Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 22. rujna 2014.

Kažu da nismo zaslužili bolje, ja kažem da jesmo!


Kazu 'narod je kriv' , kažu 'narod ih je izabrao', kažu čak da nismo zaslužili bolje... ja kažem da jesmo.

Ja kažem da narod NIJE kriv, da narod nije birao (40% izašlo na glasanje), da narod nema izbora i tvrdim da je nepravedno kriviti narod dok mu se ne ponudi izbor.

Najgore mi je kad kažu da je BiH narod previše lijen da izađe glasati - kakva laž!

Dokažimo da nismo lijeni izaći na glasanje!

Svi oni koji su se već opredjelili za koga će glasati, odlično, super, samo nastavite, to je vaš izbor, vaše građansko pravo.

Ali, svi oni koji su odlučili da neće ni izlaziti jer nemaju za koga glasati, svi oni koji smatraju da njihov glas ionako ne vrijedi, ili zato što ima toliko korupcije u izborima, laži, prevara, ili zato što je izborni zakon nula, ili zato što je sistem najgluplji na svijetu, molimo vas dođite na izbore, ponesite dobro debel flomaster, po mogućnosti neke drečave boje, i prekrižite svaki list.

Mi predlažemo da napišete u dvije riječi zašto ste ga prekrižili. Za mene, te dvije riječi su: nemam povjerenja!

Ja 'nemam povjerenja', to jest, nije stvar u ponuđenim, među njima ima dobrih, nemam povjerenja da iko može napraviti promjene koje su građanima hitno potrebne u ovom sistemu, sa ovakvim Izbornim zakonom, sa ovakvim Ustavom.... Znači nije do ponuđenih, nego je do tog da je ljudski nemoguće postići prave promjene sa ovim što imamo, a ja vjerujem da nemamo ni osnovnu demokratiju; ono tipa: majority rules

Divim se svima koji su svjesni ovog, ali su ipak odlučili da pokušaju. Imam prijatelje koji se do ove godine nisu mješali u politiku, ali ova godina je mnogim od nas otvorila oči na očajno stanje u kojem se nalaze mnogi naši sugrađani koji šute vec dug niz godina iako nemaju ni osnove za normalan život. Moji prijatelji su baš ove godine, uprkos svom vjerovanju, odlučili da u ime naroda ipak pokušaju i tu politiku, pa kako bude - neki ljudi znaju da se zid ne razbija glavom, ali kad vide da se zid mora razbiti, a nemaju šta drugo, onda će pokušati pa čak i glavom.

Ja sam za to da tražimo čekić i da se strpimo dok ne nađemo, ali ne krijem svoje divljenje onima koji se ne boje glavobolja...


- grupa građanki i građana okupljenih oko Plenuma Zenica: Meliha, Ratko, Goran i Muhamed

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi