Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk...

Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk, upitne fakultetske diplome bh političara, direktora javnih preduzeća i nestručnost lokanih vijećnika koji šute?
Kao uvod u današnji tekst, mogla bi poslužiti parola ili natpis „Gore živi Ljubetovo“. Natpis na ulazu puta u naselje u neposrednoj blizini lokacije buduće HE „Vranduk“, istaknut povodom svečanosti priređenoj povodom puštanja u promet saobraćajnice duge dva kilometra mogli bi nadovezat' sa: gore ili dole živi Nemila, gore živi Babino isl. a Zeničani, naravno dole.

Kome koristi konstantno jebavanje u mozak bh građana(oprostite na neprimjerenom izrazu, ali ne znam kako drugačije da se izrazim za to vrstu bezobrazluka). Onima koji su otvarali puteve oko Vranduka, Pepelara i Begov Hana i presjecali vrpcu novoizgrađenom sportskom centru u Donjem Babinu i njima sličnima kako u Federaciji tako i u RS-u!?
Zbog neupućenosti, nepismenosti ili bezobrazluka, izuzmemo li Mittal i ne tako davnu Albinu spalionicu animalnog otpada, građani Zenice bi se uskoro mogli naći izmedju dvije hidrocentrale (Janjići i Vranduk) koje su vazdušno međusobno udaljene samo 14km, upravo zahvaljujući podršci vijećnika OV Zenica, trovača naše djece ali i poslušnih predstavnika lokalne zajednice.

Zašto sve prolazi „glatko“, bez prigovora i bez pitanja? Odgovor je jednostavan. Zbog interesa razno- raznih lobija i manipuliranja javnošću. Zato što svaki potez ili projekat aktuelne vlasti ,bio on uspješan ili ne, uspjevaju vješto promijeniti negativna razmišljanja građana pretvarajući ih u pozitivna. Tako, po riječima generalnog direktora JP EP BiH Grabovice, gradnja ove hidroelektrane za lokalnu zajednicu i mještane imat će razne benefite a jedan od njih je i ova saobraćajnica od 2 kilometra.

Klasična prodaja zdravlja Zeničana za nekoliko radnih mjesta, nekoliko kilometara lokalnih saobraćajnica, igrališta, džamija i mostića na vodenicama u okolini Zenice se nastavlja. Ako se kojim slučajem pitate kako, jednostavno, prodavači (lokani vijećnici koji šute) zastupaju interese svoje lokalne zajednice, odnosno mjesne zajednice u kojoj žive. Briga njih za zdravlje građana, briga njih koliko će koštati grijanje po kvadratnom metru ili voda po kubiku, oni jednostavno dođu, pokupe dnevnice i paušale i odu prema Nemili, Babinu ili drugim naseljima u okolini.

Po nekima, aktivan seksualni život ljude čini sretnijim, zdravijim i bogatijim, međutim „ovakav seks“, Zeničanima će po svoj prilici donijeti suprotno.

A na Međunarodni dan pismenosti, (inicijativa koja se obilježava još od 8. septembra 1966.godine kojom se želi podsjetiti na status pismenosti i obrazovanja odraslih) navodi da se podsjetimo do kojeg su to stepena došli udžbenici i nastavni planovi i programi unutar tri obrazovna sistema u BiH.

Nude li udžbenici našoj djeci razvoj vlastitog, otvorenog i kritičkog pogleda na svijet? Koliko je pametno da se nadležnost nad obrazovnim sistemom spusti na kantonalni nivo i kakvu to generaciju stvaraju udžbenicima u kojim su se i pojedini autori proglasili srpskim –hrvatskim ili bosanskim samo su neka od pitanja na koja još uvijek nema odgovora.

Međutim, što više informacija tražite više će vam izgledati upitno kada će doći do završetka reforme obrazovanja u BiH.

Navik'o podjeljeni bh narod na dvije škole pod jednim krovom, sad mu treba i uvođenje nacionalne grupe predmeta na prostoru RS-a.

Umjesto da roditelji traže da se konačno završi reforma obrazovanja ili jedan nastavni plan i program na nivou BiH, oni traže primjenu nekakvog Privremenog sporazuma o obrazovanju, koji je potpisan prije više od 10 godina, tj, uvođenje"nacionalne grupe predmeta".

Nikome ne pada na pamet da traži uvođenje jedinstvenog „službenog“ jezika na kojem bismo svi morali „službeno“ komunicirat a svaki drugi neka se primjenjuje u vlastitim kućama koliko vam volja.

Osim poražavajućih podataka da je BiH rekorder po broju nepismenosti ( Albanija ima manji broj nepismenog stanovništva) poražavajuća je činjenica da se skoro pune dvije decenije nakon rata odvija zasebna nastava za hrvatsku, srpsku i bošnjačku djecu a da se roditelji ne traže zaštitu jer su diskriminirani već pristaju na istu.

Kome treba razdvajanje djece i zašto, učimo li sopstvenu djecu mržnji? Nisu li zasebne nastave ili dvije škole pod jednim krovom izgovor za „održavanje mržnje“, koje samo produbljuju jaz i stvaraju još veći strah i nerazumijevanje. Ne trebaš bit' baš ni pretjerano pismen da bi dobio odgovore na pitanja koja se potežu svih ovih godina. Dvodecenijski inat koji je postao samom sebi cilj je nešto jače od bosanskohercegovačkog čovjeka, a jedino racionalno objašnjenje mogla bi bit' stara izreka koja kaže da je Bosancu lakše metar u dupe utjerat nego 1 cm u glavu.

Očigledno je da se još uvijek nismo suočili s činjenicom kakve predstavnike biramo, kome prepuštamo opismenjavanje djece u kakvoj državi živimo i kakvu nam je tek stvaraju. Predstavnici sva tri naroda BiH zalažu se za vladavinu prava, demokratsku državu a stvaraju je zapravo da bi bila cijela iz četiri dijela.

Ne zaboravimo da današnjim feudalcima u ovom oligarhijskom društvu ne odgovara pismen narod, naime, puno je lakše vršiti manipulaciju širokim „nepismenim“ narodnim masama, pismen narod traži bolje uslove života.

A kakvu nam pismenost nude „spušteni“obrazovni sistemi na kantonalnim nivoima najbolje govori pravopis bosanskog jezika (S.Halilović, Dom štampe, Zenica, 2004) u kojem je istaknuto da „kad žena plače, pitaj je šta hoće“ kao promocija patrijarhalnih narodnih mudrosti o ženama kojim prikazuje žene kao neiskrene i proračunate, ili nerijetki primjeri političkih poruka upućenih određenom narodu.

Analiza sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta koju su zajednički radili Fond otvoreno društvo BiH i Agencija proMENTE socijalna istraživanja, sa područja cijele Bosne i Hercegovine pokazuje i šta djeca misle o značenju pojedinih glagola od kojeg mi se nainteresantnijim učinilo objašnjenje za glagol gomilati koji glasi: „to je kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“.

A nakon pročitane cjelokupne analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta stiče se utisak da je zaista neophodna škola u Širokom Brijegu u koju učenici nisu obavezni dolaziti, osim na završni ispit, u kojoj možete postati sve što poželite: od pekara, vatrogasca, prodavača naftnih derivata pa do električara ili vozača.

„Kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“ i svi ti udžbenici koji nose određene poruke, korisnicima istih i ne preostaje drugo već da izaberu jedno od zanimanja iz Širokog brijega ili da eventualno nastave školovanje s ciljem da se priključe oligarhijskom društvu u manipuliranju javnošću.

Moć ne trpi kritičko mišljenje!

Na ovaj tekst koji sam pisao za jedan ovdašnji portal podsjetilo me današnje biranje novog/starog predsjednika stranke kojem neću spominjati ime. Nije vrijedno... Zapravo, podsjetio me dio teksta u kojem stoji da danas imamo (ne)ljudi koji preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.

Nismo mi taoci raznih političkih (ne)dogovora zbog tog što su nam političari neuki i (ne)školovani već zbog tog što je naše znanje na vrlo niskoj razini i samo kap u moru problema naše države su hiljade studenata koji će, čak do 2020. godine ostati bez prava na apliciranje za stipendije iz programa ERASMUS+ kojem Bosna i Hercegovina nije pristupila zbog unutrašnjih političkih nesuglasica.

Naime, poprilično sam siguran da je taj aktuelni studentski problem mogao biti iskra koja bi uzrokovala plamen, ta neka vrsta lančane reakcije, ali slike grupa od po 50-tak studenata u nekoliko gradova više su ličile na vic o Crnogorcu koji se davio u moru.

Dakle: davio se Crnogorac u moru i iz sveg glasa zvao

- Uuuuupoooomoooć!!!

Gleda to drugi Crnogorac sa obale pa ga pita:

- Što se dereš , jado?

- Ne znam da plivam!

- Pa ne znam ni ja pa se ne derem!

Žali Bože što moramo imati posla s onima koji se „ne deru", kao, na primjer mladim Zeničanima koji su izveli nečuvenu akciju kupovine cijelog tiraža lista u kojem je bio članak o mutnim radnjama profesora zeničkog Pravnog fakulteta, pokušavajući na taj način sakriti od javnosti žestoke sukobe koji godinama traju među tamošnjim profesorima. Njima ne treba nikakav program za stipendije. Oni je imaju svo vrijeme jer su korisnici pozitivne diskriminacije, determinisane kategorije, koja usput budi rečeno, predstavlja i kamen spoticanja mladim profesorima na konkursu za izbor kandidata na početku svake školske godine.

Možda će djelovat' grubo, ali činjenica da se u proteklih 20-tak godina ne mijenja politička klima ili da se na političkoj sceni vrte uvijek isti, govori ili da je na vlast izgmizala hrpa prevaranata i hoštaplera koja veoma efikasno zna soliti pamet i „učiti nas za naše dobro" ili da smo, kako rekoh na samom početku, sa znanjem i sami na vrlo niskoj razini.

Ne treba pretjerivati no, kako vrijeme prolazi, generacije koje dolaze (generacije posoljene pameti) kao da ne zanimaju drugi ljudi, bitno im je da je mozak na paši, opušten s jednim jedinim problemom, kako se uslikat' za Facebook, onako, napućenih usana.

A vlastodršcima? Naravno, znajući s kim imaju posla, preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.

Oni znaju s kim imaju posla i u ovom getu njima je ponajmanje bitno šta misli manjina poput 50-tak studenata ili nekolicina osvješćenih građana. Oni znaju da smo „merhametli" i zato nas i drže tako nisko, zato su nam pustili da međusobno organiziramo akcije prikupljanja ovoga ili onoga iz razloga ovoga ili onoga. Oni znaju da volimo životinje i zato su nam omogućili toliko pasa lutalica ispred zgrada u kojima stanujemo praveći od zelenih površina i dječijih igrališta azile a od nas samih majmune. Oni znaju da smo u neku ruku i zavidni i zato pronađu i koga će poslati na školovanje u inostranstvo i bez programa ERASMUS, o trošku poreskih obveznika.

Da, zavidni smo jedni drugima toliko da nismo u stanju dati podršku jedni drugima, javljaju se neki skriveni porivi tako da i veliki ljudi stradaju zbog pakosti i zavisti malih. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica da naša podsvijest još uvijek nije evoluirala i da kod mnogih prevladava mržnja i zavist a da u stvari i ne znaju zašto.

Oni znaju s kim imaju posla, oni znaju da su Zeničani, Tuzlaci, Mostarci i Banjalučani zavidni Sarajlijama i obrnuto možda čak i na izmjerenim vrijednostima zagađenja lebdećim česticama. „Njima je kritično, ali nama je kritičnije, ko ih j..e", 'ta će oni, vazda oni u centru pažnje", samo su neke od mogućih crnih misli.

A oni, znajući s kim imaju posla, savjetuju građanima, da ukoliko je kretanje napolju neophodno, da dišu isključivo na nos, da koristite zaštitu u vidu šala, najavljujući kako će kontinuirano obavještavati građane o stanju kvaliteta zraka. Nemaju novca ni mogućnosti da organizuju besplatan prevoz najugroženije kategorije, djece i starijih osoba do obližnjih izletišta uz jedan običan sendvič ili čaj na otvorenom. „NEMAJU", jer ga čuvaju za predizborne kampanje kada će u stotinama besplatnih autobusa, plaćenih našim novcem, dovesti u grad svoje vjerne glasače na mitinge i govore uz nezaboravne derneke sa gologuzim pjevaljkama.

Na kraju, siguran sam da bi i onečišćenje i koncentracije prašine i sumpordioksida u zraku bile svima daleko podnošljivije da nismo zavidni, odnosno samo da smo složni.

Iako je trenutna mladež najobrazovanija generacija moglo bi se zaključiti da je u isto vrijeme i najzavedenija i najposlušnija, ili možda griješim, možda su samo naučili da moć ne trpi kritičko mišljenje, jer je zasnovana na poslušnosti.

Mnogo je lakše poslušati savjete i navući na nos zaštitu, čekati povoljan vjetar, ko će ga sad tražit' besplatan prevoz za najugroženije kategorije. Nije jednostavno jer svakodnevno slušamo kako nema novca, a eto znamo i da moć ne trpi kritičko mišljenje.

Da smo složni mogli bi vladat’ Zenicom!?

“Da smo složni mogli bi vladat’ Zenicom!” rekoše mještani Nemilskog sliva. E, da su babi muda bila bi đedo”, pomislim ja. No, o tome poslije, počet ću s tumačenjim riječi “keti”... "Keti"- riječ koja opisuje nekog jadnika, osobu koji čuči, čami, čekajući negdje nekoga.

Npr. ono kad bošnjo od ranih jutarnjih sati čuči, čami, čekajući ispred kancelarije načelnika općine da se ovaj pojavi ne bi li mu odobrio za njegovu mjesnu zajednicu nešto malo željezne armature i cementa za 50-tak metara nekog makadamskog puta viškuće il' dole niže, nebitno.

U slučaju da mu odobri ovaj se vraća u selo k'o narodni heroj, uzdignuta čela. Da, da, nije džaba smišljen slogan "dođe čovjek vedra čela i napravi čaršiju od sela :)

Elem, čujem ti ja kako je njih dvanaest predsjednika mjesnih zajednica tako ketilo pred njegovom kancelarijom i svima je k'o nešto obeć'o, a kad su se ovi vratili u svoja sela dočekani su vala baš dostojanstveno. Pravili su ljudi i napravili sve što se dalo napravit’. Stanovnici Nemile dobili su i centralno grijanje. Toplana na biomasu koja je mještanima osigurala sistem centralnog grijanja u iznosu od 1,48 miliona eura.

Međutim, slavlje je kratko trajalo. Nastupilo je zlo. Nevrijeme, poplave i klizišta uništili su infrastrukturu sela “nemilskog sliva”. Mještani nemilskog sliva borili su se za život prepušteni sami sebi... Naravno, svako zlo ima svoj kraj. I ovo danas, sve će se to koliko sutra, zvat' juče. Putne komunikacije prema Orahovičkoj rijeci, Kolićima, Smajićima i Bistričaku su “osposobljene” i uspostavljena je minimalna prohodnost prema ugroženom stanovništvu, ali je takva i ostala.

Tako ti ja slušam od njih dvanaestorice, devetoricu kako se jade jedni drugima kako ih je njihov stari pulen načelnik (sada već gradonačelnik) zajeb'o... Nikom ništa nije uradio od onog što je obeć'o, a sad se moraju i najavljivat e-mailom. Moš mislit, e-mailom!? Onda ti oni moraju čekat otprilike sedam dana da im neko iz te šejtanske kutije odgovori, a zatim još sedam ili petnaest da bi došli, ne do njega, već do njegovih službenika. Nije ti bolan on više načelnik, sad je gradonačelnik i pravila su se promjenila.

Uspiju oni sa njegovim službenicima dogovoriti i da komisije za procjenu šteta izađu na teren, da geolozi i geometri naprave zapisnike ali povratne informacije nemaju. Niko ih više ne informiše kada će im tu uspostavljenu minimalnu prohodnost konačno urediti onako kako “spada”. :)

U svom tom njihovom jadikovanju čujem ih i kako kažu, " tako to oni nama rade, a nas dvanaest mjesnih zajednica, da smo složni mogli bi vladat Zenicom"!

- Njihovo ponašanje je krajnje arogantno, oni su plaćeni da rade za nas, oni su naš servis a mi smo volonteri", nastavlja jedan od predsjednika mjesnih odbora.

Po svoj prilici, kako su tih dvanaest sela i dvanaest predsjednika mjesnih odbora bili složni i doveli na vlast svog čovjeka tako su i vladali. Dobili su centralno grijanje za jedno selo i zatvorena vrata ureda...

Projekat “Glavna gradska magistrala” (GGM) koštat će 25 miliona dolara kredit sa rokom otplate od 25 godina. Projekat “Plava voda”, kredit od 11 miliona eura s rokom otplate od 15 godina. Od toliko godina kredita i tolikog novca mještanima nemilskog sliva pripalo je svega 1,48 milion eura.

Karikiram sad, za toliko godina otplate kredita koje će skupa sa Zeničanima otplaćivati i mještani Nemilskog sliva mogli su izgraditi svu infrastrukturu za svih dvanaest sela. Nemila je nekad imala status opštine i ako je uskoro opet bude imala, bit će to prva opština koja će startati sa dugogodišnjim kreditom.

Počinje škola i zajebancije s jezikom?

Obzirom da počinje škola i zajebancije na račun „bošnjačkog jezika“ koje protura i nameće Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU), a BANU se protivi, ovih dana sam napisao par fejsbuk objava o  jeziku. Dakle, sve na jednom mjestu, da ne morate tražiti moj privatni fejsbuk profil. Za one manje upućene, koji se pitaju kakva je to Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) reći ću da je ista kao i ona Bošnjačka samo što su u ovoj Srbi :D

"Čorlučit" - riječ bosanskog porijekla... upražnjava se u raznim slučajevima s namjerom da se nekom nanese duševna bol. Nema je na google-u. Koristi se svugdje i u svim prilikama, čak i na svadbama. To ti je situacija k'o kad jedna marva od ljudi koja u većini slučajeva nema šta jest, izađe, skače, urla i maše "svojim" zastavama i simbolima u inat onoj drugoj marvi koja takođe nema šta jest, dok oni pametni žive na račun toga. btw.: marva = stoka

"Idiot"- Bosanska riječ koja označava osobe poput one koja je uzela sebi za pravo da se stavlja na čelo Bošnjaka pozivajući preko fejsbuk stranice na bojkot Hrvatskih proizvoda ne izostavljajući podsjetiti i kako smo se u ratu branili od "komšija licemjera"...kao da nam je "EVA" sardina kriva za propast ekonomije ...

"Limburg" - Bosanska oznaka za vrijeme kada ćete u nenormalnoj državi imati normalnu vlast i dobiti normalno zaposlenje sa normalnom platom na normalno neodređeno vrijeme. Dakle, u limburgu mjesecu! U narodu poznatiji kao trinaesti, nepostojeći mjesec. Do tad se možete jebavat sa vašim mrskim narodima oko teritorija u koja niste svojom nogom kročili...

"Kopilad" - Stari svenarodni naziv za djecu rođenu u izvanbračnoj vezi (šveri ili prevari supružnika). Po Bošnjačkoj intelektualnoj eliti predvođenoj bivšim nacionalističko/političkim osuđenikom to su djeca iz mješovitih brakova gdje su supružnici različite vjeroispovjesti - religije... Ma, jook ba. Nemaju oni pojma. To ti je kad odraslo muško dijete iz mješovitog braka poševi suprugu nekom od ovih nacionalšovinista a potom ona zatrudni i rodi bebu. Inače, tzv. "kopilad" su izrazito lijepa i inteligentna djeca i vazda liče na "oca".

„PatriJotizam“ – Bosanska riječ najčešće korištena u međusobnom obračunavanju ljudi „kojima se napelo govno pa misle da je srce“. Obično pozivaju na nasilje i protjerivanje neistomišljenika s udaljenih pozicija očekujući da će oni manje inteligentni to i uraditi. U Bosni je taj najistaknutiji vid ljubavi prema domovini dostigao vrhunac 1992-ge godine kada su se oni manje inteligentni međusobno poklali braneći svako „svoje“.... Danas su patriJoti razmješteni po cijelom svijetu djelujući neselektivno prema „Ostalim“ bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili sindikalno opredjeljenje.

„Ćafirijada“ – Bosanska riječ koja označava jedno neobično fejsbuk takmičenje koje se ogleda u tome da djevojka ili starija žena što veće sise strpa u što manji grudnjak. Za sad nije poznato kako uspijevaju tako ogromne sise strapat u veoma mali grudnjak i da li im neko u tome pomaže. Nagrada za najuspješnije, odnosno najveće sise u najmanjem grudnjaku je „lajk od srca“ usamljenih muškarčina za koje se pretpostavlja da su situirani i da će im u dogledno vrijeme ponuditi brak putem inbox-a. :D

“Konjislav” – Bosansko muško ime koje nema na google-u, ime koje se ne daje odmah po rođenju nego odraslim osobama... i to po zaslugama. Naprimjer, Konjislav je lik koji misli da poznaje mene bolje od mene

Bošnjak je dužan štititi Bošnjaka i kad krši zakon!?

                                                                                                                                                             

Izvoz i krađa šume sa područja Pepelara dostiže epidemijske razmjere, tvrdi član mjesnog savjeta koji nije želio otkriti svoje ime ni gradonačelniku Zenice. On tvrdi kako mnogi žive od ilegalnog ili poluilegalnog izvoza ogrjevnog drveta iz ove šume. "Krade se i to znaju svi: zna policija, zna šumar, zna šef šumarije, zna gradonačelnik Zenice ...i svi o tome šute".

Samo dva bukova stabla u ukupnoj količini od 8,00 m3 bruto-mase iznosi cca 590,00 KM. I ukoliko se sprovodi zakon za samo dva bukova stabla možete dobiti kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca uz obavezu da se oštećenom naknadi šteta.

Nekad je čovjek mogao kupiti drva na panju, što znači da si ih sam posječe. Potom dolazi osoba iz preduzeća koja je zadužena za to područje, izmjeri posječenu količinu, u nadležnoj šumariji plati i tek onda smije izvesti drva iz šume. Makar da se radilo o metru ili više metara, drva trebaju imati otisak čekića. Međutim, otisak čekića ima samo jedan dio posječenog drveta dok veći dio odlazi neočekićan a razlika u novcu završava u tuđim džepovima.

„Neočekićana drva režu se i odvoze čak i po noći“, priča ogorčeni seljak.

- Za vrijeme ramazana, kasno se lijegalo, rano ustajalo i moglo se čuti po cijelu noć kako motorka reže drva. Ori se šuma u po noći, smješkajući se nastavlja.

Svima je jasno da je kriva teška ekonomska situacija, slaba kontrola i loša organizacija. Za ono što nije jasno, ljudi se obično obraćaju nadležnima s pitanjem ko je kriv za „slabu kontrolu i lošu organizaciju“ ali odgovora nema.

- Išao sam i direktno se obraćao gradonačelniku Zenice s nadom da će nešto poduzeti jer je on čovjek na najvišem položaju u gradu. Znate li šta mi je kazao?

Pitao me kako se zovem! Naravno da mu nisam odgovorio ali je pretpostavljajući ko sam, kazao ovim riječima: „eto kakvi smo mi Bošnjaci, samo bi se tužakali!“. Rekavši to, pretpostavljam da je očekivao da ću popustiti u svojim namjerama. I zaista, kada sam to čuo, pomislio sam, nema šta, nema se čovjek više kome obraćat'. Nek ide sve do đavola!

Bošnjak je po svoj prilici „dužan“ štititi Bošnjaka i kad krši zakon, zaključili smo po ponašanju gradonačelnika.

Čovjek je ogorčen jer očigledni lopovluk velikih razmjera prolazi nekažnjeno. “Velikih razmjera” jer, ne radi se samo o običnim ljudima, sitnim šumokradicama već o firmama koje se bave drvetom. Firma koja je prerađivala drvo, sa milionskim dugom, otišla je u stečaj. Pojavile su se druge, “profitabilnije” jer nisu dužne plaćati ono što je plaćala firma koja je otišla u stečaj. “Uplati se kubik, izveze dva” tvrdi član mjesnog savjeta.

- No, nije sva šteta u tome, oni prave štetu i putevima. Obore drvo pored puta, odvezu onaj kvalitetni dio, a okres ostave tako da se ne može proći. Zatim, kamioni uništiše i ono što nam je napravljeno prije 50 godina, dok je Krivaja gazdovala na ovom području.

S namjerom da se našalim rekao sam mu, ajde šta si uzkukao dobili ste kilometar asvaltiranog puta pred ove protekle opštinske izbore, ne mogu vam uništiti asvaltirani put.

Ispravio me je i rekao da to nije kilometar, nego 600 metara opsovavši i put i onog koji ga je platio tvrdeći da se moglo daleko više napraviti za te pare kao što je i gradonačelniku rekao kada su razgovarali o tom putu.

Dijelom šume o kojem govori član savjeta MZ Pepelari gazduje Šumsko privredno društvo Zeničko-dobojskog kantona d.o.o Zavidovići, P.J.“Šumarija“ Zenica. Sa 62 uposlena radnika bavi se šumsko-uzgojnim radovima i radovima na eksploataciji šuma na površini od 27.689,80 ha. P.J „Šumarija“ Zenica osim gospodarske jedinice Nemila- Pepelari gazduje na još četiri gospodarske jedinica ( Babino-Gračanica, Đulanov potok, Stranjanska Rijeka i Nemila-Bistričak).

Gradonačelnik proganja demonstrante, a demonstranti gradonačelnika!

Manje više svima je poznato da posljednje velike demonstracije Bosni i Hercegovini koje su se desile 07. februara 2014. godine nisu donijele nikakve promjene. Nakon demonstracija, pozivajući se na vladavinu prava krenuli su krivični progoni učesnika u demonstracijama... Bilo je i pritisaka, progona i prijetnji za veći dio građana Bosne i Hercegovine nakon kojih su oni “pametniji” napustili zemlju dok su oni “uporniji” svoje aktivnosti zaledili ili minimizirali čekajući neka bolja vremena. Međutim, ti progoni su na snazi i dan danas! Naime, ovih dana demonstrantima iz Zenice stižu pozivi.

Neke od njih poznajem i jako su nezadovoljni jer su u pitanju prijave od strane gradonačelnika Zenice za izjave koje su davali medijima tokom 2014.godine...Po svoj prilici jedan od načina pritiska na građane i obeshrabrivanje u iznošenju kritičke misli ili istraživanja njegove eventualne koruptivne aktivnosti.
Međutim, građani Zenice koji su danima protestvovali tražeći hitnu ostavku vlade Zeničko-dobojskog kantona, zatim, tražeći ostavku gradonačelnika Zenice i reviziju privatizacije i stečene imovine za vrijeme njegovog mandata donekle mogu biti zadovoljni.

Od strane Sektora kriminalističke policije, Odsjeka za privredni kriminal pokrenuta je ISTRAGA i protiv tadašnjeg načelnika, a trenutnog gradonačelnika Zenice... a kako će se završiti, možemo nagađati. Možda zavisi i od toga ko ju je napisao. No, za sada se ne zna ko stoji iza krivične prijave gradonačelniku Zenice.

Obzirom da se kod nas unaprijed zna i ko će biti pobjednik opštih/lokalnih izbora ili čak finala Eurosonga nije teško zaključiti kako će se završiti još jedna u nizu “istraga” protiv gradonačelnika Zenice. Promaknućem ili premještajem istražitelja, na neki drugi položaj, odnosno radni zadatak!? Šta vi mislite?Na bolje ili nagore, za većinu građana svejedno... 

To zavisi i od osnovanosti pripremljene krivične prijave ali i raspoloženju svjedoka. Ako vas neko pozove da svjedočite nečemu što je zbog proteklog vremena izgubilo svoj smisao onda je i raspoloženje za rješenjem slučaja znatno manje.

S druge strane ako prijava sadrži samo indicije i sumnje, bez materijalnih dokaza, krajnji ishod će opet biti isti, jer ukoliko im ga vi niste pripremili pretpostavka je da neće ni oni, jer može biti da ih jednostavno i nema.

U Bosni i Hercegovini narod bi znao reći “papir trpi sve”. Obično je sve po zakonu, potpisano i ovjereno od strane raznih ovjerivača. Iskusni nalogodavci ne stavljaju svoj potpis na nezakonite naloge... 

Ukoliko kojim slučajem neki eventualni dokazi zaista postoje, njihovi “vlasnici” obično bivaju nagrađeni ili ušutkani na ovaj ili onaj način. Bilo je i do sad raznih slučajeva sa raznim političarima. Završili su skoro svi onom poznatom izrekom “tresla se gora, rodio se miš”. I tako dok se trese gora, rađaju miševi, ljudi odustaju a istražitelji premještaju samo se najoptimističniji nadaju raspletu. Većina ih ipak pretpostavlja da je u pitanju samo još jedan “neriješen” slučaj ili “prekompozicija” istražitelja.

Baš kao u slučaju jednog istražitelja čije ime neću spominjati koji je nakon obavljene istrage koju je dostavio tužilaštvu ZDK-a premješten a njegov materijal postao samo još jedan “broj” u arhivi koji po svoj prilici čeka zastarjelost iako se u konkretnom slučaju ne radi o političaru.

Sviraj Nailovoj materi!?

Broj 13 je oduvijek privlačio pažnju ljudi, ali naravno najviše u filmovima.... Mnogi kršćani vjeruju kako je Isus razapet na petak trinaesti. Prema pisanju medija, strah od broja 13 snažan je i u današnjem svijetu. Kažu, kako su oni koji vjeruju da se dešavaju nesreće na taj dan u stanju promijeniti svoj dnevni raspored ili čak izostati cijeli dan s posla. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti sprat. Mnogi aerodromi nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13....
Za događaj koji ću vam ispričati ne veže se taj dan, nije bio petak i nisam izostao s posla. Četvrtak je, ali ipak trinaesti. Mala nervoza, ali ne zbog datuma.... Od te nervoze zalupio sam i zadnja vrata službenog automobila.

Da ne bi koga gnjavio zašto sam zalupio zadnja vrata automobila, o tome neću ni riječi. Nije to toliko bitno, recimo da je službena tajna.... Ubacivši nov, novcat akumulator od pozada auta s kojeg sam prethodno skinuo garancijskli list krenuo sam obaviti jedan od uobičajenih radnih zadataka. Krećem i nakon minut-dva vožnje Radakovo, prvi kružni tok je ispred mene. U desnoj traci dva automobila stoje i čekaju priliku na uključenje.

Ja u lijevoj traci stajem i gledam, s lijeve strane auto brzo vozi, reklo bi se i povećava brzinu, samo što nije u kružnom, fali mu možda dvije sekunde. Jer, tako ti je kod nas u Zen'ci, imaš osjećaj da ljudi povećavaju brzinu kad se približavaju kružnim tokovima. Ma, nema problema, meni ne fali ni sekunda. Startujem i ulijećem u kružni ostavljajući iza sebe ova dva auta koja su bila s desne strane da i dalje kete i čekaju kad će se neko smilovat da smanji brzinu u tom našem kružnom toku. Nekakva škripa nazad. Akumulator koji je bio tamo pozadi kliznuo je po podu automobila. Ne čuje se nikakav udar. Kontam, dobro je, stao je. Ja sam još uvijek u kružnom toku saobraćaja.

Čuju se sirene. Pomislim, koji klinac sad svirate, nisam nikom oduzeo pravo prvenstva prolaza. Kontam kako bi bilo dobro podignuti srednji prst ali i poluglasno izgovorim „sviraj Nailovoj materi“ i pri tom izlazim iz kružnog. Nailazim na pješački. Kočim... Nekakav blaži tupi udarac od pozada auta. Zaključujem da se vratio akumulator na početni položaj, dobro je.
Čujem opet svirene. A ja budala...pa pustio sam pješaka. Dodajem gas, start i šibaj, a ti opet sviraj Nailovoj materi...
Prolazeći tako još četiri kružna, naravno bez tih „nesporazuma“ sa svakakvim vozačima stižem na odredište.
Otvaram zadnja vrata i imam šta i vidjet. Auto prazan, nema akumulatora! Vraćam film u glavi... 

Pa jbt. led nisu ljudi džaba trubili i svirali. Prvi zvuk klizanja akumulatora bio je kada je udario u vrata, otvorio ih i izletio napolje k'o iz katapulta, a drugi udarac na izlazu iz kružnog bio je kad su se zatvorila ta vrata.

Požurim nazad da vidim da me slučajno ne čekaju ovi što su mi trubili i svirali da mi svečano uruče taj akumulator, kad tamo ništa. Samo mala fleka od rasute akumulatorske kiseline. A ti Muhamede sad „sviraj Nailovoj materi i objasni šefu gdje ti je akumulator.

Pogledam u srednje ogledalo, rastu mi magareće uši. Šta da mu kažem? Da je četvrtak trinaesti!? Da broj trinaest izgleda baš da ume da se poigra sa čovjekom. Ne smatram ga „baksuznim“ ali sam svjestan da su se mnogi događaji zbili baš trinaestog u mjesecu.

No, „nije majka Muju karala što se kartao već što se vadio!“. NE, neću da se vadim, neću mu reći ništa osim, „kriv sam“. Kol'ko košta da platim? Nije da se klinčim, plaća mi je baš tolika da kad se "pravilno" rasporedi, meni ionako ne ostane ništa. U trideset godina staža prvi „baksuzni radni dan“ trinaestog u mjesecu. Meni jedno iskustvo više, a čitaocima članka i svim onima koji ne obraćaju pažnju kad im trube i sviraju jedna pouka.

Na kraju krajeva, meni je ostao garancijski list koji mogu ovako javno ponuditi liku koji mi je svirao i trubio da stanem. Druže, svaka čast. Vidio sam ja tebe na retrovizoru ali nisam znao šta hoćeš. Sad znam, vidio si akumulator bez garantnog lista.. Nema problema, zaslužio si ga, i ako čitaš ovaj članak javi se da ti ga uručim.