost poslijeratna sudbina svih BH gradova, mora se pošteno priznati da je i tu nemoguće porediti recimo Zenicu i Prijedor. Ako u procentima tu i ima neke sličnosti geneza procesa koji su do toga doveli je neuporediva. Ali, bez obzira na sve, ja sam ipak zadovoljan stepenom očuvanja zeničke multietničnosti. Zenica je jednostavno dovoljno velik grad da u njemu još uvijek možete pronaći gradić Srba, gradić Hrvata, gradić rokera… ali i gradić narodnjaka i ostalog primitivizma. Sve je dakle u našoj optici, našim kriterijima i našem izboru.
32.vijećnik: Kakvu budućnost Grada vidite?
Zenica, uprkos svemu, po meni ima sjajnu budućnost. Njen položaj, veličina i druge komparativne prednosti, bez obzira na sumorni stereotip o Zenici, je ipak čine, po mom skromnom mišljenju, možda i jednim od najperspektivnijih BH gradova. Zenica samo treba da se oslobodi jednog svog velikog kompleksa koji se zove – Sarajevo! Pa Zenica je zaboga postala Sarajevu ono što i Dobrinja – naselje na pola sata od centra grada! Ali sa dovoljno autonomije koja omogućava inventivan i Sarajevu kompatibilan razvoj. Zenica dakle treba da prestane da se nadmeće sa Sarajevom već da mu bude mudar susjed. Ne treba Zenica imati toliko univerziteta, ovdje konačno treba razvijati ekonomiju ali ne način da konkuriše sarajevskoj već da joj bude kompatibilna. I kad to kažem odmah me upitaju za konkretnu ideju a ja najčešće navodim ideju velikog zabavnog parka, nešto poput Diznilenda ili slično, što bi na ovoj lokaciji bio, tako mislim, pravi pogodak. Zenica ima naslijeđe radničkog i nepoduzetnog grada i baš zato bi joj i „psihički“ bilo od velike koristi nešto dijametralno suprotno kako bi ovaj narod konačno shvatio da „hljeba ima i bez kliješta i motike“!
I kad već govorim o perspektivi grada, naravno da ona nikako ne postoji ukoliko se konačno ne riješi ovo sramno aerozagađenje. Koristim riječ „sramno“ jer sam jedne prilike rekao da me onih crvenih oblaka iznad željezare više sramota, zbog vizuelnog efekta, nego što ih se bojim kao atak na zdravlje! Ovo mi nemojte zamjeriti jer sam inače vizualista, ali hoću samo reći da je zagađenje okoliša generalno teško shvatljiva i uhvatljiva problematika. I znam da apsurdno zvuči ali mislim da ova vizuelnost zeničkog zagađenja može biti i prednost – lako je dokaziva i rezultira jačom akcijom! Zato i vjerujem da će se uskoro rješiti.
Ali da završim lijepim, odnosno onim što Zenicu čini jednim od najljepših naših gradova. A to je njen urbanizam. Da budem precizniji – naslijeđeni urbanizam. U ratu i poraću uspješno je očuvan pa potom i nedavno dosljedno unaprijeđen zenički urbani prostor. I kad o tome govorimo nekako svi pomisle na ovaj nedavni projekt GGM i, nesporne zasluge pok. Načelnika Smajlovića. To zaista stoji i ja, evo, nakon niza kritika zbog KTG promašaja odajem priznanje pokojnom načelniku, ali ja bih ipak, kada govorimo o zaslugama za dobro isplaniran grad, izdvojio drugo ime - onog „prvog“ gradonačelnika Zenice – pok. Ezhera Arnautovića. Da ono šta je napravljeno za njegovog vakta nije bilo napravljeno, odnosno da je pogrešno napravljeno, mi bi smo danas imali sasvim drugačiju priču.
Apsurdno zvuči, ali ja stojim iza teze da se, u nizu sretnih okolnosti po zenički urbanizam, može svrstati i njena ekonomska neatraktivnost! Da smo mi ovdje imali navalu „investitora“ kakvi su zaposjeli mnoge druge, njima atraktivnije gradove i ovdje bi se desio sličan urbicid. To je srećom zaobišlo Zenicu i ja sve češće razmišljam o briljantnoj definiciji Zenice koju je izrekao veliki zeničanin Mensur Serdarević kad je rekao da je definicija Zenice „zaobiđi me!“
32.vijećnik: Ukratko, vaše mišljenje o posljeratnim gradonačelnicima: Besim Spahić, Ferid Avdić, Zakir Pašalić, Husein Smajlović, Fuad Kasumović
Kasumovića bih izdvojio jer on još nije završio šta je naumio. Što se ovih ostalih tiče reći ću ovako – neuporedivo je ratno i poratno vrijeme i zato svi sem Besima Spahića su mogli biti mnogo bolji, jedino je Besim Spahić mogao biti mnogo gori! A nije i na tome mu hvala.
32.vijećnik: Poruka građanima Zenice
Putujte! Tek kad odete u druge zemlje i gradove shvatit ćete prednosti i potenciajle grada u kojem živite. Ovakve prirodne pretpostavke ćete naći na malo mjesta u svijetu. Naravno vidjet ćete i mnogo bolje, ali to treba da nam da ideju šta moramo promjeniti u ponašanju da bi smo isto napravili i ovdje. A ovdje, vjerujte mi, sa malo više volje i bolje organizacije možemo napraviti sve!
Nema komentara:
Objavi komentar