Doduše, malo je razloga za slavlje ali dovoljan je što preživjesmo. Nekad davno, dok nismo postali Grad, u Zenici je za Novu godinu vladao poseban ambijent. Grad je bio okićen, bilo je organizovanih dočeka na sve strane! Svaku Novu godinu čekali smo i nadali se da je dočekamo kao bolji ljudi. Na izmaku ove da se primjetiti kako nam je ponos zaglibio u blatu i kaljuži na „ničijoj zemlji“. Prolazi nam godina u kojoj je oružje zamijenilo pero, oštre izjave i kamenice.... koje novinari prepričavaju svako na svoj način. "Novinari ljudi koji ne znaju pisati, koji intervjuiraju ljude koji ne znaju govoriti za ljude koji ne znaju čitati!", pročitah negdje.
Često trabunjamo o nekakvoj „slobodi“, nadamo se. Jedni se raduju gorem, a drugi nadaju boljem! Karadžićeva kćerka juče je postala podpredsjednica Parlamenta Republike srpske. Alijin sin je već odavno član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a mi još uvijek vjerujemo u 1oo hiljada obećanih radnih mjesta. No, bez obzira, ona ipak prolazi. Prolazi nam godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla. Godina u kojoj su jedni radili, a drugi im ševili žene. Godina u kojoj sam na prvi dan proljeća trebao postati otac u ovim godinama!? Skoro da sam umro od straha kako ću supruzi na oči. Srećom, probudio sam se na vrijeme. Imao sam sreću kao i svi ostali Bosanci i Hercegovci. Sreću, što sam se rodio u Bosni.
Cijeli svijet je saznao da mi „imamo sreću da se kao Bosanci i Hercegovci rađamo bogati“, a ne shvataju da je naše najveće bogastvo u tome što nam je dragi Allah dželešanuhu podario prestolonaslednika direkt iz trezora Narodne banke, sekretara u dimijama ali i doživotnog oca našeg Grada.
Oca Grada koji je i u ovoj godini izašao kao pobjednik i najveći borac za sebe i svoje zdravlje.
Oca Grada koji će nam objasniti kako i ovu Novu godinu „svoj grad“ ne treba pretvarati u okićen grad, slavljenički grad. Imajmo razumjevanja prema gradskim vlastima i nedostatku budžeta da se izdvoje sredstva za organizovanje javnog slavlja Nove Godine. Imajmo razumijevanja, u kreditu smo... Godine prolaze, proći će i ova kao i sve ostale godine. Godine koje smo čekali i nadali se boljem, a doživjeli gore.
Šta će nam poseban ambijent za Novu godinu u kojoj ćemo ponovo čitati o zapošljavanju pristalica SDA i njihove djece. Godinu u kojoj cijene hljeba i mlijeka neće biti iste meni/tebi i „njima“. Njima, četveročlanim porodicima u kojima rade sve četvoro, i našim četveročlanim u kojima radi samo jedno.
Šta će nam poseban ambijent za Novu godinu, za još jednu godinu "slobode govora" koju ne koristimo. Šta će nam poseban ambijent za još jednu godinu u kojoj djeca sitne buranije neće vidjeti more, neće preći entitetsku, a kamoli državnu granicu...
Djeca, sitne buranije „imaju sreću da se kao Bosanci i Hercegovci rađaju bogati“, ne moraju ići van svoje domovine na školovanje. Djeca sitne buranije školuju se „ovdje“ u svom - na svom. U inostranstvo neka idu njihova djeca s našim parama, a ona koja ostanu ovdje, u znak domoljublja neka se i dalje odriču užine da bi drugu kupili cipele!
Prolazi nam godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla. Godina u kojoj smo viđali žene s ispruženom rukom na ulici, a da nisu Romkinje. Godina u kojoj su i bošnjačke i srpske i hrvatske majke prosile!?
Šta će nam poseban ambijent na isteku godine u kojoj su nas trovali „bez dozvole“, dolazi Nova, u kojoj će nas trovat' s dozvolom!? Dragi Allah dželešanuhu nam je podario prestolonaslednika direkt iz trezora Narodne banke, sekretara u dimijama i doživotnog oca našeg Grada koji će im produžit' istu na period od još pet godina.
U etnički najmješovitijoj zemlji, vukojebini zaostalih četnika, balija i ustaša n e trebaju nama nikakve lampice, jelke i ukrasi. Nama treba brojno stanje. Koliko je naših a koliko njihovih!
„U eri restriktivnih politika gradske vlasti vode računa o utrošku novca!“. Razumimo ih... Oni koji ga imaju na pretek neka idu u Istanbul, Beč i Veneciju. Turističke agencije su im i ove godine pružile raznovrsnu ponudu. I neka se vrate kao „bolji ljudi“.
Nema komentara:
Objavi komentar