Gradonačelnikova odluka izazvala reakciju: Zar je otpuštanje zakonito zaposlene djece šehida u interesu Zenice

foto ilustracija

Danas je na adresu 32 vijećnika stiglo pismo jednog od djeteta šehida... Sigurno se sjećate da sam prije četiri dana pisao o ovoj gradonačelnikovoj urgenciji u vezi s primjenom Preporuka o transparentnosti i socijalnom aspektu zapošljavanja koju je poslao direktorima javnih ustanova i javnih preduzeća, čiji je osnivač Grad Zenica. Nakon već mnoštvo zaposlenih podobnih kadrova gradonačelnika Kasumovića i njegovih cura iz izbornog štaba, ova odluka je je*avanje sirotinje u mozak. Sad svaljuje krivicu na direktore preduzeća da su samovoljno zapošaljavali njegove kadrove. Naravno da oni neće smjeti progovoriti o ovome jer je i njih same on udomio, poput sina Zakira Pašalića kojem je dugovao od vremena kad je ovaj bio gradonačelnik i dozvolio mu da napravi benzinsku pumpu pored samog porodilišta. Ili, npr. poput kćerke Paneta Škrbića koju je smjestio u Zenicatrans, a njenog muža planira za direktora rtv Zenica. No, da ne dužim...

Kao što rekoh, danas je na adresu 32 vijećnika stiglo pismo Ajle Fejzić Herceg, kćerke šehida koju je ova odluka koštala zaposlenja iako je tek primljena.

Zovem se Ajla Fejzić Herceg, rođena 03.03.1993. godine u Zenici. Kćerka sam šehida Ibrahima Hercega, borca Armije Republike Bosne i Hercegovine koji je braneći domovinu poginuo 13.10.1992. godine u Maglaju. Osim toga, majka sam jednog djeteta koje ima godinu dana. Završila sam Islamski pedagoški fakultet u Zenici, smjer Predškolski odgoj i obrazovanje. Bila sam presretna kada sam prije petnaestak dana dobila poziv za zapošljavanje u kome su me obavijestili da sam dobila angažman kao volonter u Javnoj ustanovi za predškolski odgoj i obrazovanje Zenica. Toga dana svijet je za mene bio ljepši, jer mi se na ovaj način otvorila budućnost, kako za mene, tako i za moje dijete.

Međutim, sedam dana nakon toga, kao grom iz vedra neba me pogodila vijest od direktorice da sam otpuštena i da ne mogu više raditi. Pitala sam zašto, jer je moj angažman bio u potpunosti u skladu sa zakonom i propisima. Rečeno mi je da sam otkaz dobila po naređenju gradonačelnika Fuada Kasumovića. Nakon te vijesti moj se svijet u trenutku srušio. U prvi mah nisam mogla povjerovati da se to desilo. Sjetila sam se svog oca koji je poginuo za bolje sutra mene, moje djece ali i sve druge djece u Bosni i Hercegovini. On sigurno nije život dao za nepravdu koja je mene pogodila. U prvi mah nisam imala namjeru reagovati, jer su mi rekli kako je tako danas u Zenici i da trebam čekati neku drugu priliku. Rekli su mi da o svakom radnom mjestu u Zenici odlučuje Fuad Kasumović, da se unaprijed zna ko će dobiti posao i ako niste njegov poslušnik nećete se ni zaposliti. Međutim, kada sam na web stranici Grada Zenice pročitala saopćenje gradonačelnika, odlučila sam da ne šutim i da napišem ovo pismo medijima, jer je saopćenje Fuada Kasumovića prepuno laži. On tamo piše kako je odluka o mom otpuštanju u „najboljim interesima našeg grada“. Pa, zar je otpuštanje zakonito zaposlene, odnosno angžovane kao volontera pripravnika, djece šehida u interesu Zenice, u interesu Bosne i Hercegovine. Zar je zapošljavanje ljudi u gradu u ingerenciji samo jednog čovjeka. Šta je sa zakonima ove zemlje i šta je sa onima koji nisu poslušnici Fuada Kasumovića. Da li to znači da su oni građani drugog reda i da se nikada neće zaposliti. Zenica nije grad Fuada Kasumovića. Zenica je ostavština najboljih sinova koji su je sa puškama u rukama branili četiri ratne godine, a ne ljudi koji je žele podrediti sebi i svojim interesima. Djeca šehida i poginulih boraca, ratnih vojnih invalida i demobilisanih boraca, pa tako ni ja, neće dozvoliti ovakve i slične postupke Fuada Kasumovića i njemu sličnih ma ko to bio. Ja ću se boriti do kraja i u skladu sa zakonom izboriti se za svoje pravo koje mi je uskratio Fuad Kasumović, jer još uvijek vjerujem u zakone ove zemlje i ideale za koje su se borili njeni branioci.