Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić


ponedjeljak, 13. kolovoza 2018.

Boris Britvar, u razgovoru s 32.vijećnikom

Razočarani ste, mišljenja ste da su sviisti, da više nemate za koga glasati?Trideset drugi vijećnik vam predstavlja jedno novo lice na političkoj sceni...

Za blog 32.vijećnik govori Boris Britvar, nositelj liste za Parlament Federacije BiH ispred „Naše stranke“ Zenica, rođen u Zenici 1959. godine završio Arhitektonski fakultet u Sarajevu. Nakon završetka fakulteta 1984. godine, zaposlio se u Željezari Zenica, kao stipendista, a od 1989. godine pokrenuo privatni biznis što traje do danas. U periodu od 2000.-2001. godine, obavljao funkciju Pomoćnika načelnika za urbanizam, a 2001.-2002. godine imenovan na dužnost Zamjenika federalnog ministra za prostorno uređenje i zaštitu okoliša.

32. vijećnik: Vaše učešće u društvenom životu grada?

Kao desetogodišnjak načinio sam svoje prve košarkaške korake u KK "Čelik" Zenica. Prošao sam sve selekcije od pionirske, kadetske, juniorske i seniorske zajedno sa Goranom Martinovićem, Emirom Mutapčićem, Damirom Čauševićem, Harunom Drljevićem i drugim dragim suigračima i prijateljima. Posebno sam ponosan na period 1980-84 godine kada sam kao trener Omladinske škole KK "Čelik" trenirao jednu sjajnu generaciju mladih ljudi od kojih su najveće sportske rezultate postigli Zoran Savić i Dževad Alihodžić. Svoju igračku karijeru sam završio 1985 godine na utakmici proti KK "Cibona" prilikom koje je zenička publika mogla uživo vidjeti i Dražena Petrovića, a nakon toga sam se posvetio radu u klubu kao podpredsjednik Izvršnog odbora kluba, kako se to nekada zvalo. Krunu mog 30-to godišnjeg rada, kao sportiste i sportskog radnika, predstavlja plasman KK "Čelik" u prvu ligu bivše države.

32. vijećnik: obavljali ste funkciju Pomoćnika načelnika za urbanizam, i obnašali dužnost Zamjenika federalnog ministra za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Što ste uradili za naš grad dok ste bili na tim funkcijama?

Mislim da sam u periodu rada u državnoj upravi dao svoj skromni doprinos Zenici kroz sljedeće projekte:

1.           Radna zona Zenica 1

Moj prvi radni dan u Gradskoj upravi Zenice bio je posvećen pokretanju ideje o preuzimanju dijela zemljišta od tadašnje Željezare Zenica u cilju formiranja Radne zone Zenica i rješavanje pitanja legalizacije Radne zone „Šljivik“. Na svu sreću, tadašnji gradonačelnik, g. Zakir Pašalić, je prihvatio ovu ideju prepoznavši značaj ovog projekta za naš grad bez obzira na veliki otpor od strane naslijeđenih kadrova iz bivše vlasti. Nakon pripremnih razgovora u kojima su veliki doprinos od strane BH Steel-a i Željezare dali g. Sead Kapetanović, g. Ismet Muminović i g. Safet Berbić, Gradskom vijeću je prezentirana kompletna tehnička i imovinsko-pravna dokumentacija sa finansijskom analizom, nakon čega je projekat jednoglasno prihvaćen. Nakon odlaska u Sarajevo na dužnost Zamjenika ministra za prostorno uređenje, uspio sam utjecati da Vlada FBiH odobri grant sredstva u iznosu 150.000,00 KM za izradu predinvesticijske studije i Idejnog urbanističkog rješenja za Radnu zonu, što je i urađeno, po mom mišljenju, na jako dobar način, ali je taj projekat bivša vlast ignorirala i započela stihijsku prodaju zemljišta što traje i do danas.

2.           Radna zona Pečuj

Zajedno sa g. Zakirom Pašalićem pokrenuo sam projekat Radne zone Pečuj, koja je tada bila u ingerencijama Zenicatransa, ali smo to zemljište, uz podršku Gradskog vijeća, uspijeli prenijeti u vlasništvo grada. Nakon objavljenog tendera za ustupanje zemljišta privrednim subjektima potpisan je Ugovor sa pet zeničkih preduzeća koja i danas egzistiraju na tom prostoru.

3.           Regionalna deponija "Mošćanica"

Dolaskom u Gradsku upravu moj najveći problem je postala deponija "Siđe", obzirom da je tadašnja Služba za urbanizam i komunalne poslove, kojom sam rukovodio, bila nadležna za tu problematiku. Svi smo znali da je jedino rješenje zatvaranje postojeće deponije i otvaranje nove na Mošćanici kako je bilo planirano našom prostorno-planskom dokumentacijom, tako da sam zajedno sa g.Pašalićem pokrenuo to pitanje koje je veoma teško rješivo na lokalnoj razini. Nakon odlaska u Sarajevo počeo sam aktivno raditi na Strategiji zbrinjavanja krutog otpada za BiH koja je završena i usvojena u istovjetnom tekstu od strane Vlade FBiH i Vlade RS u rekordno kratkom vremenu, a nakon čega su otvoreni razgovori sa Svjetskom bankom na obezbjeđenju sredstava. Ponosan sam na činjenicu da sam u ime BiH potpisao Ugovor sa Svjetskom bankom o kreditu na iznos od 35.000.000,00 USD za projekte izgradnje regionalnih deponija u BiH i što je prvi realizirani projekat iz ove oblasti bio upravo u Zenici, a realizaciju kompletnog projekta sam pratio od početka do kraja. Konačni rezultat jeste to da imamo najbolju deponiju od svih zemalja u okruženju, a projekat izgradnje komunalnih depinija u gradovima BiH traje i danas.

4.           Vodovod Zenica- izvorište Krušćica

Donošenjem Zakona o koncesijama 2002 godine, postojala je realna opasnost da izvorište Krušćica pređe na upravljanje gradu Vitezu. U saradnji sa tadašnjim direktorom ViK-a g. Ismetom Jašićem uspjeli smo riješiti pitanje upravljanja izvorištem Krušćica u korist grada Zenice do 2042. godine.

5.           Dom armije-Preporod

Dom armije je prvi objekat vojne imovine koji je legalno prenesen u vlasništvo nekog grada u BiH. Danas sam slobodan da kažem, da sam na temelju prijateljstva sa tadašnjim kolegom u Vladi, ministrom odbrane, g. Mijom Anićem, uspio u realizaciji projekta da se tadašnji objekat "Dom armije" ustupi Općini Zenica u cilju obezbjeđivanja prostora za Udruženje građana "Preporod".

To su projekti na kojima sam radio kao državni službenik, a cijenim da sam i kao arhitekta, kroz projekte koje sam radio, dao svoj doprinos za bolji izgled našeg grada.


32. vijećnik: šta je osim Strategije zbrinjavanja krutog otpada i deponije „Mošćanica“ obilježilo Vaš rad u Vladi FBiH?

Najznačajnijim smatram svoje učešće u radu na pripremi i donošenju važnih zakona za Federaciju BiH, kao što su:

– Zakon o prostornom planiranju FBiH

– Zakon o koncesijama FBiH

– Set zakona o zaštiti okoliša FBiH, zaštita zraka, zaštita prirode, upravljanje otpadom


32. vijecnik; na kojim projektima ste radili u periodu rata

Najznačajniji projekat u okviru aktivnosti Umcora u Zenici je bio završetak novog krila Stacionara za potrebe rehabilitacije ranjenika i izbjeglica.Osim toga radio sam na završetku 76 stanova u zgradi Solidarnosti u Babinoj rijeci,rekonstrukciji Kasine 1i5 za smještaj izbjeglica i drugim.

32. vijećnik: kako Vi, sa arhitektonsko-urbanističkog stanovišta vidite Grad?

Pokušat ću reći nešto o našem gradu sa arhitektonsko-urbanističkog stanovišta koje u svakom slučaju ima svoje dobre i loše strane. Zeničani prije svega moraju uzeti u obzir dvije važne činjenice koje nam je dala priroda, a to su da mi imamo samo tri ulice koje se zovu rijeka Bosna, Kočeva i Babina rijeka i da se nalazimo u kotlini koja svojom konfiguracijom determinira razvoj našeg grada, te iz tog razloga moramo posvetiti posebnu pažnju prostornom planiranju i upravljanju gradskim zemljištem. Zenica, u biti, ima ispravnu urbanističku postavku koju smo naslijedili, a što možemo zahvaliti našim sugrađanima, priznatim arhitektima, koji više nisu među nama, a to su Karlo Kužatko, Juraj Neidhardt i Mugdim Čukle, koji su pozicioniranjem Bulevara i Rekreacione zone „Kamberovića polje“ uz rijeku Bosnu, trajno usmjerili koncepciju razvoja Zenice.

Prije posljednjeg rata u našem gradu je napravljen nonsens sa aspekta prostornog uređenja, a to je izgradnja "Kineskog zida", što je predmet izučavanja na fakultetima ali kao primjer "kako ne treba". I taj projekat je nekada odobrila neka stručna komisija, nacrtali su ga arhitekti, a današnje generacije trpe posljedice, tako da moramo shvatiti i naučiti da su greške u urbanizmu jako skupe. Ne ulazeći u diskusiju o arhitektonskom oblikovanju pojedinih objekata, otvoreno je pitanje pojedinih intervencija u prostoru, kao npr. izgradnja hotela i tržnog centra u rekreacionoj zoni uključujući i segment teškog saobraćaja vezanog za ovu djelatnost, što je takođe nonsens bez presedana. U 21 stoljeću kada se svi gradovi u svijetu bore za zelene zone i izmještanje saobraćaja van gradske jezgre, mi zbog apsurdnih razloga uništavamo rekreacionu zonu i uvodimo šlepere u srce grada. Neplanska urbanizacija Kamberovića ravni je u svakom smislu dvojbena kao i sustavno uništavanje Kamberovića padine, kao jedinstvenog primjera prostora za rezidencijalnu gradnju koja je definitivno degradirana neplanskom gradnjom. Sa stručnog aspekta nije prihvatljiva činjenica da se centar grada u današnje vrijeme urbanizira na principu dogradnji i nadogradnji objekata, a sve uz odobrenje Gradske uprave.

Sigurno je da pojedinačnim intervencijama u prostoru, ne možemo biti zadovoljni obzirom na stihijski pristup gradnji, pa sam slobodan reći da su gradove BiH rušile granate, a danas se to čini olovkama u rukama arhitekata i njihovih investitora uz nezakonita odobrenja Gradske uprave.

Bez obzira na počinjene greške, smatram da Zenica još uvijek ima šansu da odgovornim urbanističkim planiranjem razvoja postane respektabilan grad. Često se koristim primjerom da je i Manhattan, kao najpoznatije svjetsko središte, nekada davno izgledao kao naš centar grada, ali je stručnim planskim intervencijama postao to što je. Zašto i mi ne bi mogli razmišljati i raditi na taj način. Cijenim da je u narednom periodu neophodno pristupiti obezbjeđenju novih prostora za razvoj grada, a to prije svega mislim na Garnizon i KPD Zenica. Poznato je da se Garnizon ne nalazi na spisku 57 objekata perspektivne vojne imovine u BiH, te je moguće pokrenuti proceduru vraćanja tog zemljišta u vlasništvo Grada. Ako govorimo o KPD Zenica, smatram da takav objekat može biti bilo gdje van grada, te bi i za ovaj lokalitet trebalo pokrenuti proceduru za oslobađanje prostora i početak gradnje stambenih objekata za mlade uključujući i rješavanje akutnog rješenja parkiranja na Mokušnicama. Moramo dobro razmisliti o trenutno nekontrolisanoj prodaji gradskog zemljišta jer je to naš dug prema budućim geberacijama. Planskom i društveno odgovornom urbanizacijom sigurno možemo pozitivno promjeniti sliku grada, a pojedinačne tačkaste intervencije koje se danas praktikuju nas vode u prošlost, a ne u budućnost.

Vjerujem da će doći vrijeme da svaki stanovnik Zenice počne gledati grad kao svoju kuću, zato što grad u biti i jeste jedna velika kuća u kojoj svi zajedno živimo i dijelimo ono što smo u njoj napravili.




32 vijećnik; šta nam možete reći o aerozagađenju ili je zabranjeno o tome govoriti?

Prof. Samir Lemeš je nesumnjivi autoritet u oblasti zaštite životne sredine i ja pažljivo pratim i podržavam sve njegove aktivnosti, a posebno tužbu protiv Arcelor Mittala, kao najvećeg zagađivača. Sama činjenica da takav stručnjak nema niti pristupa u Gradsku upravu, sama po sebi govori zašto u Zenici svake godine imamo alarmantan broj oboljelih od karcinoma. Smatram da je Arcelor Mittal indirektni krivac za kontaminaciju zemljišta, vode i zraka u Zenici, ali pravi krivac za sve jeste Gradska uprava i federalna administracija koji nisu ništa poduzeli na zaštiti građana, a što im zakon nalaže. Trebamo znati da su oni koji ne spriječe kršenje zakona, jednako odgovorni kao i oni koji ga krše.


32.vijećnik; ukratko Vaše mišljenje o zeničkim gradonačelnicima

Ne bih mogao govoriti o gradonačelnicima, ali bi mogao nešto reći o tome što su uradili.

G.Besim Spahić i g.Ferid Alić, koliko znam, nisu nakon rata uradili ništa što bi bilo vrijedno pomena, a to je možda i dobro jer nisu ništa ni pokvarili.



G. Zakir Pašalić je došao na mjesto gradonačelnika u trenutku kada je općinski budžet bio u potpunom kolapsu, a grad opterećen sa 25.000 izbjeglica i problemom povrata 6.000 stanova. Tadašnji budžet je bio 13.500.000,00 KM, a minus je iznosio cca 6.000.000,00 KM, tako da je on većinu svog mandata utrošio na sanaciju budžeta, ali ipak u njegovom mandatu su se desile neke važne stvari za grad. Riješeno je pitanje Regionalne deponije, formirana je Radna zona Zenica i Radna zona Pečuj, pokrenute su aktivnosti na projektu Plava voda, raspisan je prvi tender za realizaciju projekta Sportski centar Kamberovića polje itd. Na žalost, građani nisu prepoznali njegov rad, a drugi su njegove zasluge pripisali sebi.

Kada je riječ o g. Huseinu Smajloviću, cijenim da se radi o poštenom i vrijednom čovjeku, koji je volio Zenicu, ali se nadam da će doći vrijeme kada ćemo hladne glave razgovarati o kvalitetu i posljedicama projekata koji su realizovani u njegovo vrijeme. Otvoreno je pitanje što se desilo na Kamberovića polju ? Da li smo trebali dovesti šlepere u rekreativnu zonu koja je zeleni biser kakav ima malo koji grad u bivšoj državi, pa i šire, i da li smo trebali asfaltirati četvrtinu Kamberovića polja. GGM je donio određeno prometno rasterećenje ali smo u taj projekat ušli prebrzo, obzirom da nije riješeno pitanje stacionarnog saobraćaja i servisnih saobraćajnica, što bi trebalo biti uvjet za realizaciju ovako važnog infrastrukturnog objekta. Osim toga ovu saobraćajnicu je trebao finansirati Kanton, a Grad je to uradio putem komercijalnog kredita koji će biti značajno opterećenje u budućnosti, a posebno iz razloga što još uvijek nije poznato koliko je koštao ovaj projekat.

G. Fuad Kasumović je, koliko ja vidim, dvije godine potrošio na kladionice, gradsku kafanu i rasprodaju gradskog građevinskog zemljišta, tako da ne mogu nešto reći o rezultatima njegovog rada, osim da je jako dobar organizator kulturno-umjetničkih priredbi.



32 vijećnik; šta mislite o gradonačelnikovoj vječnoj temi-kladionice?

Mislim da je jedna obična Odluka koja je donesena na prijedlog gradonačelnika, a kakvih grad u godinu dana donese na stotine, bez ikakvog razloga pretvorena u dramu. Gradsko vijeće je, na prijedlog gradonačelnika, donijelo Odluku o povećanju taksi za mnoga preduzeća, pa tako i za kladionice. Obzirom da je gradonačelnik izvršni organ Grada, koji je zadužen za sprovođenje odluka Gradskog vijeća, smatram da je on to trebao riješiti u okviru svog redovnog radnog vremena i jednostavno izvijestiti vijećnike i građane o tome šta je uradio, ali kao što svi znamo, o tome se priča skoro dvije godine, a gradonačelnik po tom pitanju nije uradio ništa. Zašto je to tako, građani trebaju pitati gradonačelnika, obzirom da za to uredno prima plaću.


32.vijećnik; Po čemu je Naša stranka drukčija od ostalih?  U poslednje vrijeme, a naročito nakon poslednje sjednice Gradskog vijeća, označena je kao stranka koja se stavila na stranu SDA kao i svi oni koji ne misle kao oni. Što mislite, da li će poslije Sanje Renić, kojoj su stavili metu na leđa i Boris biti označen kao Sda-ovac?

Nadam se da će građani prihvatiti da sve što radi naša Sanja Renić nije usmjereno protiv Gradske uprave ili bilo koga personalno,nego da je prioritetni cilj zaštita interesa malog čovjeka,što i jeste uloga gradskih vijećnika.
Insistiranje na različitostima, što svakodnevno čujemo od političara, u biti predstavlja rušenje osnovnih civilizacijskih normi u cilju stvaranja opće anarhije. Mislim da ljudi imaju mnogo više zajedničkog nego različitog, te pozivam građane Zenice da počnu razmišljati o ljudima koji ih spajaju, a ne o onima koji ih razdvajaju, bez obzira kojoj političkoj ili nacionalnoj grupi pripadaju. Nadam se da je došlo vrijeme da prestanemo funkcionirati na principima tipa "što veća laž, to više ljudi u nju vjeruje" i da počnemo poštovati zakone BiH. Ako se trebamo dijeliti predlažem da se dijelimo na one koji su za zakon i one koji su protiv zakona. Građani Bosne i Hercegovine su prošli mnoge patnje i stradanja suprotno svim civilizacijskim normama i zakonima a danas ih ubija korupcija i kriminal što će nadam se biti kažnjeno kako bi ova zemlja počela živjeti normalno. Možda nekima izgleda nemoguće ali ja vjerujem u pobjedu protiv kriminala i korupcije. Cijenim da Zenica ima dovoljno mladih stručnih ljudi koji svojom pozitivnom energijom i borbom za poštivanje zakona BiH mogu donijeti bolje sutra našem gradu.

Vrijeme je za nove ljude i politiku čistog obraza, otvorene ruke i zajedništva.




Nema komentara:

Objavi komentar

Popularni postovi