Kad obožavamo, mi nismo svoji!

Putem bloga 32.vijećnik bi da izrazi bunt spram dešavanja u svijetu kojem živimo i odgovori na pitanje zašto obožavamo diktatore. Obzirom da je mobilizacija “osvještenih” građana u toku, a što ne bi moglo...

Piše: Lada

Način na koji vladajuća politika odbacuje odgovornost za teror nad slabijima doveden je na ovim prostorima do savršenstva. Razne su metode u kombinaciji, a uvijek je na djelu kult persona, koja sići diktira pravila igre. Pravilo je da se slabiji priklone jednom od kraljeva u igri, u protivnom, kuhaće ih na živo, kastrirati ili baciti divljim svinjama. Ili prosto, zaprijetiti još većom otimačinom njihove bijedne imovine.

Ti su kraljevi diktatori, koji funkcionišu jedino u sferi obožavanja. Kad obožavamo, mi nismo svoji. Lišeni razuma i kritike, skloni smo tada mrziti protivničkog kralja. Bitno pravilo manipulacije. Uz zapaljena osjećanja, znaju to i Bake, i Mile, i Drago, i Fahro, a i svi kraljevi nižeg ranga, to im je bila jedna od prvih lekcija iz psihologije masovnih komunikacija, pamet polako zamire. Što je vrlo opasno, jer naši su kraljevi davno zbacili humanost i razum sa svojih dvorova, na kojima, zahvaljujući bijednom moralu svite i frigidnim intelektualcima, neometano vladaju laž, korupcija i sila.

Vrijednosti su nestale iz vidokruga. Život, istina, pravda, sirotinja, prevareni, bolesni, pametni, pravedni, hrabri… toga kod nas više nema! Imaju samo diktatori i njihovi bijednici. Ako obožavamo jedne, onda mrzimo druge. Nema sredine. Mrzimo i protivničke kraljeve i njihove podanike. A i sami smo nečija sića, topovsko meso, dželati i neobuzdana rulja. Ljudskost nam je izmakla iz vidokruga. Nemamo više ni pravih vještica. I one su devalvirane. Sad su to predsjedničke kurve, vlasnice vila i propalih preduzeća.

Diktatura znači da su privilegovani pojedinci vlasnici naše zajedničke imovine, naše sreće i budućnosti naše djece. Naše domovine. I da mi tu ne možemo ništa. NIJE TO NJIHOVA PRĆIJA! To su gradili naši očevi, krvlju i znojem, decenijama, stotinama godina!

Zašto onda obožavamo naše diktatore? Zato što su bolji, uspješniji, veći lafovi i fore, okrutniji, vještiji i veći sociopati i veći lopovi od ovih drugih diktatora i sitnih duša koje ih opslužuju? Ne, nego zato što nemamo muda da vidimo koliko smo iskrivljeni i zaglupljeni, nemamo volje da vratimo svoje, a ni ideje da otkrijemo šta to nama treba. I zato što nemamo pojma šta da radimo sa tim našim vlasništvom, našim pravima i našom možebitnom ljudskošću.

Zato udaramo jedni na druge. Da ubijemo i preostalu mrvu ljudskosti u sebi i da na kraju kažemo: ONI SU KRIVI! A za to vrijeme, stoka i dalje planduje, prljavo igra i iskorištava našu glupost, kako bi si pribavila još više mesa, još više krvi, još više krivih, još para, još zemlje, još vila i imanja, još još... Otima i dalje od svih nas. Od siće i s jedne i s druge strane... Haram im bilo!