Svi ljudi se još uvijek ne rađaju slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima!

 10.12.1948. prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato je pravo svih ljudi na "život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika" i pri tome udaren kamen temeljac za Međunarodni dan ljudskih prava. 

10. decembra, ljudi i države širom svijeta slave donošenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

Dan ljudskih prava predstavlja priliku da se pokaže da se još uvijek svi ljudi ne rađaju slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima. Velika ekonomska  i društvena kriza  potresa cijeli svijet, pogodila je i našu zemlju, nažalost,  ne vidimo je ali i ne podnosimo baš svi jednako.

Naši velikani, genijalni prodavači magle je doživljavaju i vide drugačije, to govore i njihove izjave od kojih bi izdvojio onu od član-a Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića u kojoj se hvali kako je „BiH bogata zemlja i kako se njeni građani rađaju bogati“, dok, eto, nekoliko mjeseci poslije saznajemo da se ta ista djeca rađaju kreditno zadužena za 1.660 KM i da je svaki zaposlenik u BiH u prosjeku kreditno zadužen za cijelu godišnju plaću.

Mala zemlja, velika bahatost....nemaran odnos prema roditeljima i djeci iz Konjević Polja, pasivno ponašanje  građana prema životnom standardu ili aktivno ponašanje oko Zakona o zaštiti životinja su samo neki od pokazatelja koliko se zauzimamo za ljudska prava.

Da je u pitanje ljudskih prava po članu 25 uloženo toliko energije i toliko truda koliko je uloženo u Zakon o zaštiti životinja,vjerujem da bi bilo sasvim drugačije. Nažalost, u pitanje ljudskih prava nije uloženo ništa, nema takve Fondacije, nema zabrinutosti za ljude i nema 5 miliona eura.

No, možda je najbolje poslušati savjet člana Predsjedništva BiH, ne izlazite na ulice, strpite se do oktobra 2014... ionako je hladno, ako se razbolite valja vam platit' liječničku njegu i potrebne usluge. A znate kakav nam je standard!

Sretan nam Dan ljudskih prava!

Član 25: Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovišta, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan njegove moći. Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca, bilo rođena u braku ili izvan njega, treba da uživaju istu socijalnu zaštitu.

Zenica: 09.12.2013. za akcijagradjana.org

Znate li kolika su primanja poslanika u Skupštini Zeničko dobojskog kantona?

Centri civilnih incijativa (CCI) kroz izvještaje o monitoringu rada zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni iHercegovini, te pokazatelje i preporuke date u istim, nastoje potaknuti institucije i izabrane predstavnike da u obavljanju svoje dužnosti, u okviru prava i u skladu sa mandatom, kontinuirano reformski djeluju u pravcu pronalaska rješenja za izlazak iz postojećeg stanja, kroz uvođenje antirecesijskih mjera, smanjenje javne potrošnje, pokretanje javnih investicija, čuvanje stabilnosti domaće ekonomije, suzbijanje rada na

crno, poboljšanje položaja socijalnog statusa stanovništva, kako bi se barem djelimično ublažile posljedica ekonomske krize za građane Bosne i Hercegovine.

U posljednjem izvještaju prikazani su podaci o poslanicima. U podacima su navedeni: broj izostanaka sa sjednica, neto primanja, broj osvojenih glasova na Opštim izborima u 2010 godini te broj pokrenutih inicijativa/pitanja/amandmana.

"SDA: Snaga fildžan države" i u Zenici!

Ne znam otkud baš meni da stigne anonimni e-mail o plakatima u Zenici. Možda zbog bloga koji pišem ili znajući za moje „simpatije“ prema SDA, ne znam, ali šta je tu je, ne preostaje ništa drugo nego da ga podijelim s vama koji pratite blog, da se pridružim i kažem NE podjeli Bosne i Hercegovine!

Nakon Sarajeva i Zenica je osvanula sa plakatima "Snaga fildžan države" koji vizuelno podsjećaju na izbornu kampanju SDA pod sloganom "Snaga BiH", ali ovaj put šalju nešto drugaciju poruku.

Cilj ove akcije je poslati jasnu poruku SDA i svim ostalim političkim subjektima koji svojim sporazumima žele rasparčati Bosnu i Hercegovinu.
"Ovo je otpor onima koji žele ovu zemlju rasparčati i odlučno NE njihovim sporazumima koje su još 1993. godine dogovorili. Cilj ove akcije je okupiti sve probosanske snage i za sva vremena stati u kraj bolesnim idejama nacionalnih državica u Bosni i Hercegovini", rekao je Zlatan Husić, student iz Sarajeva i jedan od organizatora ove akcije na društvenoj mreži Facebook.
Smatramo da ovakav dogovor nije postignut u interesu BiH i njenih građana, već isključivo u interesu SDA i HDZ BiH koji ovakvim sporazumom produbljuju nacionalne podjele i imaju za cilj formiranje dva nacionalna teritorija na prostoru FBiH. Bez obzira što sporazum tretira izbor članova Predsjedništva BiH kroz jednu izbornu jedinicu i dva izborna područja, smatramo da je ovo početak formiranja "trećeg entiteta" i povratak Herceg Bosne, a što će neminovno voditi i ka bošnjačkoj "fildžan državici" koja je očito politički cilj Sulejmana Tihica i SDA."Podsjećam građane BiH na nedavnu izjavu Momčila Krajišnika: "Crtali smo mjesec dana mape '93. godine." i postavljam pitanje: Da li ih to SDA i HDZ svojim sporazumom oživljavaju?!", istaknuo je Husić. 
Ovim putem pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru, naciju i političku pripadnost, da odbace ovaj sporazum i ne prihvate formiranje tri nacionalne teritorije u našoj državi. Podignite svoj glas i pridružite nam se na Facebook stranici www.facebook.com/fildzan.drzava. Recite NE podjeli Bosne i Hercegovine!

Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija u rangu sa Azerbejdžanom, Bangladešom, Palestinom....

Nakon nedavno objavljenog popisa  najjadnijih zemalja svijeta od strane Američke Centralne obavještajne agencije (CIA) prema kojem se na neslavnom popisu, na 17. mjestu, našla i Bosna i Hercegovina u društvu Palestine, Afganistana i Iraka, sa stopom nezaposlenosti od čak 43,3 posto, objavljen je i popis zemalja poredanih prema razini sreće kod njihovih stanovnika

Prema rezultatima velikog istraživanja Earth Institute Sveučilišta Columbia u kojem je predstavljen popis zemalja poredanih prema razini sreće kod njihovih stanovnika od zemalja bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija u rangu su sa Azerbejdžanom, Bangladešom,Palestinom,Ugandom, Sudanom i Tadžikistanom...  

Slovenija i Hrvatska su bolje pozicionirani i nalaze se u rangu sa Albanijom, Vijetnamom i Kazahstanom :))))

Autori istraživanja na Columbiji kažu da se najviše razlike kod ljudi u različitim zemljama vide u: slobodi donošenja odluka, velikodušnosti sugrađana, činjenici da se na nekoga možemo osloniti, razini korupcije u društvu, dugovječnosti te visini prihoda po stanovniku.

World Happiness Report2013
http://unsdsn.org/files/2013/09/WorldHappinessReport2013_online.pdf

Naši mladi se ne žene i ne bune, oni prikupljaju pomoć!

Skoro da i ne izlazi iz kuće ali taj dan je ipak izašao i kao 'grom iz vedra neba' naletio na mene... 

Kolumna objavljena na portalu Dnevno.ba

Pošto većina ljudi danas radije čita kratke i jednostavne priče, znajući da su mediji pali u ruke male grupe lupeža, ostaje nam da pričama iz života pokušamo približiti mladima koliko zapravo vlast brine za svoje građane.

Jedan od onih koji su odlučili svojom životnom pričom počastiti slučajnog prolaznika je dedo kojem neću objaviti ime, ne zato što je dedo ne/poznat svojim sugrađanima, već zbog toga što bi objavljivanjem imena dvije trećine bh. građana odustalo od čitanja na samom početku. Odustali bi zato što nije 'njihov', nije iz njihovog 'tora' i 'tabora' ili zato što ne pripada njihovoj 'konfesiji'. I da, dok smo na početku, ovo nije nikakav apel za pomoć, ovo je jednostavna bosanskohercegovačka priča.

U razgovoru tokom slučajnog susreta,vidno razočaran ali i željan razgovora, dedo kaže da još uvijek nosi uspomenu na vrijeme dok je radio i uzdržavao porodicu, da potiče iz porodice srednjega imovinskog staleža te da je bio jedan od najboljih radnika.

On se prisjetio sretnih momenata iz života, za koje mnogi danas kažu 'mračnog doba', iako su svjesni da bi prije to famozno 'svjetlo' danas mogli nazvati mrakom. Već dugo vremena je zatvoren u stanu od 38 kvadrata za koji izdvaja i plaća državi preko 150 od ukupno 310 maraka penzije.

''Jednostavno mi dođe da se zamislim, pođem da računam, dok platim državi dadžbine, ne računajući da trebam i lijekove, od penzije mi ostane 160 maraka, ako kupim tri bureka dnevno a trebaju mi četiri, hoću li imati do kraja mjeseca šta da jedem", priča dedo.

Dedo kaže kako su njegova djeca, njegove tri kćerke koje ga povremeno posjete ali ne pomažu finansijski, našle svoju sreću i, iako je pritom ostao sam, ne žali se. Kaže i da pored činjenice da veoma često nema tri obroka dnevno, nikada nije ni pomišljao na to da uzme kanticu i ode u narodnu kuhinju.
"Pao sam na dno, ali ispod toga ne ide, jednostavno ne mogu", pokušava objasniti stari dedo.

Nisam ga pitao zašto mu kćerke ne pomažu pretpostavljajući da su u istom ili sličnom položaju, da kao i današnji prosječni penzioneri ili radnici imaju na raspolaganju tek nekoliko maraka dnevno.

Na kraju, dedo se našalio i poručio mladim da se žene, da je i on čuo izjavu člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića ''da je BiH bogata zemlja, da se naši građani rađaju bogati, ali između njih i tog bogatstva stoje političari".

Očigledno je da Bakir i naši političari nisu vikendom u gradu, ne čitaju elektronske medije, ne gledaju televiziju i nisu čuli za dedu iz Zenice, nisu čuli ni za dedu i nanu iz Desetnika kod Kaknja koji jedu travu da bi preživjeli. Oni nisu danas prošli ulicom od Bosanke do Zeničanke i nisu vidjeli četiri kutije za prikupljanje pomoći oboljelim i gladnim bh građankama i građanima. Naši stari su iznemogli i gladni, naši mladi i naša djeca su oboljela, humana ali ne i bogata. Naši mladi se ne žene, ne bune ali i ne uključuju u politički život, oni prikupljaju pomoć.

Za svu nezaposlenost, korupciju u zdravstvu, sudstvu, obrazovanju, nevladinom sektoru, probleme sa psima lutalicama, zagađenje, uništavanje javnog sektora, poskupljenje životnih namirnica, otimanje gradskih prostora i dijeljenje privatnim licima u svrhu naplaćivanja parking prostora neću optužiti nikoga lično.

Najradije bi sve građane pozvao na ustanak, ali ne smijem. Oni bi jedva dočekali, optužili bi me za poticanje na nasilje i rušenje ustavnog poretka, mada je sam od sebe urušen davne 1995. godine donošenjem Dejtonskog sporazuma oko kojeg se ni dvije decenije poslije nisu u stanju sporazumjeti.

Pisanje kolumni kritičkog osvrta kod nas se uglavnom svodi na diskretno tapšanje po ramenu 'prijatelja' i poznanika, a ukoliko se kritika odnosi na vladajuću političku strukturu (valjda zbog ograđivanja od potencijalnih konflikata od strane moćnika) ne pada im na pamet doista stati u odbranu izrečene misli.

Iako većina tekstova ne donose dublji osvrt ili analizu, građani jako dobro poznaju situaciju te im nije potrebno puno objašnjavati da bi se otvorio prostor za izražavanje stavova, a na čitatelju je da izaziva burne reakcije ili staje u odbranu izrečene misli.

Međutim, po običaju više je onih koji izazivaju reakcije prema samom kolumnisti, valjda zbog toga što im isti nije u stanju pomoći pri zapošljavanju, dodjeli stipendije, poljoprivrednog poticaja ili promicanja na radnom mjestu.

Budući da takav čitalac kao pojedinac teško može mijenjati okolinu, on ulaže niz pokušaja da se prilagodi, te postaje jedna u nizu osoba preadaptiranog oblika ponašanja ili poslušnika koji su 'zaduženi' da ostavljaju komentare.

U nedostatku argumenata, osobe preadaptiranog oblika ponašanja ili poslušnici, skriveni iza raznih nickova, u svojim komentarima drugim čitaocima obično skreću pažnju na pravopis, optužuju za stranačku pripadnost ili ‘privrženost’ opoziciji iako je i nemamo. I opozicija je vazda učestvovala u kreiranju (ne)uspješnih projekata i zakona.
Šta reći takvim osobama? Sve ti je uzalud neznani 'junače', i pismenost i pravopis ako si u glavi prazan i nemaš o čemu pisati, ako podržavaš uvijek jačeg ili još gore ako imaš strah da se imenom i prezimenom potpišeš iza izrečene primjedbe.

Čemu strah, kolumna je stav pojedinca, obična čovjeka, ne nužno novinara ili znanstvenika, ne bojte se, šanse za sveopće nezadovoljstvo su veoma male iako je nezadovoljnih puno više. Odgovorno tvrdim da je moje pisanje više potreba negoli dužnost ili kraćenje vremena, dok ti i tebi slični pišete iz obijesti i dosade, ne znate kuda s viškom vremena, sami, odbačeni od porodice i prijatelja.

Zato, ne bojte se, ima i vas dosta koji pišete iz dosade i kad se osim 'uobičajenih' podjela, podjelimo na ZA i PROTIV ovog ili onog, na zavidne/pakosne i prkosne, na obične uvlakače i dupeuvlakače, na zavisne i nezavisne, na domaće i izbjeglice od USTANKA ILI ISKAZIVANJA NEZADOVOLJSTVA nema ništa. Sve dok ima 'trave', humanitarnih kutija ili tri marke dnevno, mirno spavajte.

Mirno spavajte poslušnici i zaboravite na dedu iz Zenice i dedu iz Kaknja, ostanite ubijeđeni da se 'naši građani rađaju bogati', mirno spavajte, vaše dede, nane i vaša djeca su zbrinuta, a nama kad ništa drugo ne preostane, mi ćemo svoje preko crte.

Načelnik Zenice provodi politiku 'Naše stranke'!?

Nakon što je Načelnik općine Zenica Husejin Smajlović potvrdio da je na nedavnom sastanku kod federalnog premijera Nermina Nikšića, razmatrana inicijativa da se na federalnom nivou donese Zakon o gradovima kojim bi sve opštine koje su sjedišta kantona dobile status grada, zanemarena je činjenica da je Vlada Federacije BiH još 2007 godine, (naravno, pred općinske izbore 2008) utvrdila i u parlamentarnu proceduru slala nacrte zakona o uspostavljanju grada Zenica i grada Jajce.

Dalje se u informaciji kaže da su načelnici ukazali na brojne prednosti koje bi donijela transformacija osam općina u gradove, kako u privrednim, tako i u ostalim sferama života gdje ponovo izostavljaju važnu činjenicu tj. da „nije potrebno osigurati sredstva iz Budžeta Federacije BiH“, dakle, sve na teret pomenutih općina, kao i indicije da je posrijedi ponovna kandidatura postojećih načelnika. Naime, u slučaju da općine dobiju 'status grada' trenutni načelnici koji su se već tri puta kandidovali bi imali pravo 'čista obraza' po četvrti put se kandidovati, jer se radi o kandidatu za gradonačelnika.

Zapravo, Inicijativa „Pravo na grad“ – davanje statusa grada Sarajevu, Zenici i Tuzli je dio prošlogodišnjeg programa 'NAŠE STRANKE'.

„Imajući u vidu ustavnu i političku neuređenost zemlje, predstavnici i predstavnice NAŠE STRANKE će u roku od šest mjeseci pokrenuti inicijativu za davanje statusa grada jedinstvenim urbaniziranim sredinama kao što su Sarajevo, Zenica i Tuzla, uključujući i vraćanje svih nadležnosti koje im kao potencijalnim razvojnim metropolama pripadaju. U skladu sa ovom inicijativom, NAŠA STRANKA će do kraja mandata nadležnim upravama Sarajeva, Zenice i Tuzle prezentirati plan jasnog definiranja nadležnosti i pravnog statusa ovih gradova, te u tom smislu upotrijebiti sva moguća demokratska sredstva kako bi se što prije došlo do racionalnog i prihvatljivog rješenja“ glasilo je obrazloženje NS.

Ne čini li vam se da načelnik Zenice provodi program 'Naše stranke'? Bravo načelniče, konačno duvamo u jednu... :) Vama vaša sela, udružite ih u jednu općinu, a nama ostavite 'naš grad'.

Pogledajte i video prilog , komentar Svetlane Cenić, ekonomske analitičarke i eksperta za javne finansije