utorak, 22. prosinca 2015.

Prolazi godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla...

Bez obzira što smatramo da je prestupna godina kada februar ima 29 umjesto 28 dana, godina koja je iza nas ličila mi je baš na nju. I nakon pet godina od fetve rijaseta Islamske zajednice u kojoj stoji da "Deda Mraz” nije poznat i priznat u islamskoj tradiciji Bošnjaka BiH, i dalje se raspravlja treba li je slaviti ili ne... Međutim, Nova godina dolazi, slavili je ili ne. 
Doduše, malo je razloga za slavlje ali dovoljan je što preživjesmo. Nekad davno, dok nismo postali Grad, u Zenici je za Novu godinu vladao poseban ambijent. Grad je bio okićen, bilo je organizovanih dočeka na sve strane! Svaku Novu godinu čekali smo i nadali se da je dočekamo kao bolji ljudi. Na izmaku ove da se primjetiti kako nam je ponos zaglibio u blatu i kaljuži na „ničijoj zemlji“. Prolazi nam godina u kojoj je oružje zamijenilo pero, oštre izjave i kamenice.... koje novinari prepričavaju svako na svoj način. "Novinari ljudi koji ne znaju pisati, koji intervjuiraju ljude koji ne znaju govoriti za ljude koji ne znaju čitati!", pročitah negdje.

Često trabunjamo o nekakvoj „slobodi“, nadamo se. Jedni se raduju gorem, a drugi nadaju boljem! Karadžićeva kćerka juče je postala podpredsjednica Parlamenta Republike srpske. Alijin sin je već odavno član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a mi još uvijek vjerujemo u 1oo hiljada obećanih radnih mjesta. No, bez obzira, ona ipak prolazi. Prolazi nam godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla. Godina u kojoj su jedni radili, a drugi im ševili žene. Godina u kojoj sam na prvi dan proljeća trebao postati otac u ovim godinama!? Skoro da sam umro od straha kako ću supruzi na oči. Srećom, probudio sam se na vrijeme. Imao sam sreću kao i svi ostali Bosanci i Hercegovci. Sreću, što sam se rodio u Bosni.

Cijeli svijet je saznao da mi „imamo sreću da se kao Bosanci i Hercegovci rađamo bogati“, a ne shvataju da je naše najveće bogastvo u tome što nam je dragi Allah dželešanuhu podario prestolonaslednika direkt iz trezora Narodne banke, sekretara u dimijama ali i doživotnog oca našeg Grada.
Oca Grada koji je i u ovoj godini izašao kao pobjednik i najveći borac za sebe i svoje zdravlje.


Oca Grada koji će nam objasniti kako i ovu Novu godinu „svoj grad“ ne treba pretvarati u okićen grad, slavljenički grad. Imajmo razumjevanja prema gradskim vlastima i nedostatku budžeta da se izdvoje sredstva za organizovanje javnog slavlja Nove Godine. Imajmo razumijevanja, u kreditu smo... Godine prolaze, proći će i ova kao i sve ostale godine. Godine koje smo čekali i nadali se boljem, a doživjeli gore.

Šta će nam poseban ambijent za Novu godinu u kojoj ćemo ponovo čitati o zapošljavanju pristalica SDA i njihove djece. Godinu u kojoj cijene hljeba i mlijeka neće biti iste meni/tebi i „njima“. Njima, četveročlanim porodicima u kojima rade sve četvoro, i našim četveročlanim u kojima radi samo jedno.
Šta će nam poseban ambijent za Novu godinu, za još jednu godinu "slobode govora" koju ne koristimo. Šta će nam poseban ambijent za još jednu godinu u kojoj djeca sitne buranije neće vidjeti more, neće preći entitetsku, a kamoli državnu granicu... 

Djeca, sitne buranije „imaju sreću da se kao Bosanci i Hercegovci rađaju bogati“, ne moraju ići van svoje domovine na školovanje. Djeca sitne buranije školuju se „ovdje“ u svom - na svom. U inostranstvo neka idu njihova djeca s našim parama, a ona koja ostanu ovdje, u znak domoljublja neka se i dalje odriču užine da bi drugu kupili cipele!

Prolazi nam godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla. Godina u kojoj smo viđali žene s ispruženom rukom na ulici, a da nisu Romkinje. Godina u kojoj su i bošnjačke i srpske i hrvatske majke prosile!?

Šta će nam poseban ambijent na isteku godine u kojoj su nas trovali „bez dozvole“, dolazi Nova, u kojoj će nas trovat' s dozvolom!? Dragi Allah dželešanuhu nam je podario prestolonaslednika direkt iz trezora Narodne banke, sekretara u dimijama i doživotnog oca našeg Grada koji će im produžit' istu na period od još pet godina.

U etnički najmješovitijoj zemlji, vukojebini zaostalih četnika, balija i ustaša n e trebaju nama nikakve lampice, jelke i ukrasi. Nama treba brojno stanje. Koliko je naših a koliko njihovih!

„U eri restriktivnih politika gradske vlasti vode računa o utrošku novca!“. Razumimo ih... Oni koji ga imaju na pretek neka idu u Istanbul, Beč i Veneciju. Turističke agencije su im i ove godine pružile raznovrsnu ponudu. I neka se vrate kao „bolji ljudi“.



ponedjeljak, 21. prosinca 2015.

Opština Zenica se uskoro "rješava" pasa lutalica i građana!

Azil za pse lutalice čija je izgradnja počela 2013. godine na širem lokalitetu mjesta Stranjani, oko deset kilometara od Zenice, trebao je biti završen oktobra ove godine. Zbog nepredviđenih radova još uvijek nije završen, a kako bi mogao izgledati možete pogledati na fotografijama u prilogu.

“Psi će imati sigurno bolje uvjete u azilu nego na ulici, od najniže temperature do pet stepeni Celzijusa zimi propisane zakonskim odredbama, a zahvaljujući izolaciji koju postavljamo, do kvadrature prostora i drugih uvjeta koje će psi koristiti”, kazao je Jasmin Čabaravdić, stručni saradnik za zaštitu čovjeka i okoline u Gradskoj upravi Zenice za novinsku agenciju “Anadolija”.

Uhvaćeni psi na gradskim ulicama će smještati u azil, sterilisati i obaviti potrebni veterinarski zahvati i vratiti na lokaciju gdje su i uhvaćeni jer zakonskim rješenjima nije predviđen rok za držanje pasa u azilu. 

Međutim, šta ako vas nakon toga ugrize pas lutalica???

Navodno, Federalna vlada je izmijenila neke članove Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i ako Parlamentarna skupština FBiH potvrdi, kaznu će “platiti” kanton!?

Obzirom da sam imao jedno iskustvo sa naplatom potraživanja od kantona tokom održavanja talasa štrajkova 2009/2010 god. odnosno kada smo prinudili Vladu ZDK da napravi Vansudsku nagodbu sa preduzećem i tako naplatili samo glavnicu duga koja je iznosila 297.000 KM mogu vam reći da će žrtva morati na isti ili sličan način tražiti svoja sudom dodijeljena potraživanja. Dakle, protestima.

Zašto? Zato što je ukupna vrijednost zaprimljenih i okončanih tužbi protiv kantona u 2014.godini iznosi preko 38 miliona maraka, a godišnji fond za isplatu planiran budžetom iznosi oko 300 hiljada maraka. E, sad vi izračunajte koliko tužbenih zahtjeva iz tog iznosa se može naplatiti i na kojem bi mjestu bili.

U trenutku pregovora koje sam vodio moje preduzeće je bilo na 99 mjestu, a prema dosadašnjoj dinamici isplate došlo bi na red vjerovatno za 99 godina....











Zašto se SDA Zenica ograđuje od koncerta u čast rahmetli Alije Izetbegović?

Obzirom da mi je proslijeđeno saopštenje za javnost iz Udruženja „Sevdalinko pjesmo najmilija”,potpisano od strane predsjednika Osmana Jaganjca red je da ga objavim i pokušam objasniti o čemu se radi.

Nakon što se Opštinska organizacija SDA Zenica ogradila od koncerta "posvećenog osnivaču i prvom predsjedniku SDA, rahmetli Aliji Izetbegoviću " u Areni Zenica i najoštrije osudila istup organizatora ocijenivši da je krajnje neumjesno da se neke osobe obraćaju institucijama sa zahtjevom za finansijsku pomoć, reagovale su i te “neke osobe”.

Naime, iz Udruženja „Sevdalinko pjesmo najmilija“ stiglo je saopštenje da se 26. 12. 2015. godine zaista organizuje koncert tradicionalne bosanske pjesme sevdalinke pod nazivom „Bosna u srcu i duši“ kazavši kako je koncert posvećen osnivaču SAVREMENE Bosne i Hercegovine Predsjedniku Aliji Izetbegoviću.

U saopštenju se između ostalog kaže da nijedan nivo vlasti nije pomogao ovaj projekt na bilo koji način i zato mole političare kojima bi takva aplikacija smetala da objasne za šta se troše sredstva za kulturu, jer su u ovom slučaju jasno rekli da ih neće odobriti za projekte koji baštine bosansku kulturu i tradiciju.

Također, nisu im jasni stavovi pojedinih političara koji smatraju da bi Predsjednika Izetbegovića trebalo gurnuti u zaborav.

Podsjećam, prema nedavno upućenom saopštenju za javnost od strane Opštinske organizacije SDA Zenica rečeno je kako “iza organizacije ovog koncerta ne stoji niti porodica rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, a ni Centrala SDA”, te su najoštrije osudili ovakve istupe organizatora, smatrajući ih grubom zloupotrebom lika i imena Alije Izetbegovića.

Na osnovu svega navedeg da se zaključiti da Opštinska organizacija SDA Zenica smatra da osim porodice jedino oni imaju pravo na “iskorištavanje” lika i imena Alije Izetbegovića!?

Ako ste kojim slučajem preko vikenda vidjeli da članovi Opštinske organizacije SDA Zenica kidaju plakate sa slikom rahmetli Alije Izetbegović ne brinite, u pitanju je "nesporazum", a zašto se SDA Zenica ograđuje od koncerta u čast rahmetli Alije zaključite sami.



utorak, 15. prosinca 2015.

Zašto bosanska djeca idu u Zagreb da vide zoološki vrt i međeda!?

U priloženom videu možete vidjeti skraćeni dio iz emisije "Defter hefte" mtv Igman sa Fatmirom Alispahićem u kojem kritikuje roditelje i nastavnike! Pita se, gdje nam to vode djecu na eskurziju!? Obzirom da se žali da nema dovoljno otvorenog demokratskog kritičkog dijaloga, ja ću mu pokušat ispunit želju. Eto, nek se povede dijalog na mom profilu ili blogu.

- Dakle, on se žali zašto djeca idu u Zagreb da vide zoološki vrt i međeda!? Svakako da ne trebaju ići u Zagreb da vide međeda dok ih ima u Bosni :)

Koliko god bilo istine u ovome što govori postoji i činjenica da veliki broj djece nikad nije sjelo u voz/vlak, da nikad nisu vidjeli grad veći od Zenice, da nisu vidjeli more, da nikad nisu prešli entitetsku, a kamoli državnu granicu... I šta sad? Treba ih Gebelsovom metodom učiti da je Vranduk kod Zenice i Bobovac, kraljevski grad jedino što trebaju upoznati?


PS. Mjesec dana poslije čitam naslov  "Odluka ministarstva: Učenici u KS od sada na ekskurziju mogu samo na teritoriju BiH"!?

Dakle, Gebelsova propaganda daje rezultate! Uspjelo je ono što je šovinista Fatmir propagirao. “Ministarstvo obrazovanja KS je donijelo Odluku da će učenici osnovnih škola u KS na ekskurziju moći putovati samo na teritoriju BiH. Jedan od ciljeva jeste razvijati patriJotizam kod učenika, povećati sigurnost te spriječiti malverzacije koje su postojale u tom segmentu”.
Pogledajte kako Fatmir uči roditelje i nastavnike kako da im djeca vole svoju zemlju...

O “Božićnom” saboru Bosanaca...

Iako nisam bio dobro upoznat o čemu se radi, pisao sam na temu Prvi kongres Bosanaca i njihovoj aktivnosti oko održavanja Sabora  'Bosanaca', Bosanskog naroda koji je zakazan za 26.12,2015. godine. A kako bih bio upoznat kad se radi o dvije suprostavljene “frakcije”: Saboru Bosanaca i Bosanskom Saboru!?

Ova zbrka i "duel" neuhljebljenih, preostalih intelektualaca, duel između Sabora Bosanaca i Bosanskog sabora izgleda k'o neka otimačina za Bosance i Bosanstvo gdje intelektualci poput Šeherzade Delić i Slave Kukića čekaju pobjednika...međutim, ako to Bošnjaci "preuzmu" k'o što su uzimali kad su si davali ime, Srbi i Hrvati će ponovo ostat bez svoje domovine. Obzirom da žele Bosnu bez Hercegovine (srednjevjekovnu Bosnu), podsjećajući nas na vrijeme vladavine kraljevske porodice Kotromanić, Hercegovcima je unaprijed "zapisano". 

Između ostalog, kažu i da "našoj jedinoj zemlji BOSNI trebaju vratiti stari sjaj...!",  spomenike velikom kralju Tvrtku, Kulinu banu i drugim velikim bosanskim vladarima treba postaviti u sve gradove BiH! 

A ja, kad vidim takve izjave, k'o da mi hoće nešto bit!?

Iako je upitno ko će bit' pobjednik, u suštini se neće promjenit' ništa. Nama ostalim, pozdrav ostaje isti. Smrt fašizmu!

Podsjećanja radi... Zamišljen je kao kulturni i naučni skup koji se planira održati u dvije sesije, jedna u Bihaću u organizaciji građanskog aktivizma ‘Ljuta Krajina’ a druga u Sarajevu u organizaciji građanskog aktivizma ‘Bosansko građansko vijeće’.

Nije tajna da se “zastupnik svega i svakoga” nekadašnji predsjednik Glavnog odbora stranke SDA 1990, predstavnik Udruženja "Sove Krajine" i neformalnog pokreta "Udar" BiH za USK pokušava staviti na čelo u tom kantonu.

Nije tajna ni da internetom kruži prepiska između predsjednika CIOBS-a prof. Senada Sprečića i Aide Čikić, bivše parlamentarke Saveza za bolju budućnost, Bosanci to rade transparentno!?

.... Mada je doktor socioloških nauka i profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić već poodavno “isključen” iz organizacije tzv.sabora, a Šeherzada Delić (Bosansko proljeće - Bihać) profesorica bosanskoga jezika ostala mudro posmatrat’ sa strane, ni jedno od njih dvoje nisu se “ogradili” od učešća u organizaciji ovog kulturnog i naučnog skupa.


četvrtak, 3. prosinca 2015.

Besplatnom kartom u Trst!?

Jedne godine je moja molba svetom Nikoli bila pruga i vlak na baterije što se vrti ukrug...ispunio je moju želju, kao i sve prije i poslije...oduvijek sam voljela vlakove, valjda jer je moja majka uvijek pričala o njima i o vremenu kad je Jugoslovenska željeznica davala besplatne karte članovima obitelji svojih uposlenika. Mamin otac je bio otpravnik vlakova pa je ona išla u Trst jednom mjesečno i obilazila svijet besplatno i do mile volje...možda sam ih voljela zbog one Selme Bijelog Dugmeta što je pošla na fakultet, ili Čole što je čekao voz za Brezu ili zbog jednostavno vremena kada je jedna lokomotiva i jedan trošak vozio milione vagona...zbog vremena razuma i ekonomske isplativosti, zbog vremena mira na zemlji...sad milijarde kamiona, svaki teret posebno, u jednom ulošci sa tri kapljice, u drugom sa dvije, u trećem za bezbjedno provesti noć...a svaki kamion na puno nafte.. a radi nafte rat, pa još jedan rat.Sigurno će neko dijete imati želju kao što je davno bila moja jer volim šine, plavu kapu i vlak... ja bi ove godine prepisala želju od onih misica kojima se rugao cijeli svijet, ja bi da je mir u svijetu.. i da ga obiđem bar onoliko koliko je moja majka besplatnom kartom Jugoslovenske željeznice.
autor: Maja Varešković

Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u saobraćaj 24. decembra 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosjeka od Banje Luke do Dobrljina (101,6 km), izgrađena kao dio Carigradske magistrale koja je, prema planovima Turske, trebala povezati Carigrad sa Bečom.
Poslije Berlinskog kongresa (1878.) Austrougarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu i odmah počela intenzivnu gradnju pruga. Okupacione trupe su gradile pruge na liniji svog prodora u Bosnu, da bi osigurali snabdijevanje trupa.
Tokom okupacije Bosne od strane Austrougarske monarhije, izgrađeno je 547,8 km šumskih i rudničkih pruga u privatnom vlasništvu. Služile su isključivo za eksploataciju rudnog i šumskog bogatstva. To su pruge industrijalca Ota Štajnbasa (kasnije Šipadove pruge): Prijedor – Knin, Srnetica – Jajce, Zavidovići – Han Pijesak – Kusače i Usora – Pribinići.
Tokom dalje eksploatacije, na pruzi su rađena poboljšanja, a najznačajnije je probijanje tunela Vranduk 1910. godine i ugradnja šina tipa 4 težine 22 kg, čime je gornji stroj znatno poboljšan.
Od 1966. do 1978. godine, ukinute su sve uzane pruge na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Period poslije Drugog svjetskog rata karakteriše izgradnja Omladinskih pruga normalnog kolosjeka Brčko – Banovići (89,100 km) i Šamac – Sarajevo (238.......KM). Prva je puštena u saobraćaj 07.11.1946., a druga 15.11.1947.

Nakon raspada Jugoslavije Željeznice oba entiteta u BiH su na koljenima...

srijeda, 2. prosinca 2015.

Đaci se odrekli užine da bi drugu kupili cipele

Negdje sam vidio naslov “đaci se odrekli užine da bi drugu kupili cipele!” Naime, siromaštvo u kome živi taj učenik, njegove školske drugove ganulo je do suza i oni su se odrekli užine da bi kupili patike i cipele školskom drugu čija je porodica slabijeg materijalnog stanja, pa on neće više morati da pješači do škole u poderanoj obući.

Super, humano, nema govora. S jedne strane humano, a s druge??? Nehumano društvo koje je dozvolilo da siromaštvo uzme toliko maha da se čak i djeca moraju odricat doručka kako bi pomogli svojim vršnjacima. Osim djece, na svakom koraku su apeli za razne donacije, od hrane do odjeće i obuće.

Sitnu buraniju tuđa neimaština gane do suza tako da se organizuju i skupljaju od svoje “sirotinje” dok se istovremeno njihovi tlačitelji vozaju u crnim audijima od preko 200.000 konvertibilnih maraka. Perverzno djeluje ako vidite da i vjerski službenici zloupotrebljavajući religiju rasipaju isto kao i političari koji novac od tlačenja narodnih masa koriste za zabavu, luksuz, skupa auta i putovanja, i stvari koje mu uopće nisu potrebne.

Koliko smo i da li smo zaista humano društvo? Jedni prikupljaju novce, a drugi ga nemilice troše. Jedni jedva preživljaju, skupljaju i pomažu druge, a neki treći čak i profitiraju od toga uzimajući procente (10,20 čak i 30% od prikupljenih sredstatva) za obavljeni humanitarni posao. U vrijeme ratnih sukoba u Bosni kažu da je negdje u Gluhoj Bukovici za vrijeme rata srpski vojnik pitao bošnjačkog: Ja tebi prodajem brašno po 5 maraka, a ti po 20. Ko je veći četnik od nas dvojice :D

Nadam se da me džematlije neće pogrešno razumjeti, izvršiti zamjenu teza i optužiti kako ja “zloupotrebljavam” tuđu nevolju s ciljem lajkanja na fejsbuku. Ne moraju lajkat. Nek’ samo pročitaju, dovoljno je. Ne brinu ni “oni” šta ću ja pomislit na to što oni podsjećaju na stradanja, malo-malo pa pitaju Dodu kako se osjeća u Saraj'vu, pošalju Tokića da maše s ljiljanima po Banja luci dok se oni na kongresu obračunavaju ko će bit' hadžija, a ko će vodu nostat.

Dobro reče moj kolega, “ne moš ti izjebat ovaj narod kol'ko on more bit' zadovoljan”.... Narod ti je poput ovih đaka koji su se odrekli užine da bi drugu kupili cipele. Što ga više je*eš on je tiši i finiji... Finćukastiji!

Ajd zdravo, smrt fašizmu!


nedjelja, 29. studenoga 2015.

Baba Milica je vrlo dobro znala kome plete čarape!

Ne znam kako je kod vas, ali meni se desi taman kad sam leg'o spavat’ da mi u onom polusnu dođe neka misao koju bih trebalo zabilježit’ al’ ko će iz tog polusna ustat’ tražit mobitel da je zapišeš. Tako sinoć u polusnu kontam da l’ da ustanem i zapišem ili ne. Ajd rekoh sjetit ću se valjda ujutro. Ujutro kad sam ustao, nema šanse, ne mogu se sjetit’. E, jbg. rekoh sam sebi. Šteta...

Dakle, sinoć prije spavanja mi pade na pamet al’ jutros nikako da sjetim šta je to sve dok nisam vidio jedan zahtjev za fcb.prijateljstvo iz Kaknja. Što ti je reć’ sudbina... Da me zahtjev za prijateljstvo podsjeti na nešto o čemu sam prethodnu noć razmišljao. U vrijeme najžešćih ratnih sukoba baba Milica iz okoline Kaknja koja je izbjegla u Srednje a potom u Prijedor, meni Muhamedu i mojoj rahmetli majci i ocu plela je vunene čarape i slala ih po UNHCR-u u Zenicu. Iako je bila glad, brašno, ulje i šećer iz tih paketa, nebitni su. Baba Milica je plela čarape i slala po UNPROFOR-u! Ta činjenica će vjerovatno blokirat nečije male zakržljale mozgove, al' džaba je, to je tako. Pokoj ti duši baba. Tvoje čarape nisu grijale samo noge. Od njih i danas pjene usta i ključa krv u zakržljalim mozgovima svih onih koji ne znaju šta je 29 novembar...

Ovu kratku priču objavio je portal Bolja Tuzla pod naslovom “kako je baba Milica plela čarape vojniku Armije Republike BiH!?” s jednim malim dodatkom koji sam u kratkoj konverzaciji spomenuo uredniku, odnosno riječima Abdulaha Sidrana koji kaže: “Da je Jugoslavija bila sto puta gora nego što je bila, opet bi bila sto puta bolja od svega što je nakon nje nastalo”.

Međutim, moja poruka je bila istaći vrijednosti i veličine jedne male, a u isto vrijeme velike žene. Babe Milice, koja je vrlo dobro znala kome plete čarape.




četvrtak, 26. studenoga 2015.

Moderni kapitalizam ih nije poštedio. Ubio je „Boga“ i u njima!

Izgleda da nas je prestolonaslednik slagao kad je rekao da se 'naši građani rađaju bogati'. Koliko smo bogati vidio sam jutros dok sam šetao gradom... Obzirom da sam juče radio, a danas odmaram, htjedoh da se opustim. Tako se prošetah ulicom od Bosanke do Zeničanke. No, bolje da nisam.

Za razliku od moji prethodnih tekstova o prikupljanju pomoći za oboljele, oni koji su danas prošli ulicom od Bosanke do Zeničanke umjesto kutija za prikupljanje novca za liječenje oboljelih mogli su vidjeti nešto sasvim neobično za naše krajeve.

Nadam se da neću izazvati bijes javnosti, ali bez obzira što smo navikli da viđamo žene s ispruženom rukom na ulici, činjenica je da ovaj put to nisu Romkinje. Nisu... One su „nestale“! Danas, Bošnjačke majke prose!? Kažu da je majka uvijek bila simbol bezgranične ljubavi, plemenitosti, vjernosti, ona koja vraća samopouzdanje kada ga svugdje ponestane. Međutim, moderni kapitalizam ih nije poštedio. Ubio je „Boga“ i u njima.

Dragi moji Bošnjaci, dok se vi rasipate i busate u prsa vašim bošnjaštvom vraćajući stotine godina unazad tražeći korijene čak iz Srednjovjekove Bosne, vaše Bošnjačke majke prose!? Da, prose.... na -1 stepen celzijusa žene srednjih godina s hidžabom na glavi, sjede pognute glave držeći table s natpisom „apel za hranu“!

Nisam ih fotografisao da bih vas ubjeđivao u istinitost ovih riječi, ko hoće nek vjeruje. Nisam ih fotografisao jer bi me bilo stid fotografisati staru, iznemoglu, promrznutu bošnjačku majku kako prosi.

Nek' ih slikaju „lešinari“ ili pak oni koji se kite novoizgrađenim zeničkim građevinama i uspješnim sportistima kroz projekt „Zenica, moj grad“! Toliko emocija i izljeva patriotizma u Bosni i Hercegovini putem fejsbuka nisam vidio još od Titove Jugoslavije.

I onda prestolonaslednik izjavi kako se'naši građani rađaju bogati'??? Izvini drug, ali činjenice govore drukčije. Naši stari su promrzli, iznemogli i gladni, naši mladi i naša djeca oboljela, humana ali ne i bogata. Bošnjačke majke su možda nekada bile gladne ali nikada nisu prosile. Bile su ogledalo Bosne, njenog prkosa i ponosa. No, čini se da iste stvari svi ne vidimo istim očima. Jednima je „svanulo“ raspadom Titove Jugoslavije, a drugi kažu „je*o mater ko upali svjetlo“.

Bilo kako bilo, sad mi je malo jasnija i sinoćnja muzička želja slušaoca iz Maglaja koji reče: „Halo, selam alejkum“... „Alejkumu selam“, odgovara voditeljica. Može li muzička „nije Bosna što je nekad bila“!!!




subota, 21. studenoga 2015.

„ Šta dobar dan,, selam alejkum se kaže....,, !?

S jedne strane terorizam, pucačina iz kalašnjikova i bacanje eksplozivnih naprava na časnike Oružanih snaga BiH, s druge turčenje u javnom prostoru multietničke države. Za ponašanje pojedinaca u javnom prostoru koji na jedan perfidan način pokušavaju uvesti kodeks ponašanja „nepodobnih“ možda neko od vas i nađe razumno objašnjenje. Ja ga nisam našao. Jednostavno, nemam ga...

Rekoše da je jutro pametnije od noći... i u pravu su. A baš sam bio naoštren da napadnem vlast i njene službenike u državnim institucijama jer sam shvatio da je riječ o javnoj ustanovi i državnom službeniku, ali nije. Ono što sam mislio sinoć reći, rekao bih ja i danas, ali danas se ipak obraćam nekom drugom. Dakle, ne radi se o javnoj ustanovi već o javnom prostoru, a u javnom prostoru možemo naići i na govedo. Jest da se govedima ne treba obraćati, ali nebitno. Da ne ispadne da sam džaba pisao.

U jednom zeničkom javnom prostoru...

Građanka : Dobar dan! Nafurani lik : „ Šta dobar dan,, selam alejkum se kaže....,, !?

Nije meni, da je meni pogledom bi ga strijeljao. Obzirom da su nam kreteni u javnom prostoru pošli barkat u mladost koristim priliku da im kažem, poručim...

Dakle, poručujem ovoj neobrazovanoj stoci da pripaze šta rade, kako se ponašaju i od koga traže i pokušavaju primoravati da ih pozdravlja sa „selam alejkum“. Stoko neobrazovana. Kad kažem da je u Zenici počela islamizacija kažem to kroz ironiju i sarkazam, a vi uzeli zdravo za gotovo nastojeći da je sprovedete. Pretpostavljam da je u pitanju korisnik neke od privilegija na račun poreskih obveznika. I ja sam jedan od onih koji su krvarili za ovu državu i time vam obezbjedio da se vucarate po shopinzima i kafićima dok ja radim, bez ikakvih privilegija. Međutim, bolje da sam go*no pojeo nego što sam bio učesnik u tom što vam je obezbjeđeno. I u tim najgorim danima sam upotrebljavao službeni pozdrav (dobar dan) i zamalo ne “zaglavih” prekomandu zbog toga, ali nisam popuštao. Dakle, jedan od onih koji se borio za jednu, a “ONI” pravili drugu državu. Fildžan državu....

Štovana gospodo! Na vašu nesreću, od decembra 2003 god. sve škole u BiH dobile su pravilnik po kojem je jedini službeni pozdrav u školama "dobro jutro", "dobar dan", "dobro veče" i "doviđenja". Kodeks ponašanja i poslovna etika prihvaćena je i u entitetima. U skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju Republike Srpske jedini službeni pozdrav je "dobro jutro", "dobar dan", "dobro veče" i "doviđenja".

Nisu dozvoljeni vjerski pozdravi, pozdravi ili parole političkih opcija ili uličnih izraza ni za zaposlenike i studente Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu.

Po čemu biste onda vi jedna obična individua u javnom prostoru bili drugačiji? Po čemu ćemo vas prepoznavati da li ste Bošnjak, Srbin ili Hrvat? Piše li vam na čelu? I šta u stvari i ako ste Bošnjak/inja? Znači li to da ste automatski vjernik/ca? I na kraju, mislite li vi zaista da je ovo šerijetska država sa šerijetskim zakonom ili je pak sekularna???

Možda bi onaj nacionalistički šupak od lektora iz BANU što je nedavno napis'o Bosanski rječnik trebao razmislit i o značenju riječi "govedo". Možda da stavi da je to lik koji bukvalno shvata da je on taj koji odlučuje kodeks ponašanja i poslovnu etiku u javnom prostoru.



ponedjeljak, 16. studenoga 2015.

Ne petljajmo Bošnjake sa ISIL-om!

 Dok čekam radnog kolegu, sjedim u autu i prebirem po radio stanicama... Listam čisto iz znatiželje, da vidim ima li negdje muzike na Dan žalosti za nastradalim građanima u terorističkim napadima na Pariz. Ma gle čuda, nema.... Svugdje ozbiljna muzika. Listam dalje, kad odjednom otvoreni program na radio “Bobaru”. Islamske teme na radio “BOBARU”!? Javlja se lik direktno u program i veli “selam alejkum”. Alejkumu selam, odgovara voditelj emisije. Čudna mi čuda, na radio Bobaru selam. Al’ haj’ neka. Zadržim se na toj stanici da čujem dalje. U tom momentu ulazi kolega i ja mu objašnjavam kako sam neki dan na ovom istom radiu čuo muziku a danas selam a on me blijedo gleda i veli. Pa dragi Piviću nije ti ovo radio Bobar već radio “Bir”! Hahaha, naočale me je*u,  ‘ajd rekoh nema veze, da čujemo šta to pričaju.

Rekoše da su odgoj i obrazovanje uvijek bitan faktor u društvu, a u današnje vrijeme posebno. Navodno, u današnje vrijeme mladi su izloženi mnogim negativnim utjecajima, koji je usmeravaju u pogrešnom pravcu i otud i tema na radio Bir-u koji u goste dovedoše neke likove iz Akosa.

“AKOS”- Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport kojoj u opsiu stoji cilj odgajanje generacije budućnosti. A toj nekoj “svojoj” generaciji posvetiše radio emisiju o afirmaciji bivšeg fašiste Huseina ef. Đoze.

Husein ef. Đozo u Drugom svjetskom ratu bio je imam 28. Regimente 13. SS Waffen Handžar divizije sa činom Haupsturmfuehrera. Nakon rata odležao pet godina zatvora zbog saradnje s neprijateljem jer je svojim radom podigao moral u neprijateljskim jedinicama.

Da ne dužim. Između ostalog spomenuše oni kako se vrlo malo radi na afirmaciji ovog lika (fašiste) i da je jedina pozitivna stvar što su se prošle godine održali “dani efendije Đoze” u Goraždu. Gradu u kojem je i jedna osnovna škola dobila ime, ako se sjećate. Zatim, da bi i islamska zajednica trebala nešto da učini, da i ona zauzme svoje mjesto u toj afirmaciji.

I tako vidim kako je odgajanje generacije budućnosti zaista u punom jeku. Nemam ja tu puno pametovanja. Samo jedno pitanje i jedan mogući odgovor. Šta očekivati od “generacije budućnosti” ako im jednog osuđenog fašistu prikazuješ kao pozitivca? Generaciju Bošnjaka fašista?

Zato ne petljajmo Bošnjake sa ISIL-om, ISIS-om i drugim organizacijama. Imaju oni svoju istoriju i svoje fašiste koje trebaju afirmisat’ isto kao i Srbi svoje i Hrvati svoje.

U Beogradu je rehabilitiran četnički vođa Draža Mihailović. Posle Draže tražiće se rehabilitacija Francetića i Pavelića. U Zagrebu je ove godine održan proces moralnog suđenja Titu za genocid nad hrvatskim narodom. Nema sumnje, generacije budućnosti stižu sa svih strana. Generacije koje već danas siju mržnju po društvenim mrežama, pale protivničke zastave na utakmicama, ističu fašističke parole, kamenuju autobuse i šta sve još ne.

Dobrodošli u dvadeset prvi vijek. Vijek toljaga, kamenja i vatre, istovremeno i vijek napretka ali i uništenja civilizacije...



utorak, 10. studenoga 2015.

Podržavate li donošenje nove okolinske dozvole?


Federalno ministarstvo turizma i okoliša BiH uskoro bi trebalo produžiti okolinsku dozvolu za pogon Čeličane u kompaniji Arcelor Mittal i to na period od pet godina.
Fabrika nema okolišne dozvole, vlast je može zatvoriti!? Iz Mittala najavljuju slanje radnika na tzv. čekanje ukoliko im se ne produže dozvole.

Da li su danas koncentracije prašine iz pogona Čeličane manje u odnosu na prethodni period važenje dozvole? Podržavate li donošenje nove okolinske dozvole?
Na mjernim stanicama prije tri godine koncentracije prašine i sumpornog dioksida bile su danima daleko iznad tolerantnih vrijednosti.

Na današnji dan, šokantni prizori zagađenja Zenice. Prije tog dana, za povećano aerozagađenje pravdali su se požarom u Mittalu, zatim, kućnim ložištima.... 11.11.2012. nije bio kvar ili požar u Mittalu. Imali smo standardno zagađenje grada.
A kako je to, pogledajte u video prilogu kojeg su snimili nevladini aktivisti Muhamed Pivić i Hasan Kreho.



Ovo je zemlja, vukojebina zaostalih četnika, balija i ustaša

Međunarodni dan borbe protiv fašizma je prošao tako kako je prošao. Simbolično obilježen u gradovima etnički najmješovitije zemlje. Koristeći sarkazam onako kako umijem i kako me inspiracija nosi, putem društvene mreže fejsbuk rekoh kako sam ja za "tri škole pod jednim krovom"! Kao da sam naslutio ono što će se danas desiti... Naime, napisao sam da sve što sam stariji sve vas više volim takve kakvi jeste, bez obzira jeste li fašisti il' antifašisti!? Niste vi krivi što je danas svakoj šuši dopušteno da se petlja u obrazovanje. Nije to problem, naći će se već neko rješenje. Mi smo nekad imali "tri škole pod jednim krovom" na Golom otoku. Bilo je tamo ljudi sa dobrim živcima koji su imali i vremena i živaca za edukaciju i prekvalifikaciju. Čo'jek se na sve nauči... Neki su "naučili" čim su saznali da postoji.

Međutim, dan poslije saznajem da je Dom naroda BiH  imenovao Nikolu Poplašena, bivšeg predsjednika RS-a, za jednog od članova Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje BiH. Definitivno, normalan čovjek nema šta da traži u ovoj zemlji. Narode, bježite odavde. Uhvatite se noge ljudi, kud koji mili moji. Može li mi neko reći kakva je to zemlja u kojoj četnički vojvoda odlučuje o obrazovanju? Kakva je to zemlja, kakvi ljudi predstavljaju narod i kakav je to narod ako se može desiti da njen “Dom naroda” imenuje četničkog vojvodu na tu funkciju?

Možda je jedan od ogovora dala Maja Varešković iz okoline Zenice, koja između ostalog kaže. Moj brat je imao godinu a ja četiri, kad je naš dido zbog bolesnog srca morao u Zenicu u bolnicu. Sa anginom pektoris ne boluje se dugo i baba je otišla da zadnje dane provede s njim u bolnici. Jožu i mene nije imao tko paziti, a kako smo bili nemirni, nitko od rodbine nas i nije htio uzeti na čuvanje. Uzela nas je prva komšinica Zirafeta, žena Zaima mesara. Nije pravila razliku od svojih dvoje djece i moj brat, koji već dugo ima preko sto kila uvijek priča da je u životu ostao željan samo tope što smo umakali jedući na podu i hurmašica koje nikad nitko nije uspio napravit kao ona. Prije neki dan je ispred osnovne škole u Busovači jedna učiteljica, Hrvatica po nacionalnosti, a “čmar” po opredjeljenju, ostavila muslimanske učenike da se mrznu ispred škole a uvela hrvatsku djecu unutra... Volila sam da to nisam čula, volila sam da više ne živim ovdje, da vjerujem da u životu postoje samo žene kao što je moja komšinica i volila sam da se i od pokvarenog srca umire a ne samo od bolesnog, pa da i ta kuja od učiteljice crkne iako ne boluje od angine pectoris.

Da, tako kaže Maja iz etnički najmješovitije zemlje. Moji Zeničani kažu s ponosom da imaju najveće gradilište u BiH, da im nikad nije bilo bolje. Svanulo im.... Nisu smjeli ići u džamiju dok im nije "svanulo"!? Sarajlije kažu kako im je Sarajevo među deset najljepših gradova svijeta. Sarajlije to kažu iako su upoznati kao i ja ovaj da se u Sarajevu potroši 20 kilograma droge mjesečno!? Dakle, ono što sam rekao na početku priče,  da to nije problem, da će se naći već neko rješenje.... Neće, ljudi.... Neće se naći rješenje. To je sarkazam.

Možda je Sarajevo među deset najljepših gradova svijeta. Možda je Zenica , moj grad, najveće gradilište u BiH. Možda nam je zemlja ovakva ili onakva... ali jedno je sigurno. Ovo je zemlja, vukojebina zaostalih četnika, balija i ustaša.


subota, 31. listopada 2015.

Svoju djecu sam davno naučio i objasnio kada su me pitali ko je ubio baku Mandu...

Nedavno sam pisao jedan fejsbuk status rekavši kako ga pišem kao roditelj i da se nadam da nisam "podbacio". Roditeljski odgoj, obrazovanje i okolina nas naprave ovakvima kakvi jesmo. Kako stvari stoje danas? Stari su bili u pravu kada su prilikom udaje/ženidbe očekivali da roditelji od mlade/mladoženje budu “ugledni i fini ljudi”. Dakle, ključna uloga su roditelji .... ako oni “valjaju” trebala bi i djeca valjat’ bez obzira šta ti obrazovanje nudi, a okolina propagira. Pravilan roditeljski odgoj mora nadjačat ovo dvoje da bi bilo nešto od nas. Da li se rađaš kao čovjek ili to vremenom postaješ? Možda je jedan od ogovora u tekstu koji pročitah večeras. Tekstu koji me je dirnuo i u isto vrijeme podsjetio da je to priča koja mora ostati zabilježena. Naravno, priču prenosim uz dozvolu autora, koji je inače moj kolega iz okoline Zenice.


Piše: Robert Marić

- 01.11.1993 godine pripadnik Armije BiH ili više njih pucalo je na ženu, na civila na moju majku. Prvo je pogođena u grudi a kad su vidjeli da je živa nastavili su da pucaju i pogodili u glavu i desnu stranu lobanje. Sahranio sam je s pola glave umotane u zavoje.

Na sutrašnji dan, ja sam bio u Novoj Biloj u školi pretvorenoj u vojarnu čuvao stražu i vidio sam dva vozila hitne oko 12 sati koji žure prema bolnici "crkvi" ne znajući da se radi o mom ocu i mojoj mami. Dan prije mama mi je napravila kifle i eurokrem od mlijeka u prahu. Vazda je pravila nešto za mene slatko. Kad sam saznao da je nastradala volio sam da taj eurokrem traje vječno jer više nikad neću probati maminih kolača i mnogo toga što su njene ruke umile da naprave. Što oči vide to ruke rade, nema šta nije znala spremiti i slatko i slano.

Oko 17 sati dolazi mi na straži vojnik traži mi pušku i kaže: “došao ti je stric idi tamo javi se”. Dolazim vidim striku Josipa i još jednog vojnika kojeg smo mi zvali Šiptar i stric reče: “mama i tata su ti nastradali, otac će preživjeti, a mama teško da bi mogla, pogođena je u glavu”. Nije preživjela. Dva sata poslije moje posjete, umrla je.

Tada je ubijen njen svijet, njene želje, njena očekivanja. Voljela je da živi da doživi ono što je vazda govorila, da me oženi, da vidi unuke i sve u tome trenutku je prekinuo pucanj. Kaže mi stric, nemoj napraviti kakvu glupost (dok smo se vozili kući). Ne, ni pomislio nisam da uzvratim istom mjerom i da pobijem brdo ljudi ni krivih ni dužnih za nešto što je kriv pojedinac ili više njih, niti sam što loše uradio u tom ratu da bi mi se vratilo.

Godinama se nosim s tim bolom. Ne znam, dugo nisam otišao na grob niti uskoro kontam otići, jer od gledanja u zemlju nema ništa, a isto tako lako je reć običaj ili spomen. Na kraj svijeta da odem ja nosim to sa sobom i u sebi. Odavno sam prestao i da se molim jer ne vidim svrhe u tome, niti ću je ikad više vidjeti.

Svoju djecu sam davno naučio i objasnio kada su me pitali ko je ubio baku Mandu ? Zločeste čike. Niko drugi do zločinci. Isto tako sam im kazao da su i drugi izgubili roditelje, majke, očeve, sinove, kćeri, braću, sestre i da je bol ista, ma koje god on vjere bio.

Moja majka se pazila sa mnogima ne gledajući na vjeru i naciju, za nju je to bila nepoznanica. Ja od njene smrti nisam više otišao Senidi s kojom se mama družila. Sretnemo se nekada, pozdravimo i kaže ona meni, dođi, kažem doći ću ali ne odem. Ne odem, jer ne mogu podnijeti ta mjesta gdje smo doživjeli jedne od najljepših godina druženja bratstva i jedinstva naših naroda. Nisam ni Anđelki otišao kad je bila bolesna. Kažu da treba obići bolesne i umrla je nisam otišao, ali kad sam došao na dan sahrane i sjeo ispod onog grožđa koje i nakon toliko godina tu i ispod njega pila se kava, sok i kolači jeli, ja sam ljudi plak’o k’o nikad u životu. Sjeo normalan, u pola sekunde iz mene je bujica suza izašla. Htio ja ili ne, jedva sam došao sebi. Nema više kada dođe zima da s mamom i tatom odem kod daidže i tete Luce. K’o nekad na "kolinje", nema više. Ni ovako ne idem, jer teško mi vazda kad odem i vidim ih, teško da teže ne može biti.




petak, 30. listopada 2015.

Broj nezaposlenih nezaustavljivo raste, oni obećaju kupovinu oružja!?

Dok broj nezaposleni nezaustavljivo raste oni obećaju kupovinu oružja!? No ništa ne brinite, ni mnoga druga obećanja nisu ispunjena. Sigurno ste čuli za onih obećanih 100.000 radnih mjesta?


 U međuvremenu...
Bakir Izetbegović, član državnog Predsjedništva, smatra da za naoružavanje nema potrebe 20 godina nakon sukoba. Ipak, nastavi li regija tako, i Bosna i Hercegovina će se, kaže, naoružavati.
Pogledajte video prilog iz dnevnika TV Hayat, objavljen na YouTube canalu 29.10.2015. godine.

ponedjeljak, 26. listopada 2015.

Dosta su oni vladali; Srbin učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer…

Mašalah, kako lijepa i luksuzna vikendica. Vikendica od 1.100 m2, pet etaža + banket sala . U sklopu vikendice je još jedna manja od 110m2 koja ima četiri garaže i jedan sprat. Ups, zaboravih, petnaest spavaćih soba. Neka, nek’ crknu dušmani, nek’ vide dušmani kako i mi Bošnjaci znamo živit’!? Dosta su “oni” vladali. Srbin vojno lice, u najmanju ruku general, ili pak učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer, Crnogorci neradnici, Albanci košpicari, Bosanci glupi, Mujo kupi sjeno, a Marko čita knjigu….

To je što se tiče Saraj’va, a u Zenici uslikalo nekoliko kružnih tokova na kojim se vidi cvijeće a zatim postavilo na fejsbuk. U pozadini se vidi tekst “ Volimo te Bosno i Hercegovino”! Valjda ime fejsbuk grupe. Mašalah, kako lijep kružni tok, cvijeće se žuti, asvalt crni, nek’ puknu dušmani. Fascinirajuće, nema govora… baš kao što fasciniraju slike aerozagađenja istoimenog grada, cvijeće bliže Mittalu se crni, asvalt crveni, a nebo ….zamisli nebo, bok te j… ili slike kako penzioneri jedu iz kontejnera…ili pak slike pasa lutalica kako napadaju auta u pokretu.

Neko postane idiot prilikom rođenja, odnosno rodi se takav, a neko kad vidi kako živi onaj što ga je sam izabrao. Ili recimo, kad su bosanske majke rađale idiote, one nisu imale izbora. Ovi ga imaju, i svake četiri godine izaberu iste… Al’ haj’ opet, nek crkni dušmani, njima u inat!?

Nisam ti ni ja baš nešto posebno pametan. Inače, ja kad gledam tv tek nakon pet minuta skontam da je u pitanju reklama, a ne film. Je*o ti mene ‘vako pametna, na prvi mah sam pomislio da se hvali neki izbjeglica kako se vratio na svoje, a ovi mu izgradili lijepu kuću. I za ovo mi je trebalo cijeli dan da skontam da je ovo luksuzna vila Amira Zukića, sekretara SDA stranke koju je napravio tako što smo mu mi omogućili, dajući mu posao.

Zašto kažem “mi”? Pa, zato što smo mi, ti koji svake četiri godine izlazimo na izbore “u što većem broju cipela” i svaki put mislimo kako ćemo svojim glasom donijeti boljitak i prosperitet ovom napaćenom narodu zaokruživši stranke koje nam to obećaju, a ovi poslije izbora naprave koaliciju baš s ovakvima koji prave ovakve vile. I tako dvije decenije… Principijelan Zlatko, principijelan Fahro, principijelan Željko i ne znam ko sve nije, pokakaš im se na principijelnost. Elem, naš glas ode za vikendice.

U međuvremenu, da bi nam objasnili zašto nam je tako kako jest optuže druga dva naroda, a potom vrate u istoriju…. šta se dešavalo u opkoljenom Sarajevu i drugim gradovima ove lijepe naše, odakle potiče Bosna, koji jezik treba da govorimo i na kraju dođemo do vremena u kojem su živjeli kraljevi.

Predstolonaslednika već imamo s toga pretpostavljam da je to ujedno i objašnjenje odkud sad odjednom priča o kraljevima. Možda čo'jek hoće da bude kralj. Suvišno bi bilo ponavljati se i pisati otkud i zbog čega sve ostale manje i više poznate priče za idiote, šta je starije, koka ili jaje…

Šta reći a da se ne ponavljamo? Za sve one koji ne prate moj profil na društvenoj mreži, dragi moji, briga mene za “vašom” teorijom odakle potiče Bosna, kol’ko je kraljeva u njoj bilo i ko je sve vladao. Sve dok vladaju ljudi koji grade luksuzne vile, a narod kojim vladaju jedva sastavlja kraj s krajem, s oproštenjem, meni se jebe i za kraljevima i sa kraljicama. Jebo zemlju u kojoj moraš i nedeljom radit’ da bi opst’o, makar se i Bosna zvala. Jebo zemlju ako u njoj ima mjesta samo za “tebe”, ako u njoj nema mjesta za život dostojan čovjeka, ako živiš a ne živiš.

Šta reći a da se ne ponavljamo? Povraća mi se. Ne znam od čega više, od “njih” ili od nas koji im to omogućismo.



subota, 24. listopada 2015.

Bošnjačko svojatanje kraljice Katarine...

Kraljevski grad Bobovac i molitveni pohod na Bobovac povezuje se sa sjećanjem na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača. Po nekim zapisima, zahvaljujući franjevcima, bosanski Hrvati poštuju je kao ženu sveta života i tako svake godine na dan 25. oktobra obilježava se dan blažene Katarine Kosače – Kotromanić. 

Bošnjacima (po potrebi Bosanci i Hercegovci) nakon niza svojatanja, počevši od samog imena “bošnjak” koji je 1993. godine usvojen a nedugo poslije prisvojen za samo jedan narod pa sve do 2015-te i “svojatanja” bosanskog jezika, za oko je zapela kraljica Katarina. Došla na red i kraljica!? Ni manje - ni više, mrtva kraljica i zaboravljeni kraljevski grad. Grad koji su “zapustili” čak i katolici. Koliko sam upoznat, katolička crkva na Bobovcu nema funkciju bogomolje već preko pet stotina godina. A sutrašnji događaj ipak nazivaju molitveni pohod i idu se moliti.

Bio je gotovo pao u zaborav, ali eto, od nedavno smo ponovo "otkrili" Bobovac, odnosno tačno 537 godina nakon što je umrla pretposljednja bosanska kraljica Katarina krenula je otimačina za njom. Sporne su i zastave... i obilježja... najavljeni su autobusi nekakvih “čuvara” bosanstva. Čak su i neki novinari pisali kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu Vrhbosanskom i ministrici odbrane BiH Marini Pendeš, napominjući kako Ikonografija Hrvatske nema šta tražiti na Bobovcu. Tako doživjesmo da se 537 godina poslije, postavlja pitanje i daju odgovori čija je kraljica, ko smije i sa kojim obilježjima i simbolima obilježavat dan njene smrti.

Kao da čvrsto vjeruju da će se istorija ponoviti, istorija koja kaže da je: “onaj koji je vladao Bobovcem, vladao Bosnom”. Raspričali se bh istoričari, patrioti nahorozili, novinari raspisali. Međutim, ono što smo do sad mogli samo pretpostavljat' danas se potvrđuje... Naime, potvrđuje se pretpostavka da Rista Đoga (definitivno, jedan od najvećih ratnih huškača) nikad neće nestati!? Novinara kojima je u krvi iskrivljeno viđenje određenih dešavanja i huškanje ionako zavađenih naroda.

Elem, ako treba i zaratit će zbog zaboravljenog kraljevskog grada, obilježja, zastava i preko pesto godina mrtve kraljice. Eh, ti novinari....nadam se da ne misle ozbiljno.



Iako je pitanje u naslovu mog prethodnog teksta pod nazivom "Kome je stalo da od sjedišta bosanskih vladara napravi poprište novog sukoba" bilo retoričko, ova javna izjava, odnosno komentar novinara rtv Zenice kojim potvrđuje da je on taj kome je stalo zahtijeva službenu reakciju medijske kuće za koju radi. Dakle, njemu je stalo do rata sa Hrvatima!?

Zašto? Zato što se u molitvenom pohodu na Bobovcu mogu vidjeti zastave matične države jednog od konstitutivnih naroda! Obzirom da je gore navedeni novinar ujedno i jedan od urednika informativnog programa nameće se pitanje da li je to ujedno i službena politika rtv Zenice? Ako jeste bilo bi fer i korektno da to i rtv Zenica i njen osnivač "Grad Zenica" javno kažu. Da znamo... Da Mi, koji nismo za proljevanje krvi, napustimo ovaj grad i ovu državu.



Prema izvještaju medija, srećom, ovi s najavljenim autobusom za 25.10.2015. godine su ipak "zakasnili". Sutra mogu samo da počiste smeće iza današnjeg događaja. Hodočaćše je održano danas, 24.10.2015.godine.
KARDINAL PULJIĆ: “Okupili smo se u hrvatskom kraljevskom gradu Bobovcu da molimo za domovinu!”, piše portal “prvi.tv”. 

- Kazao je da poštivanjem i priznavanjem drugog i drukčijeg, izgrađujemo mir i perspektivu za napredak.

Zaključak:

“Bobovac” nije ni srpski, ni hrvatski ni bošnjački, već je i srpski i bošnjački i hrvatski :D

četvrtak, 22. listopada 2015.

Kome je stalo da od sjedišta bosanskih vladara napravi poprište novog sukoba!?

Nekada sjedište bosanskih vladara, kraljevski grad Bobovac svjedoči o jednom vremenu i narodima koji su živjeli na ovim prostorima.

Molitveni pohod na Bobovac povezuje se sa sjećanjem na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača.

Svake godine mnoštvo ljudi poslednje nedjelje u oktobru, dolazi u Kraljevu Sutjesku, kako bi sudjelovalo jednom lijepom događaju, obilježavanju gidišnjice smrti posljednje bosanske Kraljice Katarine.

Katarina se ne slavi samo zato što je bila kraljica ili što je bila iz dvora kraljevskog grada, već zato što je bila žena vrlo bliska narodu, koja je jako puno vremena provodila sa domaćim stanovništvom, a pri tom učeći ih raznim ženskim poslovima i vještinama. I dan danas žene u Kraljevoj Sutjesci ali i šire nose crne marame i ‘križeve’ – tetovaže na rukama kao znak žalosti i poštovanja prema posljednjoj bosanskoj kraljici.


Međutim, u nedelju, 25 oktobra 2015.godine sjedište bosanskih vladara moglo bi biti i poprište novog sukoba!?

Naime, samoprozvani antidejtonci (AntiDayton pokret), sastavljen od ljudi većinom iz dijaspore podržani od ovdašnjih političara koji vide sebe kao predstavnike naroda, čini mi se, nastoje izazvati neki novi sukob i Novu podjele Bosne i Hercegovine.

Oni putem društvene mreže šire tekst koji na jedan perfidan način “objašnjava” koliko je ljudi stradalo i koliko džamija uništeno tokom ratnih sukoba na tom području.

Postavljajući otvoreno pitanje šta rade zastave tzv. HR.HB i HVO-a na bosanskom kraljevskom gradu Bobovcu, nazivajući ih agresorskim, smatraju kako je došlo vrijeme da se to promijeni.

“Kako je moguće da se na godišnjici dana smrti kraljice Katarine Kosače Kotromanić svake godine pojave zastave jedinica terorističkih postrojbi HVO-a i ko zna kojih još jedinica”, piše u apelu bosanskim intelektualcima.

U nedelju će navodno doći autobus pun “dobrovoljaca” iz Sarajeva da pripaze na Bobovac!? Ko dolazi, od koga treba pripaziti Bobovac i na koji način, ostaje pitanje za policijsko - obavještajne strukture.


subota, 17. listopada 2015.

„Tolerancija u Bošnjaka“!

Možemo ih pljuvati, psovati i osuđivati do besvjesti, oni nas neće čuti. Tek po neki redovni čitalac bloga trideset drugi vijećnik pročitat će ovaj tekst a da li će se složiti s istim i to je neizvjesno. Nismo svi istog razmišljanja. Nebitno, nešto mi se neda spavat' pa rekoh da napišem riječ-dvije.

Manje-više svima je jasno da je za produženje krize u Bosni i Hercegovini kriva politička elita koja je fokusirana na zadržavanje privilegija kao i njihova, većinom po javnim preduzećima, zaposlena glasačka mašinerija.

Naravno, kad se spuste tenzije oko Izraela, Turske, Palestine, Sirije i svih tih migranata i izbjeglica onda dolaze na red najnoviji zvižduci na himnu BiH, negiranje države, isticanje zastave s ljiljanima itd.itd.

Čitam komentare na neki tekst o javnoj tribini, oliti „kongresu Bošnjaka“, koji je imao za cilj objasniti građanima BiH da su nekad do 1862. god. sva tri konstitutivna naroda bili Bošnjaci! U šta ne sumnjam, da se odmah razumijemo. Bili su, pa šta, neka su.. lijepo. Međutim, napravit ću iznimku pa ću ovaj put ukratko komentirati komentar. 


Izdvojio bih jedan od mnogobrojnih „ubjeđujućih“ komentara na taj tekst za čitaoce koji ne prihvataju tu činjenicu, a koji glasi: „Josipe, koje si ti nacije kretenu, tvoju ni izmislili nisu. Blento jedan, ja sam stariji ovdje i od Grka u Grčkoj i Aleksandra Makedonskog. Ti ćeš stoko pričati o istoriji a ne znaš na koliko si mjesta šupalj!“. 

Et', to mu ga dođe za sve one koji nisu „prihvatili“, dodatno ubjeđivanje. I šta sad? Taj Josip nakon ovakvog komentara treba reć' da je Bošnjak!? Za razmišljanje pred spavanje mogu samo reći da je jednan intelektualac bio u pravu kada je rekao da bošnjacko insistiranje da ne postoje kao Srbi i Hrvati nego kao pravoslavci i katolici, kod ta dva naroda izaziva još vece neprijateljstvo i prema Bošnjacima i prema državi Bosni i Hercegovini. 

Laku noć...



subota, 10. listopada 2015.

Zašto se u Bosni ne može rahat umrijet?

Da li je zaista došlo do zloupotrebe Kur’ana? Navodno se počeo koristiti za sve, samo ne za ono čemu je namijenjen. Pitanje kojim se bavio administrator portala direktno-24h.info/ učinilo mi se veoma interesantnim i zato ga prenosim.

U nastavku, saznajte zašto se u Bosni ne može rahat umrijet.

... Plaćate ukopno mjesto, plaćate hodžu za dženazu, plaćate Tehvide, Sale i druge stvari iako te hodže primaju platu i dužni su to raditi besplatno.

I kad ne platite hodža neće da vam dođe na dženazu.

Njega treba odmah istjerat iz džemata i oduzet mu svu imovinu jer je Kjafir po Kuranu.

Islamska zajednica dere novac i sa Budžeta a i od donacija i još vas pljačka a vi tim plaćanjem učestvujete u Haramu koji nije Svetom knjigom propisan nego ga je neko izmislio i naveo vas da vjerujete da se to mora tako.

Kako jedan hodža može odraditi 5 Hatmi na dan i to naplatiti 1500-2000 km pored plate koju prima u IZ?

Takav hodža je veći nevjernik od onih koji pokušavaju uništiti Islam.

Isto je i u drugim vjerama ali se fokusiramo na Islam jer vidimo toliko prepiranja oko nekih stvari. Kako mi uopšte nekome možemo da govorimo išta kad učestvujemo u jednom od najvećih grijehova plaćajući nešto što je Svetom knjigom navedeno da mora biti džaba. Postimo cijeli Ramazan da nas komšije vide a za Bajram idemo po kafićima i diskotekama i opijamo se do besvijesti. Islamska zajednica i bez vašeg novca ima svoje finansiranje iz arapskog svijeta, dobrovoljnih donacija i budžetskih izdvajanja.

Dolazimo do zaključka da je cijela IZ pokvarena kapitalistička mašina koja samo guli građane a hodže nam imaju naveće vile i kuće u džematima. Kažu moraš platit za Jasin pa ti ga puste na traci a to je jedan od velikih grijehova jer bolje da ga pročita i prouči neko ko i nezna toliko ali sam i tako učini veliko djelo po Kur’anu nego da plaća za to.

Isto tako Islamsku zajednicu vode neki od najvećih kriminalaca u BIH kao Hasan Čengić koji vas uče da su ove stvari ispravne a vi ih slušate kao stado ovaca dok oni na vama ubiru ogroman novac.

Četeresnica je veliki grijeh isto kad neko umre a to se kod nas radi i cijeli ovaj haram oko plaćanja je samo tradicija koju je pokrenuo neki kapitalista jer je trgovina vjerom i vjerskim stvarima djelo za koje se gori u vječnoj vatri.

Na kraju dolazimo do zaključka da je 90 posto Hodža u BIH Kjafira koji sjede u prvim redovima na političkim skupovima a vama govore načela Islama koja su daleko od Svete knjige.

Nadamo se da će te svatiti koliko ste uključeni u grijeh plaćajući ove stvari i da će te tako početi da ih bojkotujete a hodže koje žele da vam ovo naplate istjerate iz svojih džemata jer takvi vode džemate u propast

Istinu je rekao uzvišeni Allah. Teško se onome ko sa pravog puta skrene i svoju vjeru proda za kapitali a još teže će biti onima koji ga u takvom djelu slijede. Ja sam onaj koji vam je objavu poslao i uputu dao i meni treba da se klanjate i Kuran slijedite.

Sve što smo gore napisali možete provjeriti u Svetoj knjizi i Hadisima S.A.V.S i tako možda prestanete da pratite lažne portale i medije koji vam ispiraju mozak Islamom koji nije ispravan samo da bi zaradili na vama.

Izvor: http://direktno-24h.info/ Bhmagazin.org (dr.mr.A.S)


četvrtak, 8. listopada 2015.

Hoće li se zaista pojaviti udružene snage koje će organizovati Prvi kongres Bosanaca?

Prvi kongres Bosanaca!? Vjerovatno ste upoznati, ili možda i niste da je Asocijacija građanskih inicijativa UDAR BiH formirala koordinacioni odbor sa zadatkom i ciljem da povede aktivnosti oko održavanja Sabora - Kongresa 'Bosanaca' Bosanskog naroda koji je zakazan za 26.12,2015. godine. Prema još uvijek (ne)zvaničnim informacijama, raspravljat će se i o uvođenju međunarodnog protektorata kako bi spriječili osmišljeno nadolazeće zlo, spriječile etničke sukobe i rat kojeg pripremaju lideri konstitutivne oligarhije radi daljnje podjele i disolucije zemlje po njihovom modelu etničke pripadnosti. Bosanski Sabor kao kulturni i naučni skup održati će se u dvije sesije, u Bihaću na dan 26 i 27. 12. 2015. godine u organizaciji građanskog aktivizma ‘Ljuta Krajina’ i druga sesija će se održati u Sarajevu u organizaciji građanskog aktivizma ‘Bosansko građansko vijeće’. Pored učešća istaknutih kulturnih i naučnih ličnosti, svoje prisustvo kao delegati uzet će predstavnici; Asocijacija građanskih inicijativa, Pokreta , Organizacija civilnog društva, predstavnici svih konfesija, vjerskih i religijskih zajednica u BiH, predstavnika naše dijaspore, političkih partija i stranaka koji podržavaju našu orijentaciju, piše Cazin.net

Ali.... kako sam ja uvijek nešto antiprotivan, rekoh im... bez zamjerke, meni ovo liči samo na još jedan novi Bošnjački sabor pod plaštom “Bosanski” u kojem će predvladavati “antidejtonci”. Moj drug je dao ishitren odgovor da u Zenici postoji grupa koja bi mogla odgovoriti zadatku. Ja mislim da ne postoji.... Ovo sve skupa mi liči na "plenum građana" koji je propao ili se zadržao u glavama malog broja ljudi, a koji je danas uglavnom neefikasan i "neugledan". Što se tiče promjene Ustava BiH zna se ko je nadležan za isti i kako se donosi. Nikakav novosazvani i samoproglašeni “Bosanski sabor” neće moći mijenjati Dejtonski sporazum za kojeg su “zaduženi” i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i njihove matične države i to je zapravo “nemoguća misija” bez rata i novog krvoprolića. A ko će ratovati ? S kojeg položaja? S prekookeanskog položaja do nove BiH!? S oproštenjem, svi bi da se je*u ali da im ne uđe.Da li će zaživiti država bez entiteta, sa jednom vladom i jednim predsjednikom pokazat će popis stanovništva u kojem će se vidjeti koliki je broj Bosanaca i Hercegovaca.

No, ima li uopće rješenja za Bosnu i Hercegovinu? Ukoliko niste uspjeli pronaći odgovor, pročitajte šta je napisao Marjan Hajnal , magistar političkih nauka, Bosanac po opredjeljenju, bosansko-hercegovački intelektualac u Izraelu.

Po meni, utopija kakvu nije mogao zamisliti ni srednjovjekovni britanski humanist Thomas More :D  Naravno da mi se sviđa....

U nastavku, pročitajte: Marijan Hajnal - Rješenje za Bosnu!

Bosna nažalost ne predstavlja homogen državno-pravni i teritorijalni sistem. Da bi taj sistem bio funkcionalan, mora biti prožet voljom slobodoumnih civiliziranih građana opredijeljenih za miroljubivu koegzistenciju svih njenih narodnosti, predvođenih Bosanskom nacijom. Prvi korak je odbaciti Dejtonski „ustav“ kao nevažeći. Okupiti sve progresivne probosanski orijentirane snage iz egzila i ujediniti ih sa matičnim. Uticaj klera na društvo svesti do zidova i kapija bogomolja, posjede im reducirati na minimum i onemogućiti im miješenje u sekularne sfere građanske i republikanske demokratije. Izbaciti iz zemlje sve naturalizirane mudžahedine, kao i infiltrirane sluge nikad zamrle Inkvizicije. Jasno je kao blistavo ljetnje jutro na koga se odnose riječi sluge Inkvizicije. Time su obuhvaćeni svi ustaški mučitelji djece i svih nedužnih ljudi u logorima ili drugim stratištima. Osujetiti i pokažnjavati sve četničke čelnike i zabraniti njihovu ideologiju, manifestiranje ikonografije na slavama, u javnim ustanovama, zabraniti davanje imena ulica prema imenima osvjedočenih ratnih zlikovaca, čuvanje njihovih slika čak i u privatnim kućama. Dekretom ograničiti pošast izgradnje vjerskih objekata u provokativne svrhe, na urbanistički neprikladnim i nepripadajućem lokalitetima. Svako vrijeđanje uspomena na genocid drakonski kažnjavati. Po uzoru na Simona Wiesenthala otkrivati, hapsiti i sankcionirati vinovnike teških ratnih zločina u ravni genocida i kulturocida, srazmjerno individualnim zlodjelima. Krivcima za veleizdaju suditi, računajući i usvajanje posthumnih presuda, u skladu sa odredbama Ustava 154/155. Stvoriti jedinstvenu bosansku armiju i policiju čiji stub čine Bosanci. Silom likvidirati sve nacističke organizacije, uspostaviti samostalno vanstranačko sudstvo. Sve ekstremne lopove pohapsiti i konfiskovati im kompletnu imovinu, zamrznuti njihove račune, lišiti ih prava građanstva. Provesti prijevremene izbore, ili, izvesti državni udar. Oslonac tražiti isključivo u prosvijećenom narodu, a ne u stranim silama koje mogu biti jedino okupatorske. Dok se ne iznađe drugo rješenje, ponovo proglasiti Ustav RBiH jedinim važećim na teritoriji cijele zemlje računajući Sutorinu, koristeći posredovanje svih pravnih instanci, međunarodnih sudova, ne zazirući ni od oružanih prijetnji, da bi se vratilo oteto ili nezakonito prodano. Sinhronizovano raditi na doradi legitimnog Ustava, sa obilježjima sa kojima je RBiH priznata kao članica UN, uz potrebne izmjene po pitanju statusa Bosanske nacije kao jedine legitimne i primarno konstitutivne. Do I Kongresa Bosanaca pripremiti Nacrt novog Ustava Republike Bosne.

Sve drugo je glumačko bacanje prašine u oči već ionako obnevidjele publike koja aplaudira monodrami “On meni, nema Bosne!”

Pa, dragi moji, Bosne i nema!!!

Jer, ako ne vidimo očima, otvorimo dušu i srce i priznajmo sebi: čije su obale Neretve, Vrbasa, Save, Drine, obala Jadrana…? Gdje se nalazi Međugorje: u Bosni, ili, u Italiji? Ko vlada medžlisima? Do kada će se u Konjević Polju kočoperiti na tuđoj zemlji bespravno podignut vjerski objekat? Ko su vlasnici šuma? Ko upravlja fabrikama, rudnicima, željezarama, petrokemijskim postrojenjima i poljoprivrednim gazdinstvima? Ko kontrolira državni budžet i ima li se vlast nad nevladinim fondovima i poreskim upravama? Dokle će se penzioneri pretvarati u prosjake? Koliko još ratnih veterana trebaju podići ruku na sebe? Koliko će još stručnjaka napustiti Bosnu i zbog koga? Pošteni vjeroučitelji se zastrašuju. Korektni intelektualci danonoćno su izloženi vrijeđaju i nema nikoga ko bi ih zaštitio od vulgarnih verbalnih napada, sračunatih na trajnu neutralizaciju u javnim nastupima, do fizičkih napada plaćenika koji ne prežu ni od ubistva, čiji su naručitelji oni isti koji su plaćeni da bi štitili pravni poredak.

Mediji su pod direktnim nadzorom stranačkih mafijaša, a životi slobodnih i istini odanih novinara su ugroženi.

Ko nam i na kojim osnovama “vaspitava” omladinu? … Zašto su svršeni eksperti nezaposleni poslije završetka školovanja, umjesto da se pravilnim oporezivanjem kapitalista svim mladim kadrovima garantiraju najbolja radna mjesta? Djecu su nam sabili u internet-klubove, stadione, kafiće… truju ih i fizički i mentalno, nezakonito izrabljuju seksualno, naočigled nemoćnih roditelja. Na saveznom republičkom nivou nema izviđača, ferijalaca, gorana, lige mladih lingvista, mladi i ne znaju šta je omladinska radna akcija. Ko će graditi i čuvati zemlju koja se i ne poznaje? Njeni se spomenici namjerno uništavaju, računajući i stećke… Povijest se kreira prema ukusima vladajuće pseudopolitikanske klero-klike.

Vatra je došla do prstiju, a mi mislimo da ćemo tapšanjem odličnim glumcima otjerati dim koji će nas ugušiti. Sadašnji kvazi-političari i kleronacisti su otvorili duševni krematorijum u kojeg bacaju polužive građane Bosne. Poluživi su, statisti pretvoreni u aveti, jer oni ne žive životom časnih, čestitih i slobodnih ljudi. Do kada ćemo sudjelovati u tom sadomazohističkom scenariju samouništenja?

Bosno ponosna!

Probudi se iz dubokog narkoleptičkog transa u kojeg su te bacili profani veleizdajnici, plaćenici, njeni domaći i strani dušmani.

Probudi se! Nemaš više šta dočekati, osim vlastitog definitivnog kraja. Sada ti je posljednji trenutak da se probudiš!

nedjelja, 4. listopada 2015.

Proslava povodom ujedinjenja Njemačke!

I dok je trajalo jučerašnje slavlje ujedinjenja Njemačke, reporterka od toliko naroda izabrala moju rodicu Samru za kratki intervju :)
Samra, o kojoj sam ranije pisao na svom blogu ima dvije kćerke, 8 Godina (Edita) 12 Godina (Adelina), udata, a muž je iz Brčkog, odrastao kod tetke u Bosni i Hercegovini.
U međuvremenu su objavljeni i razultati ispitivanja javnog mišljenja koji pokazuju da 20 posto Nijemaca ne zna zašto se slavi Dan njemačkog ujedinjenja te što se na ovaj dan prije 13. godina dogodilo. Na 3. listopada 1990. se pet novih saveznih pokrajina, koje su do tada sačinjevale Njemačku demokratsku republiku (DDR), i službeno pripojile Saveznoj Republici Njemačkoj. Novi praznik je istovremeno zamijenio i praznik 17. lipnja kojim se dotad u Zapadnoj Njemačkoj obilježavao dan ustanka istočnih Nijemaca protiv sovjetske okupacije 1953. piše index.hr


Izvor: Emisija "Hessen Extra, wir feiern die Einheit, live vom Bürgerfest" , index.hr

četvrtak, 24. rujna 2015.

Nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s fukarom!

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, kiša pada napolju, men’ je malo dosadno, a ne ide mi se ni vani. Baš k’o u vrijeme socijalizma kad su se sastavljali državni praznici, za ovaj vjerski bi’ću slobodan čet’ri dana. Zato i rekoh sam sebi, vala Muhamede imaš ti vremena na pretek, mog’o bi ti i jedan kratki tekstić, onako za svoju dušu. Ne trebaju tebi slike baklava, oblatni i još kojekakvih kolača, šta koga briga jel’ tvoja “Jovanka” pravila šta za bajram. Budi ti malo drukčiji, originalniji, pomislit će neko da si se promijenio... Međutim, kad bolje razmislim i jesam, promijenio sam se...

Toliko sam se trudio da promijenim ljude oko sebe da nisam ni primjetio da sam u međuvremenu promjenio sebe!? Postao sam toliko rezigniran da bih najradije i ja, iako nisam toliko pametan, ušutio kad budala progovori a fukara obogati...

Nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s fukarom. Nek se je*u između_se! Ne malom broju bh bijednika postalo je važnije šta će neko drugi reći i izjaviti od tog’ šta će sutra jesti i zato jedu go*na svo ovo vrijeme. Od silne "brige" za dešavanjima i dokazivanju kako u tuđoj avliji ljudi plivaju u gov*ima ne vide da su zaglibili u vlastita. Ušutio bih, al' nisam baš toliko "pametan"...

Nisam toliko pametan, ali znam vratit’ film pet godina unazad i pročitat’ fcb. komentar “sabur nićija do zore nije sjala pa neće ni njihova” :) Zato, sabur narode... Pet godina saburaj, a zatim još tri puta po pet.... I da, fukare će se i dalje bogatit’ a vi ćete i dalje biti “pametni” zato što šutite i saburate.

Ovoga puta, odnosno u ovom tekstu navijam za tajkune, vi saburajte na sve što vam se dešava u životu.... osim na komšije. Ono što vam komšije rade nije za sabura i zato udrite po njima još jače. Eh, te komšije i sve te njihove zavrzlame koštale su vas i vaše nezaposlenosti. Ušli su vam u vaša preduzeća, opljačkali i uništili toliko da ste danas zbog njih na ulici.

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, ali moram vas napomenuti da su vam komšije uništili “Dom štampe”, “Komrad”, ”Izgradnju”, “Krivaju”, “Rudnik-trans”, "Vatrostalno", "Dionis" "Zenicastan", "Zenicatrans-teretni saobraćaj", "Zening", JU za predškolski odgoj i obrazovanje i još 62 manje poznata privredna subjekta u Zeničko dobojskom kantonu koja su pod izgovorom globalne ekonomske krize u stečaju.

No, ne brinite, sve dok preduzeće ima bilo kakvu imovinu koja se može prodati i iz prodaje namiriti povjerioci, postupak neće i ne može biti okončan.

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, ali moram vas napomenuti i da u našem gradu, bez obzira na konstantno “svojatanje” ove naše države od nas samih, pola državnih zastava na javnim mjestima stoji naopako. Da, naopako i vjerujem da ona najglasnija manjina i ne zna kako izgleda to kad je “naopako” jer nikad nije ni naučila tu razliku.

Al’ haj’ je*eš ga, sabur, naučit će ima vremena.

Toliko sam se trudio, a danas .... nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s domaćom fukarom, a bgm ni svjetskom bijedom, sve dok ima ove naše. Da mi Bog oprosti što sam postao ovako “bezosjećajan”, a svi vi osjećajni za svu tu svjetsku bijedu osim sopstvene...tražili ste gledajte #‎jebovaskapitalizamdavasjebo.

I da se razumijemo nisu migranti iz Sirije, nit’ ono nedavno bh mlijeko “zavadili" Hrvate i Srbe kao ni Bošnjake i Hrvate, zavađeni su oni još od četres’ prve dok su se opredjeljivali, između partizana, četnika i ustaša, ili pak partizanske, handžar ili neke druge divizije. Zatvorili bi oni i zatvrat će i ubuduće granice i zbog mnogo manjeg "zla" od mlijeka i migranata, a mi ćemo i dalje saburat.





utorak, 22. rujna 2015.

Slagali se vi ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju...

Na adresu 32-gog vijećnika stiglo je zanimljivo pismo o “nesporazumu” nevladinih organizacija po pitanju krivične prijave zbog enormnog zagađenja zraka u Zenici.

Naš sugrađanin doc.dr. Samir Lemeš, predsjednik udruženja "Eko forum" Zenica i poslanik u Skupštini ZDK saopćio je da nema nikakve veze sa sadržajem pisma kojim se iskazuje podrška organizaciji Eko forum od strane Ivane Ine Mostarac i dr. Ervina i Nere Sendijarević iz Sarajeva.

Naime, ispred Prve org. Djece i Mladih u BiH i Sarajevu i NVO-a „BOSANSKO GRAĐANSKO VIJEĆE Ivana, Ervin i Nera uputili su protestnu notu i krivičnu prijavu protiv nadležnih organa vlasti u ZENICI – (Vlade i SZDK, Gradske Uprave, Mjesnih Zajednica, kao i velikih kompanija koji su od vladajućih struktura dobili ODODBRENJE da ubijaju ZENICU, DJECU I GRAĐANE koji žive, još uvijek, u njoj...,a sve zbog krivičnog djela ugrožavanja zdravstvene, ŽIVOTNE, ekolološke, poljoprivredne, vodene, životinjske i sigurnosne situacije građana grada Zenice i okoline, zatim raspirivanja straha, prijetnji i ucjenjivanja među ljudima, radi zloupotrebe sl. položaja u sredini u kojoj žive i rade „veliki“ direktori, nanošenja teške duševne boli i roditeljima i DJECI ZENICE ali i ostalim građanima...

“Zahvaljujem im se na iskazanoj podršci i brizi za zdravlje djece u Zenici, ali ne mogu stati iza svih stavova iskazanih u tom pismu”, ističe Lemeš u svom saopćenju upućenom portalu “ljuta krajina”.

- Mogu samo pretpostaviti da je to pismo možda nastalo kao reakcija na moje brojne istupe u medijima u kojima sam zaista najavio podnošenje krivičnih prijava protiv odgovornih za stanje okoliša u Zenici.

Međutim, Lemešove tvrdnje naišle su na negodovanje naše sugrađanke Nermane Begagić koja između ostalog kaže: “Ako ne poznajete organizacije koje vam se pridružuju u želji za dobro grada potrudite se da ih upoznate i zahvalite! Slagali se vi ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju i potrebna je zajednička akcija svih da bi se stalo u kraj zagađivanju grada! Svaka pomoć je dobro došla i sigurno je dobronamjerna”.

- Akcija za Zenicu nije i ne treba biti samo briga Zenice, a svaka pružena ruka je dragocjena! Mene ne interesuju vaše titule, interesuje me dobro našega grada. Trebalo bi i vas!”, stoji u Nermaninom pismu.

Našem sugrađaninu nije ostala dužna ni Ivana, koja kaže: “NE činite Vi, kao predstavnik te organizacije, cijelu Zenicu..., i, naravno, nemate pravo osporavati bilo kome da se bori za bolje sutra...!!!! Hoće li tužilaštvo razmatrati našu krivičnu ili ne, nemojte vi o tome brinuti...! Kako kaže naša draga Nermana, niste u stanju prihvatiti ruku prijateljstva i krenuti naprijed, zajedno, s argumentima, pred javnost i Sudove koji moraju raditi svoj posao!”.

Zaključak 32-gog vijećnika: ! Slagali se oni ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju, a očigledni “nesporazum” (ne)ide na ruku građanima Zenice... Umjesto jedne krivične protiv više lica upućena je još jedna, koja po svemu sudeći obuhvata širi krug “odgovornih” lica.



nedjelja, 20. rujna 2015.

Suma sumarum, nedelja 20 septembar...

Foto: Seka, Ajdin i njegovi divni roditelji... 
Ne bih ja ništa danas napisao, ali... Napolju kiša. Nema se kud po kiši, a od ranog jutra komšiničin majstor buši, lupa, struže.... E je*em ti 'vaku  nedelju, komšiluk, majstora i komšinicu. Znam, nije mi nedjelja kriva al' nije ni komšija. Nije on kriv što mu majstor cijeli sedam dana rinta, zauzet, radeći prekovremeno i na crno... A zakon, takav - kakav je, dozvolio bi mu i da u pola noći to isto radi. No, ne radi, pretpostavljam. U pola noći „majstor“ buši ono što se bušit može pa ćete tako čut' neke druge zvuke, malo drugačije od običnog struganja i lupkanja... Uglavnom, ni od njih ne mo'š zaspat :)

Tako te ispada da ne mo'š oka sklopit ni po danu ni po noći. Rezigniran jednim takvim „stanjem“ sjedam za računar, otvorim fejsbuk kad tamo imaš šta i vidjet. Ova moja raja k'o da više nema kud s tim tolikim izbjeglicama pa ih svaki dan na fejsbuk guraju. Ništa lično al'da znate da sam prebukiran. Hiljadu prijatelja, nek' svak' po jedan link opali o Siriji, eto hiljadu linkova. „A ja sranja u Ruandi jbt.!?“ (bosanski vojnik u rovu čitajući novine nakon granatiranja) dođe mu ga k'o najoriginalniji opis stanja u društvu ... I ne samo s tim izbjeglicama i njihovim podjeljenim stavovima oko njih samih, već i objavama o SAD-u, Britaniji, EU, Izraelu, Siriji... k'o da je kod nas med i mlijeko, nemamo svojih problema. Sve nam potaman jbt. izuzev Sarajlija koji eto, trpe redukcije vode u ovo moderno, najmodernije vrijeme kada je može bit' i na Marsu ima. Samo oni rijetki ponekad napišu ponešto o društvenim problemima današnjice ali im kako-kad, uglavnom prođe (ne)zapaženo ili (ne)komentirano baš zbog nepostajanja ličnog stava.

Ljudi, k'o da nemaju svoj sopstveni stav. Obično dijele mudre misli, izreke najvećih domaćih i svetskih umova o ljudima i životu, našim manama i vrlinama... Da mi je da me nešto iznenadi, pomislim. Jednostavno, da me obraduje neka originalna objava ili bar link teksta poput naslova „Ima telo koje izaziva zavist: Da li je ovo njena najprovokativnija fotografija do sada?“... Otvoriš link da vidiš tu fotografiju i to tijelo kad ono. Ima ku*ac!? Tijelo k' tijelo, neka atraktivna Ruskinja šetala modnom pistom u Njujorku. Elem, ispade da mi je Monica Belluci najbolje što imam.
Da se ne bih zadovoljio s Monicom, odnosno da ne bi ispalo da me samo Monica zadovoljila, spomenut ću i Seku Aleksić i njen sinoćnji koncert u Zenici. Zapravo, nisam ja bio na koncertu, pročitah vijest o tome... Naime, protekle noći kraljica estrade napravila je spektakl u Zenici, a dio novca sa koncerta poklonila je malom Ajdinu za liječenje! Više od 9.000 obožavaoca prisustvovlao je spektaklu u Zenici koji je priredila Seka Aleksić. Kažu kako je koncert bio emotivan, a publika je dočekala gromoglasnim aplauzom i vriskom.

Šta reći nego, super i naravno, slažem se s komentarom koji glasi „puu jebem ti državu! Kad moramo praviti humanitarne koncerte da nam djeca ozdrave! Ali i onom u kojem se predlaže da nam ona bude počasni građanin ovog grada.

Hvala ti Seko KRALJICE što si usrećila tog dječaka. Ako neko zaslužuje da bude počasni građanin ovog grada onda si to ti Seko. I mislim da je svaki pravi Zeničanin saglasan s tim...duboki naklon.

Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

foto ilustracija
Nisam puno zapitkivao... Od prijatelja sam preuzeo ovo pismo jer je želio da ga objavim na svom blogu. Na neki način otvoreno, a ipak anonimno. Jednostavno, u ljudima postoji neki strah od odmazde koja bi ih mogla zadesiti i zato je anonimno. Mada, u pismu ne vidim ništa loše. Dakle, identitet autora pisma neće biti objavljen iz razumljivih razloga ali je poznat trideset drugom vijećniku :) Sve kritike ili pohvale na tekst pisma možete uputiti preko komentara na fejsbuk stranici tridesetdrugi vijećnik ili "diskretno" - autoru, putem inboxa istoimene stranice  :)

U nastavku, pročitajte šta to anonimni autor poručuje načelniku, pardon Gradonačelniku....

Gospodine načelniče, većina nas, nezadovoljnih građana, obraćala Vam se na razne načine. Nažalost, ni na jedno obraćanje, javno, tajno, niste odgovorili. Time pokazujete da Vas opšte ne zanima mišljenje naših građana. Ali mene je ponukalo da Vam pišem nakon što sam pregledao intervju sa načelnikom Bihaća koji me fascinirao. Čovjeku je toliko bitno zadovoljstvo i sreća njegovih građana da se to mora akcentirati. A zatim sam vidio da se u Goraždu napravila zgrada za mlade.

Goražde. Grad, pogođen ratom sa najmanjim postotkom nezaposlenih. Ili Tešanj. O Sarajevu ne želim. Svima je već poznato da je to država u državi. Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

Bit će možda provokativno, mada mi to nije namjera, kružnim tokovima. Nekad ranije, punih usta ste govorili: „Imamo arenu, tržni centar!“ Da, tačno je. Imamo. Koji grad nema tržni centar? Tržni centar u kojem je 40% poslovnih prostora iskorišteno i vjerujte grcaju se od nameta koje ne mogu podnijeti.

Da li će se u dogledno vrijeme osposobiti neka firma koja će zadržati mlade u gradu?

Dokad ćete, gospodine načelniče, podržavati ratne profitere koji su se obogatili na račun jadnih seljaka iz Orahovice? Vi ste presjecali vrpcu kad je taj sebični profiter otvarao još jednu u nizu samoposluga i samim tim ugozio poslovanje malih prodavnica. A šta će se tek desiti kad otvori samoposlugu u Blatuši? I ovo malo zaposlenih naći će se ubzo na birou. Vašim odobravanjem. Mogao bih još mnogo toga, o previsokim nametima, malim trgovcima, o natalitetu (grad Bihać svakoj rođenoj bebi pokloni 150 KM) o zagađenju, pasivnosti mladih...

Ne bih želio da ovo shvatite kao kritiku. Izuzetno Vas cijenim kao čovjeka ali fokusirajte se na ove probleme, bar zbog onih koji su odlučili da ostanu ovdje i koji vole ovaj grad.

četvrtak, 17. rujna 2015.

Šta je meni ggm?

U jednoj privatnoj konverzaciji rekoh drugu kako ne pišem blog zbog tog da bi zaradio, već da sebi dam malo oduška. Što se (ne)mora nije ni teško... Neobavezno, kad hoću o čemu hoću i koliko hoću. Ne smeta mi ni činjenica da se po svom pisanju razlikujem od okruženja, na gore ili bolje svejedno, zavisi od čitalaca. Za sve one kojima je dosadila priča o (ne)prihvatu izbjeglica koji hrle u zemlje EU večeras ću da napišem par riječi o jednom od najvažnijih projekata u našem gradu.

Složit ćemo se svi da je izgradnja moderne saobraćajnice kroz grad najveći infrastrukturni projekt Zenice u zadnjih pet decenija. Gradska dionica, duga 3,25 kilometra, prostire se od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, a obuhvata cestu sa četiri trake, po dvije u oba smjera. Super, jedna takva modernizacija Zenice je za svaku pohvalu. O projektovanju i važnosti ugradnje biciklističkih staza duž Glavne gradske magistrale pisali su nedavno inžinjeri građevinarstva i o tome nećemo. Kako je teško biciklistima, tako i vozačima.

Početak radova na izgradnji gradske dionice ozvaničen je 26. marta 2012. godine i svakog dana očekujemo njen završetak. Kredit od 25 miliona dolara uz kamatnu stopu od dva posto trebao bi se otplaćivat u narednih 25 godina, uz grejs period od pet godina. Međutim, iako pet godina nije prošlo, jedna rata je planirana u ovogodišnjem Budžetu Grada Zenica. Kako i zašto je jedna rata planirana u ovogodišnjem budžetu i ima li to veze s pričama o ranije potrošenom kreditu? Odgovor na pitanje zašto nema dovoljno novca iako još uvijek nije urađen završni sloj asvalta od kapije 1 Željezare Zenica do petlje u Blatuši trebalo bi tražiti od nadležnih.

Šta je meni ggm? Obzirom da sam sve te godine prisutan kao aktivan učesnik u izgradnji primjećujem da mi je to bio jedan četverogodišnji projekt za "preživljavanje". Onu tablu s imenom magistrale na zidu ispod "Starog sata", skupa s kolegom s kojim radim postavio sam u 2012 -toj godini i do juče sam bio ubjeđen da će to biti “brza” cesta za odjel zeničke onkologije. Poznato vam je svima kakav zrak udišemo i s toga mislim da nije potrebno objašnjenje zašto sam je nazvao brzom cestom za odjel zeničke onkologije. Međutim, danas mi je vidljivo da je sve osim brze ceste.

Zašto? Paaa, zato što ćete danas brže proći tu dionicu ukoliko je zaobiđete! Od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, Bulevarom bratstva i jedinstva tri kružna toka, a brzom cestom "trideset i tri"!? Naredalo se toliko kružnih tokova da ti se zavrti u glavi iako skoro niko ne napravi niti jedan jedini krug. A od silnih idiota koji povećavaju brzinu prilikom ulaska u kružni i polućelavom bi se diglo ono malo kose na glavi.

Svi k'o nešto žure, prave se pametni i kobejagi znaju pravila a niko i ne gleda da li mu dolazi vozilo s bočne strane. Digne glavu, Bok te maz’o, k’o konj, samo pravo pa kud puklo da puklo. Malo je onih koji koriste duplu traku, inače je presjecaju ne smanjujući brzinu kao da im je to privatno vlasništvo. Dakle, ako ćete se pridržavat’ pravila i sačekat sve te bahate "privatnike kružnih tokova" trebat će vam mnogo vremena i živaca da pređete tu dionicu.

Dakle, preko dana je to sasvim obična i ne tako brza cesta, ali bez obzira, opet ih ima koji u po bijela dana s običnim i ne tako skupim automobilima prelijeću preko zaštitnog ostrva na drugu saobraćajnu traku. Jedino je iza ponoći nešto brža i na njoj se mogu vidjeti i trke skupocijenih automobila.

Sva sreća da još uvijek nema ljudskih žrtava. Uz kredit koji će se otplaćivati u narednih 25 godina nije isključeno da ih neće biti. Uz svu tu nepravilnost, saobraćajnu nekulturu i nepoznavanje elementarnih saobraćajnih propisa kojima smo svakodnevno svjedoci na kraju će se i to desiti.

Statistički podaci su upozoravajući. U BiH se na putevim događa 100 nesreća dnevno. Koliko od toga pada na naš grad nije bitno, “što se (ne)mora nije ni teško”! Okolo je bliže.

I oprostite za staro ime bulevara, namjerno je. Nekako mi ljepše zvuči...


Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...