Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 7. travnja 2013.

Treba li još da nabrajam?

Čitam juče kako nevladino udruženje „Kakanjsko Srce" u ime svih onih gladnih ljudi koji su birali vijećnike OV i načelnika traže podršku građana u nadi da će zajedno uticati na svijest političara. Naime, oni traže od općinskih vijećnika da izađu u susret svojim socijalno-ugroženim sugrađanima tako što će se odreći jedne dnevnice svakog mjeseca do kraja njihovog mandata u OV Kakanj. 

Nema sumnje, već su dovedeni u neugodan položaj gdje bi morali pomoći, odnosno već sutra pozitivno odgovoriti na navedeni apel. 

foto ilustracija

Svakodnevno slušamo priče i izvještaje o radu na unapređenju poslovnog ambijenta u našim gradovima, kako će olakšati poslovanje kompanijama i omogućiti bolji ambijent za privredna ulaganja. Nažalost, nikako da naprave veće pomake, naprotiv, ulaganja su minimalna, dobit kompanija maxsimalna a građani su prinuđeni svako malo tražiti pomoć za svoje sugrađane. 

Dok se jedni bogate, drugi žive na ivici siromaštva. Većina vijećnika, kako u Kaknju, tako i u svim ostalim gradovima ima stalno zaposlenje, stalna primanja a pored toga redovno primaju paušale, plus dnevnice za svaku održanu sjednicu u sazivu općinskog vijeća. Svaki vijećnik je dodatno i član neke komisije koju takođe dodatno naplate. “Ima se, može se”, rekli bi.

E, kad je već tako, ono što traže iz udruženja „Kakanjsko Srce" sasvim je opravdano čak i da su traže da im zenički vijećnici izdvoje po jednu dnevnicu, jer ti isti dobri momci i djevojke su nedavno došli i u njihov grad pomagati socijalno ugrožene kategorije stanovništva.

Dakle, putem udruženja pružena je prilika da ljudi za koje su/smo glasali pokažu da su i oni ljudi i da neće ostaviti nikoga gladnog.

Ko zna, možda će prvi korak napraviti izabrani vijećnici Kaknja a na njihovom primjeru i svi ostali gradovi, posebo Zenica, jer u Zenici, na Kamenom mostu, svakog vikenda imate barem dvije humanitarne akcije.

Lokalne vlasti dužne su poboljšati obiteljske i društvene odnose, možda bi ovakvim činom popravili barem dio tih odnosa, dok bi drugi dio mogli popraviti adekvatnim zalaganjem za donošenje sistemskog rješenja u općinskim vijećima ili entitetskim parlamentima.

Zato, dragi moji vijećnici i vijećnice, da Vas podsjetim, u vašoj i našoj državi i gradovima koje Vi vodite građani prodaju vjenčano prstenje da bi preživjeli , “Nedaleko od Kaknja DEDO I NENA JEDU TRAVU DA BI PREŽIVJELI” ,” Majka i kćerka u centru Zenice gladuju”, “14-godišnja Tuzlanka gubi bitku za život”, “Nermina Čavrk, samohrana majka iz Sarajeva živi od dječijeg dodatka, koji čak nije ni redovan”. Dovoljno ili treba još da nabrajam?


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi