Zato ću u ovom članku ukratko svojim čitaocima pokušati približiti “svoj svijet” i svoje stavove kako bi shvatili da kritika nije sama sebi svrha nego je riječ o borbi za bolje sutra.
A koliko je javno izgovorena riječ važna, pokazat ću u nekoliko primjera koji bi se mogli okarakterisati kao stvarni rezultati moga rada....
Možda je zahvaljujući blogu 32.vijećnik, javno izgovorenoj riječi i objavljenoj informaciji o deložaciji samohrane majke Dragice Mitrović i njene maloljetne kćerke, kada je za nepuna 24 sata članak pročitan preko 30.000 puta pomenuta deložacija odgođena. Napominjem da ova deložacija nije jedina koja je odgođena nakon objave na 32.vijećniku ...slučajno ili ne, ostavit ćemo samim sudionicima događaja.
Možda je nakon javno izgovorene riječi nečije muzički nadareno dijete "sitne buranije" dobilo stipendiju, muzički instrument ili poziv za neki angažman. Možda...neka to roditelj sitne buranije potvrdi.
Zatim, o koncertu Dragane Mirković za pomoć Gradskoj narodnoj kuhinji u Zenici, u kojem se ova estradna umjetnica i humanitarka odrekla honorara u korist ugroženih Zeničana. Od prikupljenih 53.000 maraka narodnoj kuhinji otišlo svega 15-tak hiljada maraka jer su troškovi zakupa dvorane, stagea, razglasa, rasvjete i obezbjeđenja procjenjeni na vrtoglavih 38.000 maraka. Slučaj je nakon pisanja bloga 32. vijećnik poprimio dimenzije skandala, a narodna kuhinja koju marku više.
Prije nešto više od godinu dana, nakon nesreće koja se dogodila kod motela Almy u Zenici napisao sam na svom blogu kako mislim da je vrijeme da nadležni odgovore koliko ljudi treba poginuti da bi postavili stacionirani radar? Poznato vam je da su se nesreće dešavale u naselju Vraca sve dok nije postavljen taj radar. Danas se na tom mjestu vozi 60 km/h ... Nakon nekoliko dana na tom mjestu se svakodnevno postavlja mobilni radar, a godinu dana poslije, tačnije danas, saznajem kako će se na tom mjestu instalitrati stacionirani radar, što me jako raduje.
A kad smo već kod saobraćaja, spomenut ću i činjenicu da je na moju inicijativu pomjeren jedan saobraćajni znak na skretanju za Vranduk koji je tamošnjim stanovnicima zaklanjao vidljivost prilikom uključivanja na magistralni put M17, kao i saobraćajni znak koji je zaklanjao vidljivost stanovnicima koji stanuju preko puta nekadašnjeg “radničkog univerziteta”.
Dakle, dobar primjer onoga za šta se zalažem je opće dobro, što je na žalost kod naših ljudi zaboravljena stvar.
Samo kratku ću spomenuti da je 32.vijećnik služio i za ispovijest tuzlanskog kliničkog psihologa o produljenoj diskriminaciji, slučaju koji je završio na sudu i činjenicu da su članci 32.vijećnika našim sugrađanima bili povod za nekoliko krivičnih prijava od kojih izdvajam ovu poslednju, za kamatarenje dva poznata preduzeća u većinskom privatnom vlasništvu nakon čega je krenula i sveopšta kampanja na moju malenkost.
Svojim zalaganjem za poštivanje zakona BiH, odgovornost političara, državnih službenika, Nadzornih odbora, direktora javnih preduzeća i “dizanjem prašine” oko njihovih konkretnih (ne)djela pokrenute su mnoge stvari sa mrtve tačke, a pojedini “slučajevi” u ladicama tužilaštva čekaju ishod o kojem će se još pisati.
Bilo bi mi drago i kada bi gradonačelnik prihvatio činjenicu da nemam ništa protiv njega lično ali i ja i građani koji prate moj blog očekujemo od njega puno više rezultata za dobrobit našeg grada.
Hvala na pažnji i srdačan pozdrav.
Nema komentara:
Objavi komentar