Djeci koja su se okupila u jednoj sobici izbijegličkog centra u Sloveniji sam osjetio više DUŠE, nego u svim komercijalnim 'etno' djelima tog vremena

Na adresu 32 vijećnika stigla je poruka koju prenosim u cjelosti:

32. vijecnice!

Obraćam ti se kao posljednjem koritu u kojem teče, čista voda i čista pamet prema Gradu Zenici :

Farah Tahirbegović A.R. sam poznavao sasvim malo... kroz srednjoškolske i predratne sjedeljke kod zajedničkog nam prijatelja. Malo... ali sasvim dovoljno da osjetim njenu osobenost.

Zapjeva... i nekako... kao da osjeti kome nije do pjesme, fiksira ga očima i natjera da zapjeva.

Ovog momenta se i ne mogu baš sjetiti, da li je bila 1996-a ili '97-a, ali sam od prijatelja sa početka priče dobio rijetko-rijedak CD Dertum-a (koji je izašao u malom tiražu), čija je sinergija bila Farah Tahirbegović.

Tih poslije ratnih godina sam radio na Radio Beti, kao tonski realizator i ujedno 'muzički urednik'.

'Pod ruku' su mi dolazili Piter Gabriel, Sting, Goran-Šupak-Bregović, i mnogi drugi...... koji su komercijalno exploatisali Sevdah i Balkansku Etno muziku... na krilima bjelosvjetskih Vijesti o Belkanskom proljevanju krvi...

Ali u Dertum-u, djeci koja su se okupila u jednoj sobici izbijegličkog centra u Sloveniji sam osjetio više DUŠE, nego u svim komercijalnim 'etno' djelima tog vremena, koji su eksploatisali Balkan.

2006-e godine, Farah Tahirbegović je preminula u 33. godini, nakon kratke i teške bolesti.

Nako nešto sanjam i mislim...

Bilo bi dobro da se ova fontana što se gradi u centru Zenice zove Fontana Farah Tahirbegović...

Al' znam da neće... zvat' će se po nekom ko je exploatisao Zenicu...

R.I.P Farah Tahirbegović