U LJUDIMA MRZI ONO ŠTO ON NEMA!

Suradnik 32.vijećnika u svom naslovu kao i u tekstu nije htio biti konkretan vjerujući da će ga razumiti oni koji trebaju da razumiju. U ljudima mrzi ono što on nema... Šta je to što on nema? Karakter, naravno. A o kome je riječ, neću ni ja reći, zaključite sami.

Piše: Ibrahim Emić

Predizborna kampanja je krenula. Ne mogavši da izdrže kada i zvanični krene, već su se počeli javljati oni sa svojim veliko JA. Najposlije takvi i izgube uz konstataciju, -Šta me ovo snađe!
Sebe obično smatraju najsposobnijim, a za ostale , svoje protivnike će , što već vidimo u nekim objavama, reći: - Ovaj priča besmislice, ovaj drugi je primitivac, ovaj nije dosljedan svojim idejama, ovaj je čovjek bez talenta, čista retorika...
Sve bi on zbog svojeg ,,JA" premazao u crno stim samo da ostane jedan svijetao trag, njegovo ime. Za sebe smatra da ima pravo ,,odsijecati glave" svakom onom ko mu se ne svidi pri tome ostajući nedodirljivi, nepovredivi autoritet.
Sklonost takvom depotizmu danas pokazuju mnogi koji se dokopaju na prepad vrha u vlasti ili u strankama, dominirajući u medijima pa i u vjerskim institucijama, uvijek računajući na lakoću ucjene i nadzora u maloj prestrašenoj zemlji u kojoj se moć u bilo kojem području poima kao sredstvo nekoga ,,JA" koje miče svakog ko ga ugrožava, pri tome okružujući se poslušnicima s kojima je siguran. Postaje ličnost uklanjajući druge ličnosti kroz marginaliziranje i onemogućavanje njihovog djelovanja. Cilj mu je da ostane jedno ,,JA" okruženo onima koji ,,JA" nemaju pokazujući agresivnu narcisoidnost kroz konstrukciju svoga monumentalnoga ,,JA" i destrukcije šta bi ga u tome sprječavalo ili zasjenjivalo. Uvjereni su da im je njihov trenutak na vlasti vječan i da nikada neće biti doveden u pitanje. Ipak, vrijeme protiče bez obzira na njihovo htijenje da ga zaustave.
Takvi imaju pamet koja im služi isključivo za obmane, a do pameti drugih drže tek onoliko koliko bi mu mogla i htjela biti ponizna. Skloni su bogaćenju koju i ne sakrivaju koristeći se državnim novcem kao bankomatom, poput seoskih lopova kojima je najmanje stalo šta će selo o njima misliti.
Predstavljaju se kao veliki Evropejci a u stvari su bezobzirni barbari. U svemu ovome začuđuje nevjerovatna lakoća s kojom je povelik broj pripadnika različitih društvenih elita nasjeda na njihovu ljeporječivost .