Ne pitajmo ni koga voze ni gdje žure crni audiji

Podsjećanja radi,  jedan od mojih čitanijih tekstova objavljen početkom 2013-te godine...

Poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH su najplaćeniji u Evropi kada se njihova plata poredi sa prosječnom platom u zemlji. Samo po osnovu plate i mjesečnog paušala njihova primanja premašuju 5.000 KM. Već smo upoznati i da se političari u Bosni i Hercegovini voze u najskupocjenijim automobilima čije se cijene kreću obično od 7.000 do nevjerovatnih 370.000 maraka.

Obično se voze crni audiji zatamnjenih stakala sa nekakvim svjetlucavim plavim svjetlima u kojem se obično pojavi glas, poput onog na megafonu, a možda i dublji pa mi se čini da se dere dok viče “hooooop, sklanjaj se u desnu stranu, hooooooooooooop”, vrag bi ga znao šta još sve nabrajaju, valjda žure negdje na važan sastanak ili frišku jagnjetinu.

Divim se svima koji se sklanjaju u stranu, ljudima koji poštuju vlast, koji pretpostavljaju da je toj istoj vlasti, interes građana i države na prvom mjestu?

Ali kad se sjetim natpisa u bosanskim novinama i afera sa službenim automobilima, pomislim kako bi najbolje bilo da u tom trenutku mi obični vozači imamo velike bagere, da ih onako lijepo pometemo s ceste, jer svjesni smo da od njihovog sastančenja nema ništa, odnosno da je samo jagnjetina u pitanju.

Čitam tako neki dan kako u susjednoj državi zakon daje za pravo svakom poslaniku da se pozove na imunitet ako je zatečen u vršenju prekršaja ili djela za koje nije zaprijećena kazna zatvorom.

U praksi, to znači da oni ne moraju da odgovaraju za nepropisno parkiranje, nevezivanje pojasa ili preticanje na punoj liniji.

Preticanje na punoj liniji od strane tih istih bahatih političara sam doživio i preživio, zahvaljujući slučajnom proširenju puta, sklonio sam se u stranu ne zato što ih poštujem, već zbog toga što mi je žao prije svega mene a onda i mog auta vrijednog max. 2000 KM.

Mi kao građani, nažalost, o svemu tome ćemo samo prokomentariti, jer nas je višedecenijska praksa političke neodgovornosti otupila i sve manje tražimo i pozivamo političare na odgovornost.

Često gledamo i slušamo kako je obično politička šestorka krenula na neki od sastanaka a nakon sastanka u izvještajima se može čuti i da je sedmorka prisustvovala, kao da su još jednog u putu “napravili”.

No, bila to šestorka ili sedmorka nebitno je, za pojedine političare/optimiste najbitnije je da smo nakon dvije decenije bliži nego ikad “rješenju političke krize” u Bosni i Hercegovini.

Oni iz crnih audija će reći da je ovo je teško vrijeme, da je bio rat, da su ratna razaranja ostavila traga, da“obnova” države nije nimalo lagan posao, da je to posao u kojem teret štednje moramo ravnomjerno rasporediti, ali kad prođe “kriza” jest’ ćemo zlatnim kašikama.

Zato ne pitajmo ni koga voze ni gdje žure crni audiji, jer, mogli bi slučajno saznat’ za summit parlamentaraca u Ekvadoru, te kako su neusporedivo bogatije države iz susjedstva uglavnom ignorirale ovaj besmisleni summit ili su pak u Ekvador poslale jednog parlamentarca, no siromašna BiH nije pitala za cijenu: u Ekvador je poslala tročlanu delegaciju!

S obzirom da smo navikli i na gore od navedenog, otupili ili šta već, opravdajmo ih i ovaj put i recimo da je to težak posao za jednog parlamentarca, da je bolje poslati tri delegacije iz tri konstitutivna naroda. A ko će mu ga znat’ možda usput naprave i predstavnika ostalih, kao u slučaju sedmorke, jer, teret se mora ravnomjerno rasporediti.

Neka ide Nermina i neka troši više i od Drage i od Mate i obrnuto, možda ćemo jednog dana i mi stići do Ekvadora, kao turisti naravno, jer, kako neki kažu bolje je živjeti u svojoj domovini u nevolji, nego u tuđini u zadovoljstvu.

Kako svi pričaju ono što ovaj narod voli čuti, ova vlast im uprvo to i omogućuje, i nije čudno da se već dvije decenije jedni te isti “deru” u skupocjenim automobilima, mogu i moći će sve dok se drugi sklanjaju.

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: april 2013.godine

Žepče i „sukurac“ u njemu!

Ovaj tekst nabolje je započeti riječima književnika Abdulaha Sidrana, riječima kojim je prokomentarisao život na ovim prostorima. "Tko me pita što mislim o suživotu, ja ga pošaljem u sukurac. Ljudi žive, a ne su-žive“, rekao je Sidran naglašavajući da smo zahvaljujući nacionalnim strankama korak do apartheida, korak do rasizma...

Žepče, jedni kažu kako je to čaršija koja leži na čistom nacionalizmu i stranačkoj podjeljenosti, a drugi kako im je ekonomija prioritet dok nacionalizma nema...

Načelnik Općine Žepče koja leži na čistom nacionalizmu je Mato Zovko, rođen 09. januara 1959.godine u Papratnici, općina Žepče proglašen “najnačelnikom 2010.”, a prestižno priznanje mu je dodijelila Nezavisna agencija za izbor i promociju menadžera iz Zenice, Europsko udruženje menadžera i časopisa Euro Menadžer.

Što se tiče samih građana, naravno da leži na čistom nacionalizmu i to mogu potvrdit screenshotovima komentara objava fcb.stranice Žepačke “Herceg Bosne”, ali nek se oni jebu bez mene, ne mislim cijeli tekst posvetit’ pravdanju svog mišljenja. Ionako su to (ne)ljudi koji su nasjeli na nacionalističku propagandu dok njihove “ideološke vođe” itekako dobro sarađuju.

Reći ću samo ukratko da ovi prvi argumentuju primjerom „dvije škole pod jednim krovom“, a drugi obrazlažu da je to zato što Bošnjaci neće da prihvate da školuju djecu po hrvatskom programu.

Diskriminacija i podjela učenika „dvije škole pod jednim krovom“ u BiH postoje više od deset godina i zapravo nije tema koju ću predstaviti u ovom tekstu.

Naprotiv, ovo je priča kako se dvije suprostavljene nacionalističke struje slažu kada su u pitanju stranački neopredjeljeni građani. Građani koji vide šta se dešava a reaguju samo kad im za vrat skoče.

Dodaj naslov

Pisao sam o tome kako su vjera i politika izvele na sud 18 mještana Begovog hana ne bi li platili zato što su „progovorili“. Naime, mještani Begovog hana koji nisu dobili nikakvu pomoć za rješavanje problema nastalih nakon majskih kiša i poplava koje su zadesile to naselje, 10. septembra 2014.god. izašli su na proteste koji su uključivali i blokadu magistralnog puta M17 nakon čega su im policajci prijetili oduzimanjem djece. Na samu godišnjicu poplava, ti mještani, skupa sa mojom malenkosti su kažnjeni “Sudskim ukorom” da im slučajno ne bi palo na pamet da traže svoja prava.



Doduše, većini mještana je nakon demonstracija započeta sanacija oštećenih kuća i objekata, osim meni, naravno.

Pretpostavlja Žepačka politička kasta, rupa bez dna, da meni nije žurba obzirom da stanujem u Zenici i stoga su mi izdali rješenje o procjeni štete misleći da nemaju obavezu meni sanirati bilo šta, dok bi novac od procjene, pretpostavljam, završio u neke druge svrhe.

Obzirom da danas niko ništa ne pita, a pojedinac ne može sam skoro ništa, ostaje mi da ovako preko bloga javno pitam načelnika “općine u sukurcu” šta je s mojom lovom od procjedne štete.

Dragi Mato, moj načelniče “općine u sukurcu” trenutno sam zauzet poslom od čijeg novca prehranjujem porodicu i ne mogu ti doći razapet šator ispred rezidencije koju koristiš. Rezidenciju koju si dobio možda i glasovima moje familije, poznanika ili prijatelja jer sam te javo hvalio kako si “dobar”i kako ću se preseliti na tvoju općinu. Trenutno ne mogu razapet šator, ali znaj da ću u skorije vrijeme moći. Jednostavno, dobit ću godišnji odmor u firmi ili će mi se sin oženiti i dovesti mi je u garsonjeru, a obzirom da vi i vama slični ne dajete mogućnost zaposlenja a kamoli stan, neću imati gdje do tebi pred rezidenciju.

Vidimo se...

Mene je kupio On, sa velikim slovom „O“!

Prvi put kad sam čuo zanemario sam kao da nisam ni čuo, nasmijao se i rekao „ma pusti budalu“. Večeras čujem ponovo, ovaj put od druge osobe. Neko voli pričat o meni kad me nema....

To da sam „kupljen“ nisam mislio komentarisat' jer ne volim tračeve, ali možda su ti koji pričaju u pravu!? Jest, ipak je to tačno. Bio sam kupljen. Jednom me je jedan kupio. Kupio me je time što mi je omogućio besplatno obrazovanje, pravo na besplatnu ljekarsku brigu i na kraju posao sa osmočasovnim radnim vremenom i sigurnom platom, i to bez štele... Dakle, omogućio mi je bezbrižno djetinjstvo, duhovnu slobodu i mir. 

Ove mlađe generacije možda i ne znaju ko je taj koji me je kupio!? Ne, nije se on zvao dedo al' je ipak sjala jako! Mene je kupio On, sa velikim slovom „O“!  Njegovo ime je Josip Broz Tito!

Po samom objavljivanju na društvenoj mreži nadođe mi misao da ovi "moji" ovdje ne kontaju zašto Hakala pjeva "da mi je osjetit Željezarin miris dima". Ne pjeva on radi Željezare i njenog dima, pjeva čo'jek radi Tita haha... grin emoticon

Da ne bude zabune... OBAVEZNO POGLEDATI GOVOR PRIJE SPOTA

Tko vlada Zenicom? Znaju li civilizovani stanovnici Zenice šta je Evropa?

Zaključak mog prijatelja da „u Zenici nema grada, niti u Zenici vladaju građani“ naveo me je da podijelim njegov tekst jer mi se čini da u Zenici zaista vladaju (ne)ljudi kojih nije briga šta građani misle. Rade onako kako su zamislili ne obazirući se na mišljenje sopstvenih građana.

Prije nego pređemo na njegov tekst, ispričat ću vam jednu anegdotu počevši njihovim žargonom. Estakvirlah, haman da Cerić nije džaba govorio "dosta smo se mi njima prilagođavali, nek se oni nama prilagođavaju!"... 

Prolazeći pored gradilišta stambeno - poslovnog objekta u Blatuši, kolega pita "je l' to i ovdje nova džamija"? 

Haha baš smo se "prilagodili“, sad kad vidimo bilo koje ograđeno radilište pomislimo, evo je još jedna!

No, ovaj put nije riječ o džamiji već o velikim građevinama, odnosno projektima za koje je prije početka gradnje trebao biti raspisan referendum ne zbog tog što se nekom ne sviđa, nego zbog tog što se radi o ogromnom novčanom zaduženju, nas i naše djece.

Piše: Goran Jerkić, građanski aktivista

Nije bilo referenduma ni kada se raspravljalo o kreditnom zaduženju za gradnju GGM-a, iako je Zenica još dugo godina mogla živjeti da se napravio kružni tok kao u Sarajevu. Nekoliko je razloga za to. Nikada, ali baš nikada u ovoj kotlini neće živjeti toliko ljudi kao u Sarajevu, a naša Sarajevska ulica mogla je imati dvije trake u jednom pravcu , bulevar isto tako, dvije trake u drugom pravcu i eto ga značajno jeftiniji projekat. Niko građane nije pitao šta misle o tome.

Prolazeći gradom i izbjegavajući s jedne strane automobile s druge građevinske mašine, pokušavajuci da pređem nekih stotinjak metara sjetim se da je ovo zadnji, slobodno se može reći prostor koji je bio upotrebljiv još stotinama godina, a postojao je iz vremena kada je moj grad postajao grad. Kasaba koja je davne 1945. godine imala tek nekih 13 hiljada stanovnika, neke 1971-e izvukla se u grad od 71.000 stanovnika. Kaldrma za kojom žalim je upravo to iz vremena kada današnji političari nisu bili bitan faktor, niti ih je ko primjećivao. Poslednja kaldrma se nalazila na brdu prema Bristu. Iznad nekadašnjeg rudarskog hotela, danas kažu da je to Turski koledž pored Bajrine čevabdžinice.

Druga stvar koja nije bila na referendumu je da se Zenica preustroji u Grad. Ko je ovdje koga pitao? Navodno je stigao papir "odozgo". Pa šta? Valjda se lokalna organizacija formira na osnovu onog što odgovara onima koji žive tu.

Kada su formirali grad po evropskim zakonima zaboravili su na činjenicu da nam je Evropa u komšiluku i da civilizovani stanovnici Zenice znaju šta je Evropa. Primjera radi tamo čuvaju svoju tradiciju i ne skidaju kaldrmu tamo gdje netreba nego je ostavljaju čak i u užim gradskim jezgrima. Drugo, da li je od njih, nazovi demokrata, čuo da negdje u Evropi postoje mjesne zajednice. Balkanski izum je da u općinama postoje mjesne zajednice.

Vlastodršci, ne moram ih imenovati, znaju se. Oni su se za dvadeset godina nastavili ponašati autokratski u tradiciji Franje Topića iz Napretka, Josipa Broza iz Jugoslavije i kada se sjetim da su devedesetih godina zaklinjali se u demokratiju, zaboravili su to. Izgleda da je jedan prastari aforizam već dugo na vlasti.

Demokratski je samo ono što ja kažem kako će biti. Aforizam postao život.

Autokratsko ponašanje sa tendencijom prema oligarhiji, kako na državnom nivou tako i u lokalnoj zajednici u slobodnom žargonu bi značilo da poslije babe dođe sin koji arči i rasprodaje ono što mu babo nije zaradio niti je njegovo, ali kako je navukao kravatu i odijelo misli da je gospodin.

Sve u svemu u Zenici nema ni grada, niti u Zenici vladaju građani.....

Erdoan se šepuri po Sarajevu, a Bosanac u Turskoj ne može kupiti nekretninu...

To pravo imaju državljani Srbije i Hrvatske.... Tako nešto može,naprimjer, Srbin iz Srbije. Srbin dođe avionom ili automobiliom u 8.00 ujutro u Istanbul, u 11.00 mu je protokol pripremljen da potpiše tapiju imovine koju je kupio u Istanbulu...

Refik Akova: dugogodišnji član najstarije političke stranke moderne Turske - Republikanske narodne stranke (CHP), koja je sada u opoziciji u intervju za Radio slobodna Evropa govori o mogućem scenariju vlade nakon posljednjih parlamentarnih izbora u Turskoj...

RSE: Kako gledate na prisne odnose člana Predsjedništva BiH i predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića i predsjednika Turske RedžepaTajipaErdoana?

Akova: Ja to komentarišem ovako - gdje su bili prije 13 godina. Što sada pred izbore to rade? Izgleda da su trebali bosanski glasovi da dođu ovamo i podrže AKP. Najinteresantnija stvar je da se Bakir Izetbegović iz Sarajeva direktno javlja i čestita Erdoanovoj stranci na pobjedi i daje podršku. Izetbegović će danas ili sutra doći kod nas socijaldemokrata, ali ne znam sa kakvim obrazom.

RSE: Šta podrazumijevate pod 'doći će kod nas socijaldemokrata'?

Akova: Ako sutra mi budemo pravili vladu on će doći u ovu državu pa će razgovarati sa mojoj strankom, a ja ću ga tada pitati: 'Bakire, kako ćemo ovo opravdati? Mi smo ljuti na tebe i zamjeramo ti kao narod. Ti se iz Sarajeva javljaš uživo, Tajip se javlja iz Erzuruma sa mitinga i čitava Turska to uživo gleda. On sada ne pravi vladu i šta će dalje da bude - padaš sad sa njim'. Jedan šef države - bio to Bakir, Marko ili Janko - ne bi trebalo da bude stranački nastrojen. Državni aparat mora ostati vezan svima i državi svojoj. I što sad Erdogan pred izbore mora da ide da posjeti Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Kosovo da bi dobio 13 miliona glasova u Turskoj od tih naroda. Manipulacija narodom je nedopustiva. Narodi se moraju čuvati od takvih manipulacija, a ne da šefovi država narode ubacuju u te manipulacije.

Da napomenem, meni je Bosna i Hercegovina draga koliko i Turska, kao i sve zemlje bivše Jugoslavije. Još samo ovo uzmimo u obzir - zašto Izetbegović i Erdoan do sada nisu riješili imovinsko pitanje da Bosanac može u Turskoj kupiti nekretninu? Tako nešto može, naprimjer, Srbin iz Srbije. Srbin dođe avionom ili automobiliom u 8.00 ujutro u Istanbul, u 11.00 mu je protokol pripremljen da potpiše tapiju imovine koju je kupio u Istanbulu, od 11.00 do 12.00 potpiše dokument, a u 15.00 se vraća kući za Beograd i nosi sa sobom tapiju nekretnine koju je kupio usred Istanbula, milion eura za dvospratnicu u centru grada. Zašto Erdoan i Izetbegović nisu potpisali da to može uraditi i bh. državljanin? To pravo imaju državljani Srbije i Hrvatske, a BiH to još nije potpisala. Odgovor je zato što Erdoan i Izetbegović ne vode računa o državama, već o njihovim familijarnim vezama.

Cijeli intervju koji govori o mogućem scenariju vlade nakon posljednjih parlamentarnih izbora u Turskoj, o prisnim političkim vezama turskog šefa države Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdoğan) i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, te komentariše tvrdnje pojedinaca da se Turska želi neoimperijalistički uspostaviti na Zapadnom Balkanu možete pročitati ovdje

Vjeruje da su mu Sarajevo i Tuzla spas do kojeg neće doći!

Prije dvije godine u sklopu aktivnosti udruženja “Akcija građana”, nakon objavljene video priče o Berzadu Bijediću i njegovoj žalbi na osoblje zeničke bolnice rekli smo “Gledamo Vas, Berzad je naš sugrađanin i bit ćemo tu u svakom trenutku da izvjestimo javnost o istom ili sličnom ponašanju!”.

Iako je udruženje prestalo s objavljivanjem tih video priča, danas, nepune dvije godine poslije naš sugrađanin Berzad Bijedić (62) “opet” vidno uplašen za vlastiti život na sve načine pokušava alarmirati javnost o odnosu zeničkih ljekara naspram njega kao pacijenta.

Podsjećam, u video priči od 23. lip 2013. prema riječima Berzadove supruge, dr.Belma Pojskić joj je otvoreno rekla kako "mi nismo Švedska, da je liječenje izuzetno skupo, te kako bi u situaciji da ima 4 pacijenta sa istom bolesti Berzad bio zadnji koga bi poslala u Sarajevo radi pregleda krvnih sudova jer je "nezgodan" pacijent.

Berzad je došao u situaciju da vjeruje da su mu Sarajevo i Tuzla spas do kojeg neće doći jer ga ne žele poslati na daljenje liječenje. Naime, taj “nezgodni” pacijent, nepune dvije godine poslije tvrdi kako Harun Šestić , v.d direktor Kantonalne bolnice Zenica može da ga pošalje u Sarajevo ili Tuzlu u toku 24 sata ,ali neće.

Prema Berzadovim riječima, najmanje 20 puta je išao ljekarima u zeničku bolnicu, navodno lijeka nema, a daljnje liječenje, što se tiče Sarajeva i Tuzle nije potrebno.

“Davorka nije smjela da me primi u bolnicu zbog Hareta i Belme, ubjeđen sam da me ne žele primiti u zeničku bolnicu dok se ne pojavi gangrena”, riječi su Berzada koji na ovaj način želi alarmirati javnost.

Na ovom linku možete pogledati video priču iz 2013-te godine video priča o Berzadu Bijediću.

Šta je cool u bh društvu, koga više mrziti?

Ovaj tekst ne pišem zato što sam se razmimoišao s jednim od saradnika bloga zbog njegovog podržavanja gaženja državne zastave i zviždanja himni ekipe Izraela prilikom nedavnog susreta u Zenici. Ne, naprotiv, pišem ga zbog svih onih mladih koji se još uvijek nisu snašli u ovom fašistoidnom društvu, zbog onih koji još uvijek ne znaju u šta smo i u kakva govna upali.

Od oktobra prošle godine s tugom gledam šta se radi... Analizirajući dnevno-političku situaciju zamišljam jednog Bošnjaka između 16 – 25 godina kako sjedi za računarom čitajući objave fcb. prijatelja pitajući se šta je cool, koga više da mrzi, Srbe, Hrvate il' "Židove"?

Srbe jer su "svi" četnici, Hrvate jer su "svi" ustaše ili "Židove" jer ubijaju djecu tamo negdje u dalekoj Gazi!? Nije mu lako jer poznaje neke od tih Srba, Hrvata i Jevreja. Ima ih čak i u porodicama ljudi oko sebe.

U Bosni je to izmješano tako da stvarno nije lako. Konta dečko, a kad vidi da ne ide onda pokuša suprotno. Koga više da voli, Arape, Turke il' ISIL-ovce!? Nijednog u životu nije sreo i sve što o njima zna je to da su u trendu od kojeg se nastoji napravit' brend. Nije mu jednostavno!? Sinoć, gledajući neki film učini mi se interesantnom jedna rečenica koju izgovori detektivka koja ju je čula dok je radila u porocima, a koja glasi: "Prostitutka kad pođe svršavat ostavlja svoju stalnu mušteriju!". Dragi dečko ostavi se i ti trenda, brenda i komentara jer ni "tvoji roditelji" u tvojim godinama nisu znali. I ne znajući zašto poklali su se k'o najveći divljaci 20 stoljeća. Kad su svi ti Srbi, Hrvati i Bošnjaci napokon shvatili da se ne mogu "međusobno istrijebit" bilo je kasno da “prostitutka ostavi stalnu mušteriju” jer je počela svršavat s njim... Sad se kaju al je kasno. Poslije jebanja nema kajanja.

Vidiš sinko, ja sam Musliman al' mi nikad ne bi palo na pamet da shvatim “zdravo za gotovo” jednu rečenicu koju propagira Islamska omladina iz Cazina veličajući zloglasnog Adolfa Hitlera, opravdavajući time masovno istrebljenje jednog naroda. Rečenicu kojoj je jedan poznati kolumnista posvetio cijelu kolumnu s kojom se apsolutno slažem. Već dva desetljeća baš po uzoru na Jevreje prikazuju nam Bošnjački narod kao žrtvu, očekuju rezoluciju o negiranju genocida, a svojim postupcima i sami ga negiraju. Negirajući zlo koje je zadesilo Jevreje u drugom svjetskom ratu negiraju i zlo koje nas je zadesilo u proteklom. Od oktobra prošle godine s tugom gledam šta se radi.. Ja sam u godinama, jebe se meni, neću ja dugo . Vi ste ti koji ćete se morati nosit’ sa smradom govana u koja su vas uvalili stariji kao i sa sopstvenim koja upravo kakate.

Ostavite se nacionalizma, šovinizma i fašizima i okrenite se oko sebe, pogledajte na ulici sve te prolaznike. Piše li im na čelu koje su nacionalnosti? Na zgodnoj djevojci šta prvo primjetiš? Ime, prezime ili dupe, grudi, struk, oči, osmjeh?

Nemoj mi samo reći da je to ime...

Na cijeloj zemaljskoj kugli padala su carstva zbog žena, glave su se gubile zbog žena, samo kod nas bi se gubile i dalje zbog imena.

Kad već nemate, ne tražite posao ili ne volite radit’, vodite ljubav, a ne rat. Kad dođe vrijeme i kad vas vaši “pogrešno izabrani” gurnu u njeg' ratovat ćete vi htjeli ili ne.

Možda ste čuli kako neki ljudi nisu ponosni na domovinu!? Ratovali su za državu u kojoj se srame reći da su ratovali jer ih je zanemarila. Ne znam tačno koliki je taj broj, ali broj od 1.026 je broj onih koji su počinili samoubistva samo u Federaciji BiH. Posttraumatski stresni poremećaj, razočarenje u fašistoidno okruženje u kojem su se našli i nezaposlenost su među glavnim uzrocima zbog kojih se demobilisani borci odlučuju na samoubistvo.

Kao i svugdje, nisu svi istog mišljenja, ima i onih koji su ponosni na državu u kojoj su sve strane u sukobu izjednačene i plaćene i još uvijek se plaćaju državnim novcem za protekla ubijanja u ime Boga i naroda...

Na kraju, što se tiče Islamske omladine iz Cazina s početka priče, mogu reći isto ono što i neki dan podijelih svojim prijateljima. Nisam novinar, doktor, psiholog nit' nešto posebno obrazovan. Ja sam samo jedan obični "dečko" koji je završio srednje usmjereno obrazovanje na srpsko/hrvatskom, odnosno hrvatsko/srpskom jeziku, al' razumijem ja "njih"... Razumijem ih zašto ne žive već "sužive". Da sam kojim slučajem živio u jednonacionalnoj sredini i da sam odrastao u porodici gdje se vjeri davalo više pažnje nego obrazovanju i vaspitanju možda bih i ja bio isti. Ne razumiju oni mene. I tako ne razumijeći dodaju me za fcb. prijatelja na osnovu imena, a kad shvate da ja živim a ne "suživim" kažu mi kako nevaljam. Tako doživih i da mi jedna psihologinja iz dijaspore kaže kako ona nema anamo "onih" ni u telefonskom imeniku. Obrazovana žena, nema šta. Pored tako obrazovanih, mi neobrazovani nemamo šta tražit' ni ovdje ni u dijaspori. Razumijem ja "njih", ne razumiju "oni" mene. Za vas djeco, ne znam. Ne znam da li ćete me razumjeti.