(Patria) - Saga zvana 'Nova Željezara Zenica' još je u fokusu javnosti. Općinski sud u Zenici odbio je prijedlog Vlade Federacije Bosne i Hercegovine za otvaranje postupka vanredne uprave nad privrednim društvom Nova Željezara Zenica d.o.o., a sada se čeka konačna odluka Suda nakon upućene žalbe na ovo rješenje.
U nastavku donosimo analizu situacije uz napomenu da na prvi pogled, pitanje Željezare Zenica može izgledati kao još jedan slučaj industrijske krize, sudbina jednog privrednog društva, njegovih radnika, vlasnika i povjerilaca. Međutim, iza zidova nekadašnjeg industrijskog giganta krije se mnogo složeniji problem.
Kako je moguće da nije dokazan sistemski karakter Željezare Zenica?
Problem nije u tome što Željezara nije važna. Problem je što njena važnost nije pretvorena u jedinstven, kvantificiran i provjerljiv dokaz o tome šta bi se dogodilo gradu, njegovim stanovnicima i institucijama ukoliko industrijsko-komunalni sistem prestane funkcionirati.
Na prvi pogled zvuči gotovo nevjerovatno da sistemski karakter Željezare Zenica nije dokazan. Riječ je o industrijskom kompleksu oko kojeg se više od jednog stoljeća razvijao cijeli grad, njegov saobraćaj, energetika, tržište rada i komunalna infrastruktura.
Ipak, postoji velika razlika između nečega što je građanima Zenice očigledno i onoga što je potrebno dokazati u formalnom postupku.
Nije dovoljno utvrditi da je Željezara velika, da zapošljava mnogo ljudi ili da posluje sa brojnim dobavljačima. Za primjenu posebnog režima vanredne uprave potrebno je pokazati postojanje sistemskih posljedica, javnog interesa, nužnosti i proporcionalnosti predložene intervencije.
Potrebno je, dakle, dokazati konkretan lanac događaja šta tačno prestaje funkcionirati, koliko ljudi i institucija to pogađa, u kojem roku, koliko košta i zašto se isti problem ne može riješiti nekom drugom, blažom i pravovremeno raspoloživom mjerom.
U javnoj raspravi uglavnom su se pojavljivali pojedinačni podaci, broj zaposlenih, udio Željezare u metalnom sektoru, potrošnja plina, efekti na Željeznice, elektroenergetski sektor i lokalne javne prihode. Međutim, sistemski problem se ne dokazuje prostim zbrajanjem upozorenja različitih institucija. Potrebno je povezati ih u jednu stručnu i metodološki provjerljivu cjelinu.
Primjer Toplane Zenica pokazuje da se to moglo uraditi.
Toplana nije samo još jedno preduzeće povezano sa Željezarom
Toplana Zenica nije projektovana kao klasična gradska kotlovnica. Ona je dio zajedničkog industrijsko-komunalnog energetskog sistema.
Njeno poslovanje zasnivalo se na industrijskim plinovima iz proizvodnje čelika, proizvodnji energije, tehnološke pare i drugih energetskih proizvoda za industrijskog kupca te paralelnoj proizvodnji toplotne energije za grijanje grada.
Industrijski kupci stvarali su više od 80 posto prihoda Toplane, dok je JP Grijanje učestvovalo sa nešto više od 15 posto. To znači da komunalno grijanje nije bilo samostalni ekonomski model, nego jedan dio šireg industrijsko-energetskog aranžmana.Kada prestane integralna proizvodnja čelika, Toplana ne gubi samo jednog kupca. Ona istovremeno gubi dominantan dio prihoda, industrijske plinove i dio poslovne osnove na kojoj su projektovani kapaciteti postrojenja.
Posljedice se zatim prenose dalje:
Željezara prestaje isporučivati industrijske plinove i kupovati energiju. Toplana se mora znatno više osloniti na prirodni plin. Troškovi proizvodnje toplote naglo rastu. Taj rast neko mora platiti: krajnji korisnici, Grad, viši nivoi vlasti ili sama Toplana kroz gubitak i daljnje zaduživanje.
To je suština sistemskog prenosa. Problem nastao u jednom industrijskom društvu prelazi na komunalnu uslugu, javne budžete, domaćinstva, škole, zdravstvene ustanove i privredne subjekte koji sa Željezarom nemaju nikakav neposredan poslovni odnos.
Od 40 do najmanje preko 150 KM po megavatsatu
Posljedice scenarija u kojem nema industrijskih plinova i industrijskog kupca, a postrojenje nastavlja proizvoditi toplotu samo za gradsko grijanje, dominantno koristeći prirodni plin, znači da za godišnju isporuku toplotne energije gradu ukupni troškovi rastu sa 7 na preko 25 miliona KM. Cijena za krajnje korisnike bi se trebala utrostručiti ili učetverostručiti. Bila bi nekoliko puta više od cijene u Sarajevu.
Zbog toga nije realno očekivati da se cijeli rast jednostavno prenese na račune građana ili poslovnih subjekta i institucija.
Za veliki broj domaćinstava višestruko povećanje cijene grijanja ne bi predstavljalo običnu korekciju kućnog budžeta. Ono bi značilo rast energetskog siromaštva, povećanje neplaćenih računa i izbor između grijanja i drugih osnovnih troškova života.
Zenica bi se našla pred tri podjednako teške mogućnosti: enormnim rastom cijena, višemilionskom subvencijom ili ugrožavanjem kontinuiteta grijanja.
Subvencija od preko 20 miliona KM godišnje
U odnosu na troškove od preko 27 miliona KM, nedostajalo bi oko 18 miliona KM godišnje. Ovi iznosi ne obuhvataju puni trošak duga, finansijske rashode, velike remonte, nova ulaganja niti troškove distributivne mreže.Budžetska rezerva Grada Zenica za 2026. Godinu planirana na svega 350.000 KM.Subvencija od 20 miliona KM predstavljala bi više od dvadest posto kompletnog gradskog budžeta i bila bi približno 44 puta veća od budžetske rezerve.
Grad teoretski može izvršiti rebalans, zaustaviti određene projekte, zadužiti se ili zatražiti pomoć Kantona i Federacije. Ali to više nije redovno finansiranje komunalne djelatnosti. To je fiskalna vanredna situacija.
Takav iznos ne može se pronaći manjim preraspodjelama. Morao bi se uzeti od drugih potreba: cesta, socijalnih programa, javnog prijevoza, sporta, kulture, obrazovanja, komunalne infrastrukture i kapitalnih projekata.
Upravo tu se vidi sistemski karakter problema. Trošak ne ostaje u bilansu Toplane. On se prenosi na cjelokupni gradski budžet i mijenja prioritete lokalne zajednice.
Grad tek traži alternativu — nije je već pronašao
Često se kao odgovor navodi da Grad Zenica priprema studiju alternativnih rješenja za grijanje.
To je tačno. Ali projektni zadatak za tu studiju ne sadrži izabranu tehnologiju, osigurano finansiranje, pripremljen projekat niti operativan zamjenski izvor toplote.
Budući izrađivač tek treba analizirati rekonstrukciju postojeće Toplane, novo gasno postrojenje, distribuirane kotlovnice, kogeneraciju, toplotne pumpe, biomasu, otpadnu toplotu, skladištenje energije i različite hibridne sisteme.
Rok za izradu same studije iznosi devet mjeseci od potpisivanja ugovora. Prije toga treba provesti izbor izrađivača. Nakon studije slijede razmatranje i usvajanje rezultata, javna rasprava, izbor tehnologije, osiguravanje finansiranja, projektovanje, dozvole, javna nabavka, izgradnja i puštanje sistema u rad.
Projektni zadatak posebno prepoznaje potrebu hitnih mjera za sezone 2026/27. i 2027/28, dok se primarne kratkoročne investicije planiraju u periodu od jedne do pet godina.
Dakle, Grad priprema studiju upravo zato što nema spremnu alternativu.
Dugoročna mogućnost izgradnje novog sistema ne rješava pitanje kako grijati grad naredne zime.
Više od 14.700 djece i učenika
Posljedice eventualnog poremećaja grijanja ne bi se završile na računima domaćinstava.
U školskoj 2025/26. godini u predškolskim ustanovama na području Grada Zenica boravi 1.374 djece. Osnovne škole pohađa 9.290 učenika, dok srednje škole imaju 4.075 učenika.
Ukupno je riječ o 14.739 djece i učenika.
Ne treba tvrditi da su svi vrtići i škole priključeni na sistem daljinskog grijanja. Za takav zaključak bila bi potrebna evidencija svakog objekta. Ali je nesporno da značajan dio obrazovnih ustanova djeluje u urbanom području obuhvaćenom mrežom.
Neodgovarajuće grijanje u vrtićima može značiti skraćivanje boravka, privremeno zatvaranje objekata i potrebu da roditelji ostaju kod kuće sa djecom. Time se posljedica odmah prenosi na radna mjesta roditelja, poslodavce i javne službe.
U školama bi se mogla skraćivati ili obustavljati nastava, premještati učenici, mijenjati školski kalendar i hitno nabavljati zamjenski izvori grijanja.
Sistemska posljedica ne nastaje tek kada se zatvore sve škole u gradu. Dovoljno je da veći broj ustanova istovremeno ne može normalno obavljati svoju javnu funkciju.
Zdravstveni sistem nije samo Kantonalna bolnica
Kantonalna bolnica Zenica nije korisnik daljinskog grijanja. Ali zdravstveni sistem grada ne čini samo bolnica.
U Zenici djeluju Dom zdravlja, Institut za zdravlje i sigurnost hrane, Zavod za medicinu rada i sportsku medicinu, Zavod za bolesti ovisnosti i JU Apoteka „Zdravlje“, pored Kantonalne bolnice.
Samo Dom zdravlja ima mrežu od 28 ambulanti porodične medicine i apoteku, odnosno 29 objekata obuhvaćenih njegovim sistemom tehničke zaštite.
Nisu svi ti objekti nužno priključeni na gradsko grijanje. Međutim, prekid grijanja ili električne energije može ugroziti rad urbanih ambulanti, hitnih i dijagnostičkih službi, laboratorija i drugih objekata.
Zdravstvene ustanove mogu imati rezervne agregate za rasvjetu i kritičnu medicinsku opremu. To ne znači da agregati mogu električno zagrijavati cijele objekte tokom dugotrajnog zimskog poremećaja.
Hiljade poslovnih subjekata
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, na području Grada Zenica krajem 2024. bilo je registrovano 1.974 pravnih lica i 2.168 fizičkih lica sa njihovim izdvojenim dijelovima.
To je ukupno 4.142 pravna i fizička poslovna subjekta. Kada se uključi i 1.460 dijelova pravnih lica, broj registrovanih poslovnih jedinica raste na 5.602.
Nisu svi korisnici centralnog grijanja. Ali eventualni poremećaj grijanja i električne energije mogao bi pogoditi trgovine, kancelarije, banke, ugostiteljske objekte, obrte, uslužne djelatnosti i proizvodne pogone širom grada.
Rast troškova, skraćivanje radnog vremena, kvarenje robe, nemogućnost korištenja opreme i gubitak radnih dana predstavljali bi novi krug ekonomskih posljedica.
Tako problem jednog industrijskog društva preko zajedničke infrastrukture dolazi do hiljada subjekata koji sa Željezarom nikada nisu imali ugovorni odnos.
Grijalice mogu proizvesti drugu energetsku krizu
U slučaju slabog ili prekinutog daljinskog grijanja, najbrže dostupno rješenje za građane bile bi električne grijalice.
To je logična odluka pojedinca. Problem nastaje kada hiljade korisnika istovremeno donesu istu odluku.
Sistem daljinskog grijanja ima više od 12.000 korisnika. Jedna standardna električna grijalica ima snagu oko dva kilovata.
Ukoliko bi samo polovina korisnika uključila jednu grijalicu, dodatno opterećenje iznosilo bi približno 12 MW.
Jedna grijalica kod svih korisnika značila bi oko 24 MW. Dvije grijalice kod 60 posto korisnika proizvele bi oko 28,8 MW dodatne snage, a dvije kod svih korisnika čak 48 MW.
To nisu nužno prognoze stvarnog ponašanja. Riječ je o stres-scenarijima koji pokazuju red veličine mogućeg opterećenja.
Pri tome poslovni i javni objekti ne bi koristili jednu ili dvije grijalice, nego desetine uređaja. Zbog toga broj korisničkih mjesta može čak potcijeniti stvarnu potrebu za električnom snagom.
Plan razvoja elektrodistributivnog sistema Elektroprivrede BiH za centralnu regiju Elektrodistribucije Zenica polazi od stagnacije potrošnje i vršnog opterećenja, a ne od iznenadnog povećanja od nekoliko desetina megavata.
Isti plan navodi da je TS Zenica 3 najvažnija transformatorska stanica u gradu, da je njena oprema dotrajala i u lošem stanju te da je potrebna rekonstrukcija. Planirana je i nabavka transformatora snage 40 MVA.
To ne dokazuje da bi mreža sigurno kolabirala. Niti znači da cijeli dodatni teret prolazi kroz jednu transformatorsku stanicu.
Ali pokazuje da se ne može olako pretpostaviti da gradska distributivna mreža raspolaže slobodnom rezervom od 24, 30 ili 48 MW.
Od hladnih stanova do nestanaka struje
Problemi bi vjerovatno prvo počeli unutar stanova i zgrada.
Dvije grijalice od po dva kilovata povlače približno 17,4 ampera. Ako se priključe na isti strujni krug sa osiguračem od 16 ampera, uz bojler, štednjak ili drugi uređaj, može doći do iskakanja osigurača, pregrijavanja instalacija i povećanog rizika od požara.
Sljedeći nivo predstavljaju zajedničke instalacije zgrada, lokalni vodovi i distributivni transformatori.
Mogući su padovi napona, aktiviranje zaštite i ispadi pojedinih zgrada, ulica ili naselja. U slučaju šireg preopterećenja operator može biti prisiljen postepeno isključivati dijelove mreže da bi zaštitio ostatak sistema.
Poseban problem nastaje nakon ponovnog uključivanja. Ohlađene prostorije uzrokuju da se veliki broj grijalica, bojlera, pumpi i drugih uređaja uključi gotovo istovremeno. To može dovesti do novog preopterećenja i ponovnog ispada.
Tada grad više nema samo problem sa daljinskim grijanjem. Može doći do istovremenog gubitka grijanja i električne energije.
A nestanak električne energije pogađa i građane koji se griju na plin, pelet ili drva, jer moderni kotlovi koriste električne pumpe i regulaciju. Pogađa trgovine, telekomunikacije, semafore, vodovodne sisteme, škole, zdravstvene ustanove, javnu upravu i pravosuđe.
To je upravo ono što sistemski rizik razlikuje od običnog poslovnog gubitka: poremećaj prelazi iz jednog sektora u drugi i zahvata subjekte koji nisu bili dio početnog problema.
Sistemski značaj ne znači da je Željezara nezamjenjiva zauvijek
Pogrešno je tvrditi da se Zenica nikada ne može grijati bez Željezare.
Može. Moguće je izgraditi novi gasni izvor, sistem toplotnih pumpi, hibridno postrojenje ili neku drugu kombinaciju tehnologija.
Ali za to su potrebni vrijeme, projekti, dozvole i novac.
Sistemski značaj ne proizlazi iz vječne nezamjenjivosti jednog preduzeća. On proizlazi iz činjenice da se njegova sadašnja funkcija ne može dovoljno brzo zamijeniti bez velikog prekida, troška i rizika.
U slučaju Zenice postoje svi elementi takvog problema:
zajednički uzrok koji pogađa grijanje grada;
prenos posljedica na hiljade stanovnika i poslovnih subjekata;
višestruko povećanje potrebne cijene;
subvencija koju lokalni budžet ne može osigurati bez radikalnog rebalansa;
nepostojanje neposredno raspoložive zamjene;
ugrožavanje obrazovanja, zdravstva i drugih javnih funkcija;
mogućnost prenošenja krize na elektrodistributivni sistem.
Kako je onda moguće da sistemski karakter nije dokazan?
Moguće je zato što očiglednost nije isto što i dokaz.
Bilo je potrebno pripremiti jedinstvenu stručnu analizu koja bi povezala tehnologiju Željezare, poslovanje Toplane, cijenu plina, tarife grijanja, gradski budžet, broj korisnika, javne ustanove, privredne subjekte i opterećenje električne mreže.
Takva analiza morala je jasno prikazati scenarije: šta se događa u redovnom stečaju, šta u vanrednoj upravi, ko finansira prijelazni period i koje bi konkretne mjere u prvim mjesecima spriječile prekid kritičnih funkcija.
Sistemski karakter u ovom slučaju proizlazi iz pet činjenica.
Prvo, postoji zajednički uzrok: prestanak industrijskog modela istovremeno pogađa Toplanu, grijanje i povezanu infrastrukturu.
Drugo, posljedice se mrežno prenose na korisnike koji nemaju nikakvu poslovnu vezu sa Željezarom.
Treće, ne postoji neposredno raspoloživa zamjena. Novi sistem tek treba proučiti, finansirati i izgraditi.
Četvrto, trošak nije moguće apsorbirati redovnom tarifom ili lokalnim budžetom bez ogromnog socijalnog ili fiskalnog udara.
Peto, pogođene su kritične javne funkcije: stanovanje, obrazovanje, zdravstvo, privreda, javna uprava, a potencijalno i električni sistem.
To više nije zbir pojedinačnih gubitaka. To je istovremeni komunalni, fiskalni, socijalni, obrazovni, zdravstveni i privredni poremećaj.
Primjer Toplane pokazuje da sistemski karakter nije apstraktna politička tvrdnja. On se može izraziti brojevima:
rast proizvodne cijene sa približno oko na najmanje 150 KM/MWh;
godišnji finansijski jaz od najmanje 20 miliona KM;
više od 12.000 korisnika grijanja;+
14.739 djece i učenika u gradskom obrazovnom sistemu;
hiljade poslovnih subjekata i poslovnih jedinica;
potencijalnih 12 do 48 MW dodatnog električnog opterećenja.
Ovi pokazatelji ne znače da će se najgori scenario sigurno dogoditi.
Ali pokazuju da se rizik ne može svesti na pitanje sudbine jednog preduzeća ili njegovih vlasnika i povjerilaca.
Kada prestanak jednog industrijskog sistema može višestruko povećati cijenu grijanja, progutati desetinu ili više gradskog budžeta, poremetiti rad škola i ambulanti, ugroziti poslovanje hiljada subjekata i preko električnih grijalica proizvesti novu energetsku krizu, onda se ne govori samo o stečaju Željezare.
Govori se o sposobnosti Zenice da normalno funkcioniše tokom zime.
Nema komentara:
Objavi komentar