Ponedjeljkom,u terminu jeftinije struje,operem dvije ili tri mašine veša...danas eto i majicu i crveno bijelim kockicama.Tužna i kisela i što će majica ponovno u ormar,a i zbog stotine pitanja i tvrdnji oko toga-trebam li ja uopče nositi majicu s kockicama ili ne...tužna zbog huligana i baklji, zbog sramote, zbog nereda u Kiseljaku, zbog jedne ogromne mržnje kojom sam okružena i zbog rasula onih koji se ovdje mrze i odlaze zbog toga da bi se onda izljubili kad se poznaju i sretnu u Frankfurtu....
Hrvatska je moja zemlja isto kao i Bosna i Hecegovina, imam državljanstvo i jedne i druge i volim ih isto... Državljanka sam BiH ali sam po nacionalnosti Hrvat a ne kao što neki kažu Katolik i kao što tvrde oni iz Hr koji nas ne vole i kao što za njima ponavljaju Bošnjaci... Katolik je vjeroispovjest a ne nacionalnost i eto na vašu glupost i žalost, mi smo Hrvati... nismo Bosanski katolici kao što tvrdite jer postoje i ljudi ateisti i agnostici, tako da se ne možemo svi svrstati i pisati po vjeroispovjesti...da je moglo tako ne bi bilo potrebe za nazivom "Bošnjaci" jer bi mogli svi biti samo Muslimani... Ne razumijem stoku koja se naziva domoljubima i Hrvatima a pali zastavu Bih i psuje po Bosni...to je naša zemlja, zemlja naših kraljeva, zemlja natopljena našom krvlju... jezik u kojemu je ispravno pisati mehko, lahko itd se ne moze zvati bosanski jer i ja sam Bosanka a ne želim tako pisati... turska kava je turska a ne Bosanska i Turci su vladali i Srbijom i Hrvatskom pa po toj teoriji onda ta ista džezva i fildžan je i Srpski suvenir i Hrvatski kao i Bosanski...
Pojedini Hrvati iz matične države koji kažu da smo mi samo katolici Bosanci to isto ne govore za Čorluku koji je iz Dervente,ne kažu da im je kapiten Srna sin Uzeira iz Bosne...oni su im ponos a mi teret i breme što im je Tuđman na silu ostavio u amanet.... Ne znam više ni ja šta sam kad spremim majicu u ormar a glavu tamo nikako ne mogu...isto kao što ne mogu ni obuči onu s ljiljanima kad mi je pola rodbine poginulo od ljiljana...ne mogu ni jugoslovensku jer te zemlje više nema...pomješale se boje, razlio život i od crvene,bjele i plave kad se krvlju oboje i razmažu jedna preko druge,dobije se samo ljubičasta...boja korizme,boja patnje i muke...ona je visoko na svim našim jarbolima i srcima...od devedesetih do dan,danas.
NAPOMENA: Tekst izražava isključivo stav autora, i ne odražava stavove bloga “32.vijecnik”
Tekstovi objavljeni u odeljku za komentarisanje predstavljaju stavove autora i ne mogu se smatrati stavom bloga “32. vijecnik”. Blog “32.vijecnik” ne odgovara za stavove iznijete u ovoj rubrici ali zadržava pravo da obriše neprimjeren komentar bez najave.
Nema komentara:
Objavi komentar