I poslednji na popisu planiranih intervjua na blogu 32.vijećnik je Boris Britvar, sugrađanin kojeg ste ranije imali priliku upoznati putem bloga. Građanski aktivista koji često argumentovano kritikuje rad Gradske uprave na čije čelo se kandidirao. Njegovu impresivnu biografiju možete pročitati na kraju članka.
32.vijećnik: Nakon ogromnog truda tokom vašeg građanskog aktivizma odlučili ste se kandidirati za gradonačelnika! Zašto?
Smatram da Zenica nije zaslužila biti u moralnoj i ekonomskoj provaliji kako je to slučaj posljednjih godina. Zrelost društva i razina demokratskog razvoja se između ostalog odražava i u transformaciji nevladinog sektora u u aktivne društvene procese sa ciljem poboljšanja statusa i standarda građana. Iz tog razloga sam se aktivirao u smislu angažiranog kritičara dešavanja u svome gradu ali kad sam se uvjerio u izuzetnu podršku sugrađana odlučio sam iz građanskog aktivizma i kritičkog javnog angažmana uraditi nešto konkretno i nešto više. I tako sam se odlučio kandidirati za poziciju gradonačelnika Zenice.
I to zaista shvaćam na takav način – kao moj započeti i logičan slijed i obavezu prema onima koji to od mene očekuju, da svoj građanski aktivizam pretvorim u „aktivni građizam“!
A to je najbolje i možda jedino moguće raditi sa pozicije gradonačelnika jer tek tada bih mogao dokazati da iza svih kritika postojećeg stanja stoji jasna i na iskustvu utemeljena vizija – kako bi to trebalo raditi.
Gradska uprava mora biti servis u kome će potrebe građana i investitora biti efikasno rješavane bez bilo kakvih utjecaja a posebno onih korupcijske i političke prirode. Paralelno uz stvaranje novog poslovnog ambijenta, zapošljavanja i urbanog razvoja na temeljima struke i zakona jedan od prioriteta u mom radu će biti radikalna borba protiv korupcije i građevinske mafije.
I na kraju krajeva, privlači me i ideja da budem prvi arhitekta koji je postao gradonačelnik jednog BiH grada! Jednostavno želim biti majstor koji će popraviti naš grad.
32.vijećnik: neki dan ste na Vašem promotivnom facebook profilu napisali: "pričati u 21 stoljeću o kvadratima asfalta i vodovodu je poniženje građana"! Nekako mi se čini da ljudi u ruralnom dijelu baš to očekuju. Biće da sve drugo imaju. Možete li nam pojasniti što bi im to Vi ponudili umjesto asfalta i vodovodnih cijevi?
Razumijem svoje sugrađane koji zahtijevaju zadovoljenje osnovnih civilizacijskih potreba, kako u urbanom tako i ruralnom dijelu grada, ali o tome ne treba puno govoriti jer svi građani na teritoriji grada moraju imati vodu, kanalizaciju, struju i put. To je naprosto esencijalni i egzistencijalni nivo koji nikako ne smije biti tretiran kao nadogradnja. Takav operativni posao jednostavno mora biti završen uz napomenu da priključak na vodovod i kanalizaciju mora biti besplatan.
Mi se konačno, odgovorno i stručno, moramo početi baviti projektima urbanog i ruralnog razvoja. Otvaranjem novih investicija i zapošljavanjem, projektima koje finansira EU u cilju unaprijeđenja kvaliteta života građana, zaštitom okoliša, razvojem infrastrukture i sistemskim rješavanjem aktualnih problema kao što je javni prevoz, zdravstvena zaštita, energijska efikasnost, parkiranje, zelene površine itd, itd
32.vijećnik: poznato je da kantonom još uvijek upravlja SDA kao i da je u gradu je nešto drukčija situacija. Naime, u gradu se ne zna se ko upravlja. Na sceni je očigledno korištenje institucija, kantonalnih i gradskih inspekcija u politička podkusurivanja i podmetanja suparničkoj strani. Da li bi vašim dolaskom na mjesto gradonačelnika bila stavljena tačka na opstruiranja od strane Gradske uprave ?
Ne razmišljam puno o tome tko je na vlasti i na kojoj razini. Gradonačelnik grada može biti samo onaj tko će surađivati sa svim legalnim organima sa svih nivoa i sa prvenstvenim ciljem afirmacije i razvoja grada.
Moramo shvatiti da su kantonalna, federalna i državna vlada organi naše zemlje i da sa njima moramo surađivati na temelju Zakona BiH.
Posljednjih godina Gradsku upravu nije posjetio niti jedan dužnosnik sa viših nivoa, niti jedan strani ambasador i na kraju krajeva niti jedan gradonačelnik susjednih općina. To je sramotna činjenica koja je ostala u sjeni svakodnevnih političkih prepucavanja. Ukoliko dobijem priliku voditi naš grad, to će se promijeniti iz temelja.
32.vijećnik: Mislite li da bi u slučaju da Vas izaberu za gradonačelnika, Vi kao nezavisni kandidat prošli bolje od Kasumovića? Da bi imali podršku većine vijećnika?
Po mom mišljenju kvalitet i efikasnost rada Gradske uprave i Gradskog vijeća prije svega ovisi o načinu rada Gradonačelnika tj. od njegovih osobnih kvaliteta i njegovog poštivanja Zakona i Statuta Grada.
Nažalost, u periodu iza nas, najmanje je bilo toga. Marginalne teme su dobile karakter prioriteta a i o njima se raspravljalo na razini personalnih mišljenja, a ne u okvirima sistemskih rješenja.
Sasvim sam siguran da ću Gradskom vijeću znati ponuditi kvalitetne projekte za grad tako da vjerujem u suradnju sa gradskim vijećnicima, bez obzira na političku pripadnost. Želim i insistirat ću na tome, da i oni aktivno učestvuju u izradi dokumenata od značaja za grad i na dobrobit svih nas.
32.vijećnik: Građani se pitaju zašto se institucionalne aktivnosti koje se podrazumijevaju, kao što je novčana podrška malinarima ili asfaltiranje putnih komunikacija u medijima tretiraju kao da se radi o ličnoj pomoći ili donaciji predstavnika vlasti? Nije li to uobičajena budžetska stavka čiji iznos zavisi od odluke svih političara koji participiraju u kantonalnim skupštinama i gradskim vijećima?
Odgovor na to pitanje leži u činjenici da nemamo strateške dokumente u kojima bi bili utvrđeni principi rada i djelovanja u pojedinim oblastima i koji bi bili temelj za planiranje Budžeta.
Kao rezultat toga imamo situaciju da pojedinci po vlastitom nahođenju i nezakonito dijele naš novac iz Budžeta u svrhu vlastite promocije, bez cilja i bez rezultata za lokalnu zajednicu.
Umjesto da bude usmjerena u razvoj, finansijska podrška je svedena na socijalnu pomoć i, bio bih slobodan reći, na taj način građani se ponižavaju a javna sredstva zloupotrebljavaju tretirajući se kao osobna darežljivost.
Rješenje je da grad usvoji dokumente koje i Zakon nalaže: Strategiju ekonomskog razvoja, urbanog i ruralnog razvoja, razvoja infrastrukture, itd.. najmanje za period 2021 – 2031 tj. da svi građani znaju šta će se raditi narednih 10 godina i šta su to prioriteti, a ne da se sredstva za poticaje tretiraju kao periodična humanitarna pomoć.
Aktivnosti vezano za poticaje bi trebalo provoditi kontinuirano, a ne samo na kraju mandata.
32.vijećnik: Često možemo čuti kritike na (ne)rad inspekcija. Da li bi se vašim dolaskom na mjesto gradonačelnika moglo nešto mijenjati po pitanju inspekcija?
Činjenica je da inspekcijski organi ne rade svoj posao, ali koliko mi je poznato, grad ima samo jednog građevinskog inspektora što nije dovoljno za kontrolu svega što se dešava u našem gradu.
Ako želimo efikasan rad inspekcijskih organa, a želimo, moramo obezbijediti kadrovske i materijalne uvjete, a nakon toga tražiti odgovornost.
Dio odgovornosti mora preuzeti i Civilna zaštita koja je nadležna za sve što se odnosi na bezbjednost građana, a i bespravna gradanja spada u tu problematiku. Dakle, sinergija u djelovanju nadležnih organa mora postojati i rezultati će doći, a građani će biti zadovoljni.
Ne smije se ponoviti slučaj iz 2008. godine kada je zbog nerada Gradske uprave stanovnicima Pečuja isplaćeno 1.700.000 KM iz Budžeta, a da za to nitko nije odgovarao!
32.vijećnik: Da li je moguće suzbiti korupciju sa korumpiranim inspekcijama i korumpiranom pravosuđu čiji je osnovni zadatak rješavanje tužbi za neplatiše komunalija?
Da, naravno da je moguće. Organe uprave i javna preduzeća treba radikalno očistiti od korupcije, nepotizma i nesposobnosti u svim sferama. Gradska uprava u okviru svojih nadležnosti mora otvoriti ured za borbu protiv korupcije i ojačati inspekcijske organe i Gradsko pravobranilaštvo kao preduvjet za pravnu sigurnost svih građana i investitora.
Kada je u pitanju pravosuđe, Gradska uprava nema ingerencije da direktno utiče na njihov rad, ali ima mogućnost da inicira i zahtijeva pokretanje procedura za utvrđivanje odgovornosti državnih službenika zbog učinjenih propusta i zloupotrebe položaja na štetu grada i građana.
32.vijećnik: ako je jedna prosječna plata 800 maraka a penzija duplo manja, da li je moralno da političari zarađuju 3.000 i više?
Na ovakva pitanja postoje dva moguća odgovora:
1. Nije moralno da političari zarađuju tako visoke iznose u ovako siromašnoj zemlji i moramo tražiti način da njihova primanja budu direktno proporcionalna rezultatima rada koji je u ovom trenutku gotovo nikakav.
2. Ne postoji velika plaća ako je zarađena. A niti tako mala kojom se ne može preplatiti onaj ko ne radi!
32.vijećnik: da li računate i na glasove iz dijaspore ili ste se fokusirali samo na BiH i njen urbani dio?
Računam na glasove svih građana koji žive na teritoriji grada Zenice i ne želim ih dijeliti na bilo koji način, osim na one koji su za razvoj i napredak i one koji su zadovoljni postojećim stanjem.
32.vijećnik: što je sa glasačima iz ruralnog dijela? Računate li na njih? Kako doprijeti do njih?
Moramo se osloboditi svih nametnutih podjela pa i onih koje se odnose na ruralne i urbane. Jedan od osnovnih principa održivog razvoja jeste ravnoteža između urbanog i ruralnog, a ja svojim znanjem i iskustvom želim pokazati da je to moguće. Ovoj temi i ovom problemu sam baš posvetio posebnu pažnju i već sam spremio Program ruralnog razvoja koji nudi mnogo više od krpljenja i asfaltiranja prigradskih puteva.
Program ću, prema pravilima CIK-a, u cjelosti prezentirati 16.10.2020.godine.
32.vijećnik: Vaš dugoročni cilj?
Zaustaviti moralnu, ekonomsku i urbanu eroziju grada, utvrditi strateške dokumente razvoja za narednih 10 godina, pokrenuti kapitalne projekte za grad i učiniti sve za rješavanje pitanja mladih, kulture i sporta.
I raditi, raditi i raditi, kao zidar, kao inžinjer, kao rudar .....
Želim da Zenica bude primjer razvoja i stvarni temelj Bosne i Hercegovine.
32.vijećnik: Vaša poruka simpatizerima..
Ništa nije moguće osvojiti bez borbe. To je moje ime i moja poruka – BORI SE!
Da, boriti se vjerujući da ZENICA ZNA, ŽELI I MORA BOLJE.
Borisovu impresivnu biografiju ostavio sam za kraj računajući na slabije strpljenje čitalaca. Oni koji su intervju pročitali do kraja odvojit će još koji minut vremena da saznaju nešto više o Britvaru.
Rođen sam u Zenici 1959.g. Po završenoj osnovnoj i srednjoj školi, kao stipendista Željezare Zenica završio sam Arhitektonski fakultet u Sarajevu 1984.g, a nakon toga se zaposlio u Željezari Zenica, 1987.-1988.g imenovan sam za tehničkog direktora Zening Zenica, a od 1989.g sam pokrenuo privatni projektni biro. U periodu od 2000.-2001.g obavljao sam funkciju Pomoćnika načelnika za urbanizam, a od 2001.-2003.g sam bio imenovan za Zamjenika Federalnog ministra za prostorno uređenje i zaštitu okoliša.
U periodu od 1973.-1986.g igrao sam za sve selekcije košarkaškog kluba Čelik, a od aktivnog igranja sam se oprostio kao dugogodišnji kapiten tima. Od 1980.-1984.g aktivno sam radio kao trener juniorske selekcije košarkaškog kluba iz koje su izrasli mnogi zenički košarkaši, a između ostalih Zoran Savić i Dževad Alihodžić koji su bili okosnica tima koji se takmičio u prvoj ligi bivše države. Kao član uprave kluba, a u jednom periodu i potpredsjednik izvršnog odbora, pružio sam značajan doprinos plasmanu KK Čelik u prvu ligu Jugoslavije.
U periodu od 2000.-2001.g kao Pomoćnik načelnika za urbanizam pokrenuo sam ideju i realizirao projekte Radne zone Zenica I i Radne zone Pečuj koje i danas predstavljaju najznačajniji prostor za privredni razvoj grada. Vodio sam tim za izradu urbanističkog projekta Radne zone Zenica I i osnovnih principa implementacije projekta. U okviru rješavanja gradske imovine pokrenuo sam proces preuzimanja zemljišta na potezu od Trga rudara do Lašve od Željeznica FBiH što je otvorilo nove perspektive u smislu razvoja grada. U istom periodu pokrenuo sam pitanje rješavanja sanacije deponije „Siđe“ i izgradnje nove deponije komunalnog otpada „Mošćanica“. Nakon odlaska na funkciju Zamjenika ministra prostornog uređenja i zaštite okoliša FBiH, 2001.g nastavio sam rad na Projektu deponije „Mošćanica“, a ova investicija je uspješno okončana tako da Zenica danas ima najmoderniju deponiju u jugoistočnoj Evropi a da grad nije morao uložiti niti jednu marku. U okviru realizacije projekta nove deponije završena je i sanacija i zatvaranje postojeće deponije "Siđe". Inicirao sam i doveo do usvajanja državnu „Strategiju zbrinjavanja komunalnog otpada“ temeljem koje sam u ime BiH bio potpisnik Ugovora o kreditu sa Svjetskom bankom u iznosu 35 miliona USD za projekte izgradnje regionalnih deponija u BiH, a prvi realizovani projekat je bio upravo u Zenici. Kao Zamjenik ministra radio sam na rješavanju i drugih projekata od značaja za grad, kao što je uspješno rješavanje pitanja dodjele koncesije za vodovod „Krušćica“ u korist grada Zenice za period 2002.-2042.g, prenos objekta „Dom armije“ za potrebe Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i dr.
U periodu rata, kao Zamjenik direktora humanitarne organizacije UMCOR, realizovao sam projekte završetka novog krila Stacionara za potrebe rehabilitacije ranjenika i izbjeglica, završetak 76 stambenih jedinica u zgradi Solidarnosti u Babinoj rijeci, rekonstrukciju Kasine 1 i 5 za smještaj izbjeglica i dr.
Od strane grupe građana nominiran za Plaketu grada Zenice za 2019.godinu.
Kao arhitekta, autor sam niza projekata javnih i stambeno-poslovnih objekata kako u Zenici, tako i u cijeloj BiH.
