Nije vam dobro?

Nije vam dobro. Pod pritiskom ste. Grcate u dugovima ili žicate od roditelja i tetki iz dijaspore koju markicu. Vidite koliko vaši političari zarađuju, a vi ste nezaposleni ili zaposleni a minimalno plaćeni. Depresivni ste zbog toga. Nemate štelu. Čekate. Ne bunite se. Ne izlazite na izbore. Niste nikada napisali javni protest, neko pismo ili članak. Mudro ćutite i čekate da vam se neko drugi izbori umjesto vas ili da dođe na kućna vrata i pozove na posao. Mrš. Kratko i jasno... I dobro vam je kako ništa ne poduzimate.

 Inspiraciju za gore navedeno moje nedolično ponašanje dala mi je jedna fejsbuk objava od prijateljice Karmen, a u nastavku teksta pročitajte o čemu se radi. Jedna od onih koji nešto poduzima i zbog toga bude često napadnuta, navodno zato što se petlja u bh teme iz dijaspore je moja fejsbuk prijateljica Karmen. Umjesto građanske kritike prema onima koji ih tlače najčešće smo kritikovani mi koji upozoravamo.

Piše: Karmen V. Medija

Evo, sad će "dijaspora" opet da pametuje. Ne razumijem da je narod ovoliko uspavan. Znate li da je plata njemačkih poslanika jedva 2,3 puta veća od prosječne plate njemačkog radnika, a poslanici u EU parlamentu dobiju jedva tri puta veću platu od prosječne plate radnika. U BiH je plata poslanika veća 8 puta od prosječne plate radnika i 20 puta veća od penzija. Plata radnika u BiH je ca. 800 maraka, penzije 330 maraka a poslanika dostiže i 7.000 maraka. Rad poslanika i delegata skupštine BiH za pola godine se sveo na sedam dana po 8h. Svaka sjednica košta građane 115.000 maraka a svaki usvojen zakon 144.000 maraka. Ko je dobio mjesto poslanika u Parlamentu BiH izvukao je džekpot jer mu je zarada za četiri godine mandata do 300.000 maraka.

Penzije se nakon isplata drže u bankama više sedmica prije nego ih penzioner može podići. Mahinacije banaka niko ne kontroliše.

Mnogi radnici rade u privatnom sektoru bez osiguranja, bez radničkog savjeta i bez radničkih prava. To znači da svako može biti isplaćen i otpušten prema volji poslodavca. Gdje je pravna država koja brani prava radnika?

Dok ministri s platama, koje stižu astronomske visine, ne brinu ni za skupa ljetovanja, samohrani roditelji, stari ljudi, osobe sa posebnim potrebama, djeca i nezaposleni nemaju nikakvu pomoć od države. Građani BiH su opljačkani do gole kože!

Dok su mnogi građani bili u rovovima, u granatiranim gradovima, vlade na Palama i u Sarajevu su društvenu imovinu pretvarale u državnu, pa je tako vlada postala njihov vlasnik. Potom su javna dobra prodavana u pola cijene i čak za šaku dolara kupcima koji su se nakon rata pojavili s milionima maraka, bez da je vlada provjerila porijeklo imovine. Porijeklo imovine u BiH je tabu tema. Prijedlozi o nekakvim agencijama je pijesak u oči građanima, jer to uslovljava dugogodišnji rad tih agencija na nekakvim postupcima, koji na kraju nemaju nikakve veze s porijeklom imovine. Ja to zovem - zataškavanje.

Političari su najbogatiji u BiH, misle neki. Da, oni i još bogatiji od njih su tajkuni, kojima oni namještaju poslove i zažmire na njihove kriminalne radnje. Zakoni koje vlada donosi su protiv radnika i građana uopće, a u interesu su pojedinaca koji ovim zakonima ostvaruju dobit. To je odlika banana republika.

I ipak je još mnogo onih koji vjeruju da im je Srbin, Bošnjak, Hrvat neprijatelj, da je ovo uništavanje zemlje od strane ustaša i četnika. Ne, najveći neprijatelj građana BiH su mnogi političari. A ratne priče se prepričavaju svaki dan zasljepljenom narodu.

Građani koji su bili prije rata i za vrijeme rata, su nakon rata aminovali ovaj sistem pljačke. Nacionalističkeideologije i njihovi ljudi su zaposjeli sva politička mjesta i institucije u društvu. Kako bi ostali na vlasti, političari šire svoju ideologiju i proglašavaju su braniocima "svog" naroda i vjere. Zapravo, ovo im je oprobana taktika s kojom mogu ostati što duže na vlasti. Takav pljačkaški sistem dozvoljavaju i prihvataju ljudi u BiH, a dijaspora postaje slika tog sistema. Sve manje je bh predznaka u dijaspori a sve više troglave nacionalističkei kriminalne podjele. Pokoji glas se čuje iz dijaspore, pokoji nastoji da objasni i urazumi letargičnu i licemjernu masu, ali je sve tiši. Dijaspora nestaje i gasi se. Ostaće možda koja svijeća da podsjeća da je nekad ovdje po Zapadu bila jača, moćnija bh dijaspora koja je bila spremna pomoći domovini na putu u demokratiju, dok nije potonula u asimilaciju i u međunacionalne i međuvjerske podjele.

Ljudi napuštaju BiH, a najviše visokoobrazovana i najnaprednija populacija zemlje. Uskoro neće biti doktora, a za njima nestaće i nastavnika i inžinjera. Građani ne napuštaju svoju zemlju. Građani izlaze na ulice i protestuju.

Ali u BiH nema građana i zato se niko ne buni. Tek se u toj pustari čuje još pokoji glas pravednog, povrijeđenog, izrabljenog, dok i ti glasovi ne ušute ili dok ne budu ušutkani.

Da napišem kraj?

Kraj