Groznica subotnje večeri

Groznica subotnje večeri trajala je sve do nedelje uveče.
Sanjam sunce na zalasku...svog rahmetli babu i mamu kako koriste lijepo vrijeme za proljetno kopanje bašte. U rukama im motika, poljoprivredna alatka i uobičajeni način za pripremu tla i uzgoj povrća. 

Ti lijepi dani mog djetinjstva, meni 15-tak godina i ko fol trebam djevojci u Zenicu. Lokalni voz, barem taj, u tom snu polazi u 19,20 i bio mi je najpogodniji jer se karta plaćala samo ako te „uhvati“ kondukter. Švercovalo se tako nekako do Zenice.... Cijelo vrijeme bježiš od konduktera i u tome ti prođe vrijeme, dođe ti Zenica sad -pa sad. Uzvrtio se i gledam kako prolazi teretni voz iščekujući kada će vrijeme mog polaska na željezničku stanicu koja je udaljena 10-tak minuta hoda. Pitam babu koliko je sati, a on kaže: „evo ga tačno 19,20“....
19,20 sati, e je*i ga, zakasnio sam.... No, kad se čovjek, nakon dvadesetočasnovnog preznojavanja i drtanja od groznice napokon probudi i vidi da je tačno 19,00 sati i da nigdje nije zakasnio, od tog' se naprosto oporavi. Nema baš svako tu sreću da sanja tako zdrave snove, svog rahmetli babu i mamu kako kopaju bašću po tako lijepom vremenu. 

Estakvirlah, u 19,00 sati, tridesetpet godina poslije kontam, kad neko preseli na onaj svijet ne kaže se ono džaba zauvjek ćete ostati u našim sjećanjima kao dobre osobe. 

Allahrahmetile, neka vam je laka ova zemlja Bosanska.

Babo, ne idi prema Doboju sve je puno ćirilice po cesti...

Piše: Alem Isaković

I tako neki dan uz jutarnju kaficu i cigaretu odlučim da uljepšam atmosferu slušanjem radio programa, iako je vjerovatno bolji izbor bio da pustim laganu opuštajuću muziku sa "you tube", ipak odlučim poslušati sta se to zbiva u našem gradu i okolini. Lokalni radio i jedna lijepo uređena emisija ,u kojoj se slušaoci javljaju i u 8 sati ujutro bjesomučno govore o svakodnevnim problemima i nedaćama na koje nailaze. 

Nema ljepseg početka dana od slušanja tuđih problema, zar ne? Neki se žale na neefikasnost policije, neki na strogoću iste, nema grijanja, skupa struja, poštar ne donosi izvještaje iz banke na vrijeme, žale se na sporost ljekara, na velike redove u čekaonicama, na glasnu muziku kod komšija na spratu iznad njih a poslije 11 sati, na pse lutalice, na zagađenje zraka, neki su ljuti, zašto se nije pomračenje vidjelo u Zenici, zašto je Bazdarevic ostavio Medunjanina na klupi. Većinom su to osnovane i opravdane pritužbe. Po boji glasa se da ocijeniti da to u mnogome zovu umirovljenici koji ionako nemaju drugog posla u ta doba. Helem, nikako mi neće biti jasno kako svako jutro 15 do 20 osoba se javi na 15 do 20 radio stanica, galame, prijete, kunu, poneki pak i psuju, a na proteste izadje 50tak promrzlih građana koji, paradoksalno, jadni i ne znaju za te radio stanice jer većinom ili nemaju vremena za slušanje radija ili nemaju radija ili nemaju struje. 

Sve bi to bilo uredu i jutro bi prošlo ugodno kao i svako, da se podkraj emisije u program ne javi jedan gospodin. Po glasu se može ocijeniti, neke srednje dobi, od 40 do 55 godina, po načinu govora vidi se da je gospodin "načitan". Jako pravilno izgovara riječi i govori tečno bez stanki, međutim od svega ostalog njegov problem mi ostade najzanimljiviji. Kaže čovjek, ne može se ugodno i sigurno voziti cestama BiH dok su na njima postavljene ćirilične oznake, nije siguran za volanom i ometaju ga u toku vožnje.Uh, zamislih se, majku mu to je veliki problem, sigurnost u saobraćaju nam je od velike važnosti. 

Bacim se ja odmah na individualno traženje rješenja za ovaj problem, i tako tražeći, a u ne dostatku pametnijeg posla odlucim sipat "čorbe" za jedno 10 KM i dat se na put, malo istražiti. Vozim se tako i gledam, stvarno imaju oznake na ćirilici, jebote stvarno smetaju, pored nekoliko njih sam prolazio toliko sporo da nisam znao da li motor uopšte radi. Pošto sam imao u rezervoaru goriva i od prije, stigoh ja skoro do Doboja. Vidim veliki natpis, "Dobro došli u Republiku Srpsku" , pa na ćirilici, pa na latinici, pa i na stranim jezicima. Kontam, vraćaj se nazad "anam u njiha" je sve ćirilica kraj puta, neću da izgubim glavu, to je nesigurno skroz. 

Tako u povratku zaokupljen nesigurnošću na cesti zbog ćirilice i činjenicom da jedva preživi zbog tog, tobože, Ruskog pisma, uopšte ne primjeti rupe na cesti dužine i širine klasićnog mezara a ni u dubini ne zaostaju puno, nisam zapazio da na većem dijelu magistralog puta M-17 nema zaštitne ograde i to na dijelovima uz rijeku, ne vidjeh ni da od Zenice do Doboja ima oko 50 "divljih" uključenja na magistralu, nijedan dio šume nije zaštićen ogradom, jer šta fali ako mi medvjed ili neka druga "pitoma" životinja izađe na put, ako sam preživio ćirilicu preživjet ću sve. 

Nema veze što kamioni voze sa par tona prekomjernog tereta, što voze po 10 sati bez pauze, jebo to, to je ništa naspram strahote koju sam vidio na tabli koja oznaćava grad Doboj, ćirilica jebote, ono najgore što jednog šofera može zadesiti. Sav isprepadan dođem kući, popijem malo vode i šećera i kažem ocu: Babo, ne idi prema Doboju sve je puno ćirilice po cesti, ne daj Bože kakve havarije...

Bosna i Hercegovina je "rahmetli"!?

32 vijećnik je "vaskrsno" ...nakon jednog dolazi drugi. Ovaj put ulogu 32 vijećnika uzima Аlem Isaković. Njegov tekst prenosim u cjelosti:

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je ta

Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna

Ovu priču sa razlogom započinjem ovim stihovima , oni su ubaštinjeno sjećanje na nešto čega više nema , nestade da prostiš Mehmedalija tvoja Bosna poput Atlantide , svi znaju gdje je bila ,nitko ne zna gdje je sada...

Htjeli mi to priznat ili ne ,mi živimo u državi koja više ne postoji , u državi koja je živjela vjekovima i opstajala , sve do onog trenutka kad su svijet i Evropa priznali da ona postoji , od tad je više nema , tad smo je ubili ,malo mi , malo oni ,zajedničkim snagama . Uzeše nam himnu pa zastavu ,identitet, pa rahatluk onaj naš,izdjeliše nas na grupe i podgrupe. Tako da ,ja kao građanin sa pravom na lično mišljenje ,argumentovano tvrdim da je moja domovina preživjela sve ,od feudalizma do komunizma .

Sve ratove, gladi i neimaštine, ipak demokratija je preljuta za nju. Ubi našu nam Bosnu stara drugarica demokratija. Oni najveći patrioti još uvijek jednom godišnje odlaze u Američki grad Dayton na gradsko groblje ,priča se da je tamo da prostiš sahranjena Bosna, tamo je ukopaše u prisustvu oca i najbliže rodbine. Zemlja u kojoj je zemaljski muzej zatvoren , jednostavno nije zemlja to je samo omeđen komad tla na kojem živi određena "količina" ljudi .

Riječ onog čovjeka iz stećka je uništena ,zanijemio je on zauvijek a mnogo nam je govorio, on je bio Bosna.Šantićev očajnički vapaj da se ne prolije bratska krv sad truhne negdje u podrumu a mogli smo ga poslušati, on je bio Bosna . Mak Dizdar, Musa Čazim Čatić, Ivo Andrić pa Avdo Sidran i Miljenko Jergović i mnogi ,mnogi drugi ostadoše zaključani u toj ćeliji gdje na robiju osudiše Bosnu. A svi oni su bili Bosna.Ljiljani se zabraniše k'o heroin , više nemamo Bosansko Hercegovačke kulturne baštine već samo Velikosrpsku , velikobošnjačku, velikohrvatsku, velikoalbansku i velikokojekakvu.Bosna ,Miljacka,Neretva,Una i Sana ostadoše jadnice zatočene u tom toru ,na toj parceli gdje Bosna bijaše nekad.

Od Rimljana preko Turaka , Austrougara pa do Njemaca sve smo mi otjerali junački sa svojih ledina a sad smo evo otjerali i Bosnu , da nam ne smeta. Sad živimo u zemlji koja samo koristi to sveto ime , to vise Bosna nije, u zemlji sa nekim čudnim plavo - zutim barjakom ,imamo neku finu melodiju bez teksta uz koju kao plesni korak neki narod stavlja ruku na srce , zar koreografija sta li .

Na vlasti gledamo predsjednike i sinove ,svaki pametan Bosanac ima pasoš strane države i tako Bosna u miru nestade a Bosanski čestiti narod ostade k'o Latinski jezik , postojan ali nigdje prispio nije.Tako smo uspjeli i velike pisce demantovati , pustili da nam se polupismeni, nacionalno preorijentisani bivši komunisti , sada vjerski ljudi popnu na čelo države i odvedu je u kolaps , zabrane sve sto je bilo Bosna i od nje naprave proevropsku-demokratsku- tranzicijsku- zauvjekzavisnu zajebanciju. I tako negdje tamo u tamnici svi zajedno robijaju politički nepodobni Andrić , Šantići, Čatići, Dizdari i mnogi drugi što su od " vajkada" čuvali Bosnu i sve što je njeno od takvih napasti koje je ukopaše.

I tako dok ne dođe neki Paladin da iz pepela podigne Bosnu ,da je oživi ,da joj vrati historijsku slavu i sjaj.Mi ćemo se svakog 1. Marta skupljat uz minutu šutnje, Fatihu i kako ko zeli prisjećati se rahmetli Bosne ...

Čiji to sinovi obijaju auta po Zenici ?

Često se moglo pročitati kako se Zenica izgradila i kako se još uvijek gradi, kako je postala moderan grad, ugodan za življenje, naročito kroz  kampanje kao što je"Zenica, moj grad", u kojoj se pojavljuju neke poznate ličnosti poput onog bacača nečega koji uopće nije iz Zenice. Lijepa zamisao  “Zeničanke” iz Doboja... Lijepo, lijepo, a gdje je tu svakodnevnica? Izgladnjeli ljudi, izgladnjeli psi lutalice, polumrtvi - otrovani građani oboljeli od zagađenja, borci na prosjačkom štapu, penzioneri, nezaposleni 35-godišnjaci i mnogi drugi, da ih ne nabrajam više. Gdje je u svemu tome bijeda, tko se to odao kriminalu i čija djeca obijaju jeftine aute? Kome je to stalo do sitnog alata, stare jakne i starih farmerica iz gepeka golfa dvojke?

Odgovore na ta pitanja nećemo naći u  tekstovima gore navedene stranačke kampanje čiji je krajnji cilj dodjela imena ulice grada najzaslužnijem političaru. U tim plaćeničkim medijima nećemo saznati tko nas jebe svaku zimu i zbog koga se smrzavamo pored onako spektakularno najavljivane termoelektrane od prije šest godina. Nećemo saznati ni koliko je Zeničana umrlo i koliko će ih uskoro umrijeti od zagađenja, niti čiji to sinovi kradu i obijaju auta po Zenici. Nama će "naši" prikazati samo ono što oni žele, ono što nam već godinama prikazuju....arenu, stadion, gradsku magistralu, komplekse novih džamija, turskih internata, mejteba i šehidskih česmi.

Dozvolit ću sebi i da iznesem jednu procjenu tko to krade i bunari po Zenici makar me nazvali i velikosrpskim ili hrvatskim nacionalistom, izdajnikom, komunjarom, islamofobom... Ako uzmemo u obzir da je Zenica tokom rata etnički očišćena kao i svi gradovi širom BiH, odgovor se nameće sam po sebi. No, ne tražimo nikakvu kolektivnu odgovornost. Nažalost tako je, kako je... preostaje nam da ih identifikujemo i izdvojimo, te sitne kriminalce iz redova naših džematlija koji često ističu svoj merhametluk ne bi li im nekako spasili obraz.

Odgovor na pitanje čiji sinovi kradu i bunare po Zenici nećete dobiti ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Naime, oni kažu "znamo mi tko su oni, mi ih uhvatimo čak i na djelu, zatim proslijedimo Tužilaštvu, a ovi ih puste jer neće da ih procesuiraju zbog vaših 20-desetak maraka kao i zbog tog što nemaju mjesta u zatvorima i dr. kazneno popravnim ustanovama. Elem, ti nečiji sinovi koji su dobro poznati organima gonjenja tako i unaprijed znaju da neće odgovarati te čine to što čine.

Meni su, pored nebrojanog obijanja auta, ukradenih kasetofona, pored sabotaže u kojoj sam trebao letit u zrak OPET ukrali alat iz auta...čak i prljavu jaknu i stare farmerice koje su služile kao radno odijelo. Mogu oni još po ko zna koji put to da urade ali time neće nestati javnih pitanja na koja mnogi građani znaju odgovore, samo se prave da ne znaju.

Obzirom da vam niko neće reći ništa, niko nije vidio, niko nije čuo, jedino rješenje je pokretanje inicijative prema nadležnim institucijama da se objave imena višestrukih prestupnika koji obijaju aute, stanove i kuće. Dosta je više kupovanja protuprovalnih vrata, centralnih brava i alarma i bogaćenja na račun krađa koje se mogu spriječiti. Protuprovalnih vrata nije bilo u Titinoj državi, a ipak se manje kralo. Dosta je više i inicijala! Da vidimo čiji to sinovi kradu po Zenici. “Naši” ili “njihovi”? Da vam se ne desi da vam takva stoka dođe za zeta, a da toga niste ni svjesni.

Ako ih već tužilaštvo ne tereti da ih barem mi držimo na oku... Prema informaciji koju sam ja dobio iz MUP-a ZDK-a, prvi kojeg bi trebalo držati na oku je nekakav  lik po prezimenu Prnjavorac i djeluje po Novoj Zenici. Čiji je sin, ja ne znam, možda vi znate....


PS. 5.decembar 2016. Suđenje u Općinskom sudu u Zenici

Bošnjak, rodom iz Teslića provaljuje mi u auto i krade kutiju alata i još neke sitnice, policija ga istu noć hapsi, a mene stavljaju za svjedoka u krivičnoj prijavi. Lik je "turistički vodič", bez zaposlenja, trenutno nastanjen u Novom Šeheru, a "operira" po Novoj Zenici. Primjećujem da ga sudinca poznaje jer ima djela više no Ivo Andrić. Na početku mu kaže da mu je bio advokat u onoj drugoj parnici, a da njega nije bilo, a on joj odgovara, kako sam razumio, da nije dobio poziv... Na kraju se obraća meni i pita tražim li odštetu. Od koga? Od lopova bez prebijene pare, pomislim... Kažem joj, šteta mi je veća što od tog dana više ništa ne mogu ostaviti u autu, ali tu me prekida. Šta reći? Teslićani, vratite mi "moje" Srbe evo vam "vaš" Bošnjak ...

U Zenici neko misli i o nezaposlenim, njihovim porodicama, djeci...

Iako se 32-gi vijećnik ne bavi direktno kozama, već ovcama i njihovom buđenju svijesti i savjesti dozvolit ćemo sebi mali luksuz da objavimo kako u Zenici neko misli i o nezaposlenim, njihovim porodicama, djeci... Naime, prenijet ću vam obavještenje za javnost iz udruženja „Građanska inicijativa“.

OBAVJEŠTENJE ZA PRIJATELJE I SUGRAĐANE

Na dobrom smo putu da ostvarimo ideju male Zoo farme, sa korisnim domaćim životinjama, na kojoj bi djeca iz UG "Lotos-Zaštita mentalnog zdravlja" i svi njihovi vršnjaci i vršnjakinje našeg grada mogle_i da se igraju u sigurnom okruženju. 

Za pet-zoo trenutno skupljamo životinje koje nemamo. Koze su tu. Takođe psi i mačka, kunići nekoliko rasa, trebaju ubrzo stići. Golubovi takođe, nekoliko rasa trebaju se doseliti u narednom periodu. Kolega Ibro nam je obećao za jesen uhvatiti nekoliko parova štiglića i drugih divljih ptica da ih u volijeri pokušamo upariti i odnjegovati...

Ukoliko kod kuće imate ljubimca kojeg se želite riješiti, koji vam netreba ili zbog bilo kojeg drugog razloga ne želite da bude sa vama, pokušajte ga pokloniti nama.

Hvala svima na obećanim zečevima, patkicama, golubovima, šarplaninkama. Treba nam motorna pila, stari balvani, stare stolice koje bismo mogli ofarbati u šarene boje i formirati dječiji park od prirodnih materijala.

Trebaće nam i radne snage, inspiracije i motivacije, smijeha, pjesme i druženja.

Volonteri i prijatelji su uvijek dobro došli

Mrva i mala raja iz "Lotosa"

L E G E N D A O L O T O S U

Na početku svjeta, u tamnim vodama, lotosov cvjet je plutao sa zatvorenim laticama. Latice su se otvorile i iz cvjeta se uzdigao Ra, Bog Sunca, stvarajući svjet.

Uveče Sunce bi se vraćalo u lotosov cvjet da spava, da bi se uzdiglo sljedećeg dana. Mnoge mediteranske i azijske civilizacije su prenijele simbol lotosa na daleki istok.

Lotos je tron na kojem Buda sjedi. Lotos može biti obećanje uspješnog posla ili braka. Ljudi su poređeni sa lotosovim cvjećem podižući se iz mulja dubokih voda, a cvijetne faze (pupoljak, cvet, seme ) predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost. Stari zapisi kazuju da lotos kombinuje miris, čistoću, milost i lepotu.

L E G E N D A O Z M A J U

I danas postoji izvor na vrhu brda, Smetovi, gdje izvire dobra voda i kako kaže legenda, ko se napije dobre vode postaje dobri čovjek. Živjeli su oni svoj mirni život na obali jezera, sve do jedne noći kada su se digle oluje i veliko nevrijeme. Krenulo je po lošem. Kiša i nevrijeme su se nastavili, a jezero je raslo sve više i više, prijeteći da potopi nastambe dobrih ljudi.

Zmaj koji se brinuo, pazio na dobre ljude, je vidio nevrijeme i nesreću koja se spremala. Bojao se da će poplava potopiti sve ljude. Legao na izvor jezera, da bi spriječio dotok vode u jezero.

I danas zmaj je tu. Leži na izvoru.

Legenda kaže da je od zmaja nastalo brdo Zmajevac i da se ispod nalazi veliko jezero. On i danas čuva dobre ljude u zeničkoj kotlini.