Kemija Hodžić: zahvaljujući vama, Bosna i Hercegovina ima najveći broj nezaposlenih u Evropi proporcionalno broju stanovnika

Od Općih izbora u Bosni i Hercegovini je prošlo nešto manje od godinu dana a članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine još uvijek nisu konstituisali ni stalna radna tijela, pa se tako najviši zakonodavni organ Bosne i Hercegovine, zahvaljujući paritotizmu vladajuće trojke nalazi u najvećoj blokadi u protekle 22 godine. Nakon konstituirajuće sjednice održane 6. decembra 2018. godine, građani Bosne i Hercegovine su čekali više od 7 mjeseci da se izabrani parlamentarci ponovo sastanu no to nije bio razlog za obustavu njihovih poslaničkih paušala koji prelaze visinu od šest prosječnih plata u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi novčana primanja članova Parlamentarne skupštine kreću se između od 4800 KM do 6500 KM a uključuju zastupničke paušale, naknade za odvojeni život, smještaj, rad u komisijama, prijevoz na posao i topli obrok.

Iako su oba doma zasjedala tek nekoliko puta od izbora do danas to nije spriječilo dobro plaćene parlamentarce koji rijetko dolaze na posao da si osiguraju što je više moguće komfora pa je tako dopredsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Borjana Krišto dobila nove dekorativne zavjese, tepihe i etisone a ured joj je okrečen. Od Službe za zajedničke poslove, Krišto je tražila i novi namještaj budući da je stari „pohaban“ no kako je na snazi još uvijek privremeno finansiranje institucija na novi namještaj će morati sačekati jer takve kapitalne nabavke nisu moguće. Nego, zna li neko šta i kad je dopredsjedavajuća u uredu radila da „pohaba“ namještaj!?

Zbog blokade rada Parlamentarne skupštine, blokirano je i 928 miliona KM za gradnju 41 kilometra autoputa na Koridoru 5C kao i niz međunarodnih ugovora za finansiranje izgradnje poddionica Vranduk – Ponirak u vrijednosti 49 miliona eura, dionice Paprikuša – Nemila, poddionice tunel Ivan i poddionice Mostar Jug – tunel Kvanj ukupne vrijednosti 180 miliona eura. Doduše, da se novac prikupljen u proteklih 10 godina po osnovu akciza i putarina trošio u izgradnju autoputa umjesto za finansiranje ogromnog birokratskog aparata, sada nam ne bi bili potrebni krediti. No za 8 milijardi KM prikupljenih od akciza i putarina građani Bosne i Hercegovine su dobili 200 kilometara autoputa za koji su svaki kilometar platili najmanje dvostruko više od tržišne cijene, a preostalih 6 milijardi je nenamjenski plasirano u budžet. Ali koga briga, Dodik se sastaje sa Vučićem po ko zna koji put, to je interesantnije, zar ne?!

Nakon jedanaest mjeseci od izbora, mandatar nove Vlade nije imenovan niti je usvojen Godišnji nacionalni plan, a zbog neimenovanja Zorana Tegeltija za novog predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Milorad Dodik u ime patriotizma prijeti zahtjevom za ukidanje zajednički ustanovljenih institucija kao što su Oružane snage BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće te Uprave za indirektno oporezivanje. U ime patriotizma Džaferović i Komšić su protiv ovog imenovanja, no nešto su se konačno i uspjeli dogovoriti. Onog dana kada su se dogovorili o otkazivanju sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vladajuća trojka je izdala saopštenje za javnost u kojem izražavaju zabrinutost zbog razvoja događaja u Kašmiru. U ime patriotizma, Kašmir je bitniji od blokade državnih institucija Bosne i Hercegovine!

Nego, u ime patriotizma gospodo, zahvaljujući vama, Bosna i Hercegovina ima najveći broj nezaposlenih u Evropi proporcionalno broju stanovnika, uz drugo mjesto u svijetu. BDP je najniži među državama bivše Jugoslavije, a 105. je u svijetu. Što se tiče korupcije nalazimo se na 97. mjestu u svijetu, a na Balkanu smo jedno „bolji“ od Makedonije. U pokretanju biznisa smo na 175. mjestu od 190. država, po plaćanju poreza na 137. a po brzini izdavanja građevinskih dozvola na 166. mjestu.
I zapamtite, demokratija nije nužno pravo, nego odgovornost!

Sretna nam blokada,

predstavnik tradicionalne porodice

Mlin iz Gornjeg Vakufa...

- U rubrici "Gost kolumnist" nakon kraće pauze u pisanju gosta kolumnista danas možete pročitati zanimljiv osvrt na istrošene gornjovakufske mlinove.

Piše: Ibrahim Emić

Nekada davno, kada je Željezara bila ,,krava muzara", da bi pomogla nerazvijenim i zaostalim opštinama, otvarala je male fabrike u tim mjestima. Jedno od tih mjesta je bio i Gornji Vakuf. Odluka pade da se tu otvori Fabrika mlinova i to ne onih mlinova na potocima i rijekama, nego pravih ručnih mlinova. Rekoše, ljudi iz Gornjeg Vakufa vole mljeti, vole okretati ono čekalo ili meljac, vole onu Minas kafu isprženu u šišu staviti u mlin, mlin uhvatiti lijevom rukom, pridržavati ga objema nogama, a desnom rukom mljeti onu minasku dok je ne pretvore pa gotovo u prah. I zašto im želju ne ispuniti a i zaposliti Gornjovakufljane? I napravi se Fabrika mlinova. Posao krenu, nakon nekoliko godina ljudi se zasitiše mlinova, konkurencija velika. A i u Željezari vrijedni radnici u ,,fušu" izrađuju sebi mlinove, ali one od prokroma. Ručno prave čekalo, jer čekalo pored noževa je najvažniji dio. Čekalom se upravlja mlinom, čekalom se melje, tako da Zenica nije oskudijevala sa mlinovima. A i Sarajevo je slabo uzimalo Gornjovakufske mlinove. Imali su u svojoj tradiciji proizvodnju ručno rađenih mlinova. Da bi se riješila kriza plasmana Gornjovakufskih mlinova, rukovodstvo Željezare naredi da svaki radnik Željezare, a bilo ih je 24. hiljade uposlenih, kupi po jedan Gornjovakufski mlin. Ko hoće može kupiti i dva, tri... I mjesta u kredencima, u onom staklenom dijelu, zauzeše Gornjovakufski mlinovi. Nisu bili nekog kvaliteta, preskakali su, krupno mljeli minasku, čekala se savijala, ruke poslije svakog mljevenja su bile garave, dlanovi su izgledali kao da su se orasi gulili. Ljudi su govorili, promjena vremena pa mesing reaguje, a u stvari Željezarski mlinovi su im pravili konkurenciju....
Prođe neko vrijeme, Gornjovakufski mlinovi padoše u zaborav, rasuše se u staro željezo, nađoše mjesto na buvljacima, Unproforci ih odnesoše kao suvenir u svoje zemlje...Željezara se ugasi, nema Mehaničke, nema Kovačnice da penzionisanom radniku pokloni ručno izrađeni mlin od prokroma...mlinova sve manje i manje. A šta bi sa Gornjovakufljanima kada im se Fabrika mlinova ugasi?  Snađoše se, neki u Sarajevo, neki u Zenicu, a neki prvo u Sarajevo pa u Zenicu. Neki otvoriše i mini hidro centrale, jer što bi oni ručno okretali čekalom onu osovinu da samelju kafu Minas, kad to može snaga potočka . Samo je treba usmjeriti, napraviti pad , pretvoriti tu energiju vode u električnu, pa neka se kafa melje na električni mlin. Ali ipak, onaj Gornjovakufski mlin melje li melje i pored poodmaklih godina, što se najbolje vidi po njegovoj spoljašnosti. Gravura se izlizala, čekalo se iskrivilo, noževi se istupili. Utisnuti natpis ,,Gornji Vakuf" u kućište mlina teško se može izlizati, jer je majstor u finalnoj obradi dobro zakucao ona slova u njega. A fino je projektovan taj mlin iz Gornjeg Vakufa. Imao je i kapacitet, mogao je one pržene minaske podobro samljeti. Zrna su , dok je mlin bio nov, sama upadala u one noževe, čekalo vođeno sigurnom rukom ih je vješto ubacivalo u one procjepe, jadna zrna su se pretvarala u prah a nalazilo se i pokoje zrno koje nije bilo dobro isprženo da se nije moglo samljeti, nije htjelo u onaj žrvanj, pa je to zrno kvarilo ostalu samljevenu kafu. Zrno se brzo izdvajalo, bacalo, ili se vraćalo ponovo u šiš na prženje....
Vremenom se pojavi više tih zrna kafe koja se ne dadoše samljeti, ili se noževi istupiše, ko zna, a i dlanovi počeše se više crniti od izlizanog mesinganog kućišta mlina i mlin onaj Gornjovakufski završi u kredencu kao suvenir, ili se nađe na buvljaku ne bi li ga neki stranac zapazio i ponio ka kući kao uspomenu na Zenicu , kao suvenir na kojem piše Gornji Vakuf...

Zeničanka Hana Ahmetspahić na 7. Kongresu SDA izabrana u Glavni odbor

"Na 7. Kongresu Stranke demokratske akcije, koji je održan jučer, 14.9 2019., dobila sam značajnu podršku uvaženih delegata i izabrana sam u Glavni odbor SDA BiH, za naredene četiri godine",  napisala je Hana Ahmetspahić svojim sljedbenicima na društvenoj mreži Facebook.

- Velika je to čast i odgovornost!

Čestitam izabranom rukovodstvu stranke, svim kolegicama i kolegama i želim nam uspješan rad.

U jedinstvu je snaga! 💚

Podsjećam, Hana Ahmetspahić, rođena 02.08.1988. godine u Zenici. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Zenici, nakon čega, 2007. godine, upisuje Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, koji završava u junu 2011. godine kao prvi student svoje generacije i stiče zvanje diplomirani pravnik. U martu 2016. godine na Pravnom fakuletu u Zenici odbranila  magistarsku tezu na katedri Historija države i prava, oblast rimsko pravo.

Udata, majka petogodišnje kćerke. Aktivno govori njemački i engleski jezik. Zaposlena  u JU Zavod za medicinu rada i sportsku medicinu Zeničko – dobojskog kantona kao pravnik.

Video: Ulaskom u EU ne znači da će vam stanovništvo biti bogato, možda bude i pohlepno i gladno

"Novčanice koje su se u petak razletjele po Branimirovoj ulici u Zagrebu, u susjednoj Hrvatskoj izazvale su haos i pomamu vozača koji su doslovce nasred ceste zaustavljali automobile i trčali za novcem", piše bh index.
Novac je pripadao Ivici Ivecu, biznismenu iz Zagreba kojemu je to bio pravi petak 13. jer je novčanik s nekoliko hiljada kuna u žurbi ostavio na krovu auta.
Ostalo je zabilježeno na snimci koju je napravio advokat koji se našao na mjestu događaja, a na kojoj se vidi kako ljudi mahnito skupljaju novac po cesti.

ELMEDINA MUFTIĆ: VAKAT JE, da se i naš glas čuje!

- Tužba je način da se zakonskim sredstvima izborimo za svoja prava i slobode.

Novinarka Elmedina Muftić pokrenula je ideju o prijavljivanju organizatora povorke i Plamenka Muratovića koji je nosio majicu sa likom Samre Hajdarević Ćosović. Njeno zanimljivo obraćanje ženama muslimankama prenosim u cjelosti.

Piše: Elmedina Muftić

Na tzv. „PARADI PONOSA“, održanoj u Sarajevu 08.09.2019.godine, pod motom „Ima izać“, izvršen je udar na čast, dostojanstvo, sigurnost, moralni dignitet žene muslimanke koja nosi hidžab. Naime jedan od protagonista parade na majici je nosio lika Samre Hajdarević Ćosović, žene koja je pod hidžabom, uokviren duginim bojama. Napomenut ću da je Samra Hajdarević Ćosović, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, i da je već nekoliko puta bila na meti udara pripadnika i simpatireza LGBT populacije.

Zabrinjavajuća je spoznaja da da oni koji za sebe tvrde da su „ugroženi“ te kao takvi ovakvim paradama skreću pažnju na sebe i ostvarivanje svojih prava, istovremeno ugrožavaju prava i slobode drugih. Dok paradirajući pozivaju na „ljubav“, istovremeno pokazuju najveći oblik mržnje spram nekoga ko ne misli kao oni. Zastrašujuće je da oni koji žele da postanu vidljivi, jer su ko biva do sad bili nevidljivi, svoju vidljivost ostvarauju tako što žele da druge učine nevidljivim. Zastrašujuća je činjenica i potreba LGBT populacije da markira sve one koji se ne slažu sa njihovim stavovima, ne podržavaju njihova mišljenja, ili se protive njihovim paradama. Etiketiranjem Samre Hajdarević Ćosović, pokazali su svoju spremnost da prihvate različitosti, odnosno da budu tolerantni, da pokažu da jesu ono što od drugih traže da budu prema njima.

Za sebe su priskrbili obezbjeđenje, koje nije viđeno u BiH, i dok ih obezbjeđuje preko hiljadu policajaca, koje finansiramo i mi građani koji se protivimo ovoj paradi. Pripadnik LGBT populacije nošenjem lika Samre Hajdarević Ćosović na majici, ustvari stavljaju metu na njezinu glavu, ali i na glave svih žena sa hidžabom ili nikabom. Pitamo sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji parade, one koji su odobrili održavanje iste, one koju su bili zaduženi za sigurnost učesnika parade, ko će da čuva nas sa mahramama od pripadnika LGBT populacije? Ko će Samri, ali i svim ostalim ženama, da garantuje sigurnost, posebno poslije ovakvog vida provokacije, koja poziva na nasilje.

Za pretpostaviti je da nećete poduzeti ništa. Da vlast u KS koja je idejni tvorac i pokrovitelj „Parade ponosa“ ne zanima sigurnost žena sa hidžabom i nikabom, za njih smo mi nevidljive, makar oni tako misle, dok im mi ne dokažemo suprotno.

Iz iskustva znamo da provokatori, islamofobi i ostala bratija nikad nisu bili procesuirani niti kažnjeni za fašizam koji provode nad nama koji smo eto drugačiji (je) od njihovih ograničenih shvatanja, morat ćemo se same zaštititi.

Pozivamo sve žene koje nose hidžab, nikab i one koje to ne čine, ali su svjesne težine situacije u kojoj se nalazimo te uviđaju svakodnevne nasrtaje na čast, ugled, identitet, ali i sigurnost žena sa hidžabom i nikabom, da se organizujemo i podnesemo Tužbu za uvredu časti, ugrožavanje bezbjednosti, protiv Plamenka Muratovića i organizatora tzv. „Parade ponosa“, za protivzakonito korištenje ličnih fotografija, kako bi se izazvala mržnja, ugrozila sigurnost i na kraju udarilo na čast žene i žena koje su slobodne da u svojoj vjeri na svojoj zemlji budu to što jesu, Bošnjakinje koje izvršavaju jednu od Allahovih dž.š. odredbi propisanih ženi, da pokrije svoje stidne dijelove tijela, u koje spada i kosa.
Poštovane sestre, smatram da je trenutak da se same izborimo za svoja prava i slobode, da se zaštitimo od učestalih nastraja na našu ličnost, jer LGBT i njihovi protagonisti se neće zaustaviti, ići se sve dalje i dalje. Nošenje lika naše sestre Samre Hajdarević Ćosović na majici u tzv. „Paradi ponosa“, nije samo udar na Samru, njezin dignitet i integritet, udar je na svaku od nas, udar je na našu slobodu, na pravo da se politički, društveno ili na bilo koji drugi način eskponiramo. Samra je od ulaska u Skupštinu KS postala meta onih koji bi da postanu vidljivi, tako što će od nas da naprave duhove. E, nećemo im dozvoliti. VAKAT JE, da se i naš glas čuje, da kažemo da postojimo, da smo tu u našoj Domovini BiH, za koju su naši očevi, braća, muževi krv proljevali, da bismo mi kao i ostali građani ove zemlje živjele u slobodi. Da im poručimo da ih više nikad nećemo pitati za dozvolu da budemo to što jesmo, da ne misle da mi ne znamo govoriti, da ne znamo izaći na ulice, da mi ne znamo da je njihova sloboda do granice gdje počinje naša sloboda, a oni su dobro mjenike svoje slobode unijeli u našu među, pa bi bilo po bontonu da ih vrate na početne položaje.

Tužba je način da se zakonskim sredstvima izborimo za svoja prava i slobode. Da se zaštitimo od daljih nasrtaja na naše ličnosti, da pokažemo da smo jedinstvene u odbrani vrijednosti koje propagiramo, a to su vjera, porodica, moral, dostojanstvo, jednom riječju ljudska prava i slobode, u koje kao elementarno pravo spada sloboda ispoljavanja vjere... Na kraju, podnošenjem tužbe pokazale bi da smo jedna uz drugu i da je napad na jednu ženu pod hidžabom ili nikabom napad na sve nas, što u konačnici i treba da bude tako i po vjerskim i po svjetskim mjerilima. Čast sestre je naš emanet, dužne smo ga braniti našim životima, Samra je samo pokazatelj da oni ne trpe da Bošnjakinja misli, obrazuje se, politički i društveno se angažuje, oni bi da nas nema, da svoj grijeh prezentuju na ulicama, a da nas i naše vrijednosti zatvore u četiri zida, a kad nas zatvore, tada kao da ne postojimo.

Danas je to Samra, sutra može biti bilo koja od nas.

Ili ćemo se pokrenuti, ili ćemo za koji dan pitati koja je slijedeća.

SDP nikad nije kriv ni za što?!

SDP nikad nije kriv ni za što?!
Njima je najbolje iz opozicije kritikovat vlast za ono u čemu pokadkad i sami učestvuju. Bilo bi dobro pregledati ishode glasanja kod donošenja kontroverznih zakona i odluka i obznaniti, da se ima kome. Javnost pada na populizam a vijesti ionako traju dva tri dana a potom padaju u zaborav.
Osim Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a koji je i sam bio federalni premijer, prema pisanju medija natpolovičnu većinu (9 ministara) u Vladi Federacije BiH 2015.god. imali su ministri iz redova SBB-a i HDZ-a. Prema tome, umjesto saopćenja za javnost i piskaranja po fejsbuku SDP-u bi bilo bolje da uradi nešto konkretno na spašavanju rudnika u Zenici ,ali kako da im pomognu ako se vazda kriju iza opozicije. Nakon Opštih izbora 2018.godine nisu htjeli u vlast, radije će iz opozicije kritikovati kako treba rudarima pomoći. Imali su priliku pomoći im dok je Nikšić bio premijer ali tada nisu pisali saopštenja kako je rudarima teško ili kako se ne uplaćuju doprinosi. A oni se ne uplaćuju godinama, čak i onda kad je Nikšić bio premijer. Oni navodno pozivaju građane da stanu na stranu rudara da se zajednički odupre planovima koje je neko smislio u Sarajevu. Osim stajanja na stranu, šta konkretno predlažete gospodo? Da građani ponište sudske odluke i rješenja? Da građani idu PROTIV suda??? Da vladavinu prava riješi ulica i demonstracije? Podsjećam gospodu iz SDP-a da se vladavina prava ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jamstvima ljudskih i manjinskih prava, podjelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću zasnovanu na Ustavu i zakonu. Dijeliti vlast ovaj put niste htjeli, građani sami neće protiv suda a za revoluciju su potrebne vođe. Želite li nam sa ovim saopštenjem reći da ćete stati na čelo revolucije?  Ako ćete Vi stati na čelo revolucije građani su uz vas! Od stranačkih saopštenja i fcb.podrške  ljudi su počeli dobivati proljev i osip.

O policijskom privođenju Muje Aganovića, predsjednika RVI paraplegičara FBIH

Zanimljiv osvrt o privođenju predsjednika RVI paraplegičara FBiH u prostorije policije napisao je Adnan Džonlić, zenički novinar.

Njegov osvrt prenosim u cjelosti;

Nepune dvije godine sam bio zaposlen u jednom projektu USAID-a i Ambasade SAD i danas tvrdim da je to dvije najbolje moje radne godine u životu.

Najorganizovaniji, najbolji, najbolje posloženi radni sistem u kojem sam bio. A bio sam od volontiranja na lokalnom radiju, preko rada kod privatnika, domaćeg i stranog, pa do državne službe.

I danas mislim da SAD imaju niz najboljih rješenja i osnova za demokratiju, ali da postoje stvari koje mi se ne sviđaju, postoje. no, to nije "tema današnje emisije".

Uvod je bio neophodan jer ŽELIM VJEROVATI da njegova ekselencija Ambasador SAD u BIH Eric Nelson i njegovi saradnici nemaju ništa sa "procjenom sigurnosnih organa" da subotnji govor predsjednika RVI paraplegičara FBIH Mujo Aganovic sadrži elemente prijetnji sigurnosti, te da ga zbog toga treba pozvati u policiju i saslušati.

Aganovića znam s ulice, ne znam ga lično i zanemariću biografiju, zasluge, ono što sam od drugih pozitivno čuo o tom čovjeku. Lično se ne moram slagati sa dijelom ili bilo kojim njegovim stavom. Ni to nije tema ovog osvrta.

Skoncentrisati ću se na samo irečeno i pored nekoliko čitanja i pregledanja snimka NE KONTAM o kakvoj prijetnji govori policija.

ZAŠTO OVO PIŠEM ? Jer sam ja, a i neke druge kolege, u više navrata toj istoj policiji predočavali dokaze da osobe, imenom i prezimenom, upućuju direktne prijetnje (ne uvrede, nego prijetnje) prema meni, članovima moje porodice i ljudima koji su bili u kontaktu sa mnom. Nikada niti jedna stvarna osoba sa stvarnim prijetnjama i pored predočenih adresa, telefonskih brojeva, dokaza o upućivanju prijetnji, nije posjećena na kućnoj adresi, a kamoli privođena u policiju.

Proteklog vikenda, ponoviti ću, jer znam da ljudi iz novinarskih udruženja pomno ovo čitaju, kolegama sa Hayat.ba je onemogućen rad. Nijedno novinarsko udruženje se nije oglasilo, ali jesu o drugom navodnom napadu na drugog kolegu, na "kontra-skupu". Pa ni policija. Naša, demokratska.

Namjerno neću "tagovati" prijatelje u toj policiji, sarajevskoj i zeničkoj, jer znam da ni sutra, kad se sretnemo, neće imati šta da mi kažu, osim što će možda malo dublje pognuti glavu od stida, ako ga imaju.

A proteklog vikenda se govorilo o "ponosu". I dok su ga jedni javno pokazivali, drugi su ga, izgleda, izgubili...

Mujo Aganovic je, prema medijskim izvještajima i snimcima, rekao sljedeće:

“Mi nemamo ništa s time šta neko radi u četiri zida, može da bude šta hoće u četiri zida, ali javno paradirati i provocirati građane ove zemlje niko nema na to pravo, čak ni američki ambasador sa zastavom na američkoj ambasadi. Ambasadore, mi cijenimo prijateljske odnose Amerike i ono što ona čini za ovu državu, to ne zaboravljamo. Ali nemojte zaboraviti ambasadore, vi ste gost u mojoj državi, a ja sam ovdje domaćin. Zastavu homoseksualne skupine slobodno okačite u Vašingtonu na Bijeloj kući, ali ovo je moja zemlja i vi se ponašajte po pravilima moje zemlje. Mi nismo vidjeli cvijet Srebrenice na američkoj ambasadi do sada”.

Adnan Džonlić

Podsjećam, nakon špekulacija na društvenim mrežama i navoda u pojedinim medijima da je policija privela Muju Aganovića, predsjednika Saveza RVI paraplegirača Federacije Bosne i Hercegovine a u vezi s njegovim izjavama datim tokom skupa "Dan tradicionalne porodice" koji je održan u subotu u Sarajevu, Faktor je kontaktirao Aganovića kako bi provjerili ove navode.

- Ne znam odakle je procurila ta informacija. Ali bolje je da je procurila da se vidi koliko stvarne demokratije ima u državi. Ja kada sam se vratio iz Sarajeva sa mojom suprugom u Zenicu, pet minuta nisam bio u kući, nisam uspio ni košilju da presvučem, sako, na vrata mi je došla policija s papirom u ruci, vrlo profesionalni su bili i kazali da imaju poziv za mene, da treba da se javim u policiju. Rekao sam da pretpostavljam o čemu se radi. U elektromotornim kolicima sam otišao u policiju. Tamo sam razgovarao sa nadležnim. Naime, ispostavlja se da je od policije iz Sarajeva došao dopis u kome traže da se sa mnom obavi razgovor, navodeći da način izlaganja mojih stavova sadrži elemente koji se eventualno mogu dovoditi u vezu sa krajnjim efektom remećenja javnog reda i mira, pozivanjem na nasilje. Sav svijet je čuo šta sam ja izjavio. Ja sam kazao da sam ja sa velikom odgovornošću i ponosom otišao na taj skup i izgovorio sve ono. Da stojim iza svake svoje riječi i ponovo potvrđujem sve te riječi po cijenu života. To ponavljam i ponovit ću to svugdje, između ostalog izjavio je Aganović.