Centar za promociju civilnog društva (CPCD): Pomoć u hrani za evakuisano stanovništvo u zeničkoj kasarni!

Donacija Kasarni u Zenici obavljena bez ikakvih problema zahvaljujući dogovoru s Kriznim štabom općine Zenica, Crvenim križem, predstavnikom kasarne majorom Talićem, Centrom za promociju civilnog društva i članom antikorupcijske mreže ACCOUNT.

Dakle, u saopštenju Antikorupcijske mreže u Bosni i Hercegovini - ACCOUNT između ostalog stoji: zbog zabrinutosti velikog broja građana da pomoć neće stići do onih kojima je namijenjena te (ne)opravdanih sumnji u transparentnost prilikom raspodjele prikupljenih namirnica i ostalih potrepština Štab Civilne zaštite Zenica formirao je tim za prijem i distribuciju humanitarne pomoći. U radu tima učestvuje i predstavnik ACCOUNT-a, Muhamed Pivić iz udruženja Akcija građana Zenica.

Goran Jerkić: Ponovit će se 7 februar!

Piše: Goran Jerkić

Više od tri mjeseca pokušavam spoznati šta je to direktna demokratija i ne ide mi baš. Nema bukvara u kome piše ako radiš ovo ili ono, biće to i to i uradi ovo i ono. Još uvijek tražim najkvalitetniji recept za ove Bosanske prilike.

S druge strane muče me likovi, ovi na vlasti. Valjda su se navikli kroz ovih dvadesetak godina biti na vlasti. Navikli su na krtinu i crveno meso. Jadni oni, kolesterol, visok krvni pritisak, dijabetes, hemoroidi... Bolesti Bosanske oligarhije bez obzira na naciju i vitalni nacionalni interes. Zaboravili na vrilicu, puru, pitu zeljanicu, zaboravili moču, satricu, ne pitaju samo otimaju.

Kada je običan narod direktnu demokratiju vidio kao rješenje, oligarhija ih nagovara, registrujte se, kao to je rješenje da oligarhija preko noći postanu demokrate. Neće ići! Građanke i građani naivni kao i milion puta do sada misle da će ovoga puta upaliti. Neće! 

Izborni zakon su tako napravili, ako građanke i građani žele imati nezavisnog kandidata samo taksa da se na kantonalnom nivou ima kandidat je 7.000, 00. Ako kandidat prođe, Izborna komisija vraća pare, ako ne prođe, nikom ništa. Elem, ako želiš u kolo, plati, a kad upadneš igraćeš po našim pravilima. Građanke i građani to ne žele.

Oligarhija se zaštitila i nikog nije pitala. Ne pada im na pamet da napuste ono što su navodno osvojili.

Mogu samo predvidjeti da će na oktobarskim izborima stanje glasova biti otprilike kakvo je bilo i do sada. Gore dole, vamo tamo, otprilike glavni akteri će biti isti.

Plenumi, građanke i građani svojim pištaljkama i iskazivanjem nezadovooljstva sasvim sigurno povećat će izlaznost na izborima ali nekih kvalitetnijih promjena neće biti.

Oligarhija će ponovo na glasanju dobiti izbore oprobanim metodama, zastrašivanja sa drugim i trećim. Jer kako su plenumaši pridobili one koji su ćutali tako će i oni koji od oligarhije očekuju korist intezivnije i snažnije skupljati glasove za aligarhiju. Predviđam da će opet svi glasati za svoje.

I kada dođe do prebrojavanja, kada običan puk shvati da od obećanih promjena nema ništa i da oligarhija jaše još jače i snažnije ponoviće se 7 februar još snažnije i konkretnije. Narod zna da mora ići do kraja. 

Postoje ljudi koji će voditi proteste, nemire ili nerede, zovi ih kako hoćeš. Tada će narod pored kamenja uzeti vlast i suditi oligarhiji po kratkom postupku na ulici. Ovo nije prijetnja nego jedan od vrlo mogućih scenarija.

Tuče oko humanitarne pomoći su inscenirane!

Nakon što su Inspektori Porezne uprave Federacije BiH na području Nemile na osnovu indicija o mogućoj zloupotrebi humanitarne pomoći za lične potrebe pojedinca izvršili kontrolu u privatnom magacinu pronađena je roba iz humanitarne pomoći.

Ekskluzivno za blog 32 vijećnik stiže i prva informacija ko bi mogli biti pojedinci koji zloupotrebljavaju katastrofalno stanje prouzrokovano poplavama u cilju osiguravanja lične koristi i bogaćenja!

„U naselju Nemila kod Zenice, povjerenici mjesnih zajednica, njih oko dvadesetak vrše inscenirane tuče s ciljem prebacivanja i usmjeravnja humanitarne pomoći na jedno mjesto“, tvrdi Munib Patković, stanovnik Nemile koji nas je pozvao da nam ispriča priču vezano za posljednja dešavanja u tom kraju.

Humanitarnu pomoć nisam mogao dobiti i ne osjećam potrebu da mi ista treba ali činjenica da ni vodu ne daju, da i vodu čuvaju samo za članove vladajuće političke opcije je sramna ističe Patković.

Ti isti pojedinci uzimaju pomoć po 5-6 puta i nose na određenu lokaciju (preseljavaju na drugo mjesto) a kada ih oni koji su donijeli humanitarnu pomoć primjete, oni jednostavno isceniraju tuču tako da ti ljudi ostave pomoć i odu od kuda su i došli, nastavlja on.

Na naše pitanje šta radi ostalo stanovništvo rekao nam je da se ostalo stanovništvo pozabavilo sobom tako da niko i ne obraća pažnju na ta dešavanja ili jednostavno i ne smije, jer su to isti oni koji su i za vrijeme rata radili isto, a danas samo ojačani svojim potomcima.

Munib tvrdi da grupa ljudi koja je pomogla oko izbora predsjednika mjesne zajednice Lužić Nijaza danas mešetari Nemilom.

- Blato ispred moje kuće je u prosjeku dvadesetak centimetara a smeća koje je nenijela voda u avliju ima oko 20-tak kamiona, kaže Munib.

No, centar Nemile je do sada poprilično očišćen ali ono što sam vidio svojim očima u najmanju ruku je sramno, nastavlja on. Grupa studenata koja je došla Centrotransovim autobusom da pomogne u raščićavanju naselja se presvlači u autobusu umjesto u Domu kulture, a najgore od svega je što su ti mladići došli iz daleka pomoći u čišćenju a oni koji bi trebali biti nosioci posla sjede u kafićima, piju kafe ili pivo, nebitno.

Očišćeno je dvorište i poslovni prostor, pretpostavljam da se radi o istom prostoru u kojem je nađena „sklonjena roba“ dok nama mještanima kažu da moramo svi ispred svojih kuća sami čistiti.

Ne pada nikome teško što ispred svoje kuće mora čistiti već nam pada teško što nam i za ono što očistimo i skupimo ispred avlija na javni prostor zovu policiju. Pitam ih a gdje bi to trebao baciti skupljeno smeće, u rijeku možda???

Ja imam godina da mu otac mogu biti a kada sam mu prije toga tražio da dođe vidjeti šta mi je sa kućom i avlijom kaže ne mogu ustati i ostaje sjedeći, onako zavaljen u stolici, u hladu.

Podsjećanja radi, zbog posljednjih dešavanja oko mogućih zlouptreba u Zeničko dobojskom kantonu izdata je i naredba o obustavljanju podjele pomoći od strane Crvenog križa, a po naredbi načelnika općine Zenica Husejina Smajlovića, od juče svu prikupljenu humanitarnu pomoć koju vrše razna udruženja morat će preusmjeriti u centralno skladište koje se nalazi u zeničkoj streljani. Navedenu informaciju za portal doznajemo.com potvrdio je i Mensud Keleštura ispred Civilne zaštite Općine Zenica.

Da li će se oni koji gazduju humanitarnom pomoći uskoro organizirati i stanje popraviti i da li će stanovnici ugroženih područja u međuvremenu gladovati ostaje neizvjesno.

Zašto Opštinskom štabu Civilne zaštite Zenica smeta prihvatilište „Papirna“?

Kako saznajemo od predstavnika kulturno umjetničkog društva „Bosnia Folk“ iz Zenice Kantonalni štab Civilne zaštite je otvorio i označio njihov prostor kao prihvatilište dok je Općinski štab Civilne zaštite to osporio i zatvara isti. Zašto? Šta se krije iza zatvaranja prihvatilišta „Papirna“? Da li time Općinski štab Civilne zaštite pokušava preuzeti kontrolu nad humanitarnom pomoći koja se očekuje iz evropskih zemalja?

Ljudi ne žele ići u kasarnu! Zašto? Šta se sve dešava oko kulturno umjetničkog društva „Bosnia Folk“ iz Zenice i prihvatilišta „Papirna“?

„Prijete nam da ako odemo iz kasarne nećemo imati veze sa Crvenim križom“, kazala je jedna od evakuisanih sa područja Bistričaka. Evakuisani stanovnici su evidentirani i poslati u zeničku kasarnu a volonteri kulturno umjetničkog društva „Bosnia Folk“ su za njima poslali osnovne potrepštine. Međutim, te potrepštine nisu stigle na odredište. Gdje su potrepštine koje su iz Bosnia folka poslate za evakuisanim stanovnicima u zeničku kasarnu i dali se zaista radi o brizi predstavnika vlasti za evakuisanim građanima ili je posrijedi nešto treće?

Pogledajte video nebi li saznali šta se krije iza zatvaranja prihvatnog centra „Papirna“.

Oni su na budžetu, zar to nije 1.300 kreveta?

Piše: Goran Jerkić, za blog „32 vijećnik“

Solidarnost je tako normalna stvar na Balkanu i osjećaj za zajednicu je puno veći od podgrijavanja nacionalne netrepeljivosti tokom rata i u poslijeratnom periodu. Haos koji nam se desio sa poplavama je pokazao da ljudi bez obzira na bilo kakve ograde koje su političari gradili zadnjih dvadesetak godina idu u davanje pomoći, dijele ljudi šta imaju sa unesrećenicima. Volim što sam Bosanac.

Ne mogu a ne kritikovati nemarne, nesposobne, atrofne, nespremne političare. Mediji su me nervirali, što je za očekivati. Oni su u funkciji političara pa tako čekaju mig šta će i kada raditi.

U Zenici je postojao veliki lokalni radio koji je svojevremeno slušalo gotovo milion slušalaca. Onda je došla reorganizacija. Formirana je i televizija. To je bilo prije više od dvadeset pet godina. Danas, ista ta kuća je na nivou da je lokalni radio i lokalna televizija. Rukovodstvu te kuće nije palo na pamet da se šire ili makar ojačaju. Princip „ne talasaj“ traje još uvijek. Njega je uvela u rad Medina, a nastavila utabanim stazama netalasanja Dženana.

Ali, ponese me priča, htio sam o političarima. Kada kao običan građanin dođeš na adresu Civilne zaštite i Crvenog križa kažu ti „samo daj telefon, zvat ćemo te“. I ništa. Nekoliko dana je telefon čekao ali poziva nema. Moj drug Vehid je otišao prvi dan na helikoptersko sletište i uvukli su ga u helikopter. Drugi dan je opet tražio kako da pomogne.

Esad je za sebe našao da pomogne u Crvenom križu. Ja sam opet sa Kemom obilazio obližnje pozicije i prijatelje na tim mjestima koji su nas zvali ili smo zvali mi njih. Nemila, Čajdraš, Begov han, Brce... bilo nas je svugdje.

Uh.... ja sam htio pisati o političarima. Možda političari ne zavređuju niti vrijeme, niti prostor. Komadant civilne zaštite javlja gdje su se pokrenula zemljišta i čovjek hoda li hoda. Pomoćnik komadanta na drugoj strani radi isto. Vjerovatno im je to zadatak.

Ali...šta je sa onim spiskovima koji su ad hoc pravljeni. Ili da postavim stvari drugačije.

U kantonu ima gotovo 800 zaposlenih, u općini ima više od 500 zaposlenih. Oni su na budžetu. Zar to nije 1.300 kreveta za unesrećene?

Puno toga je rađeno helikopterima. Valjda postoje ljudi koji to znaju, gdje će i šta će. Ali omladinsko naselje u Nemili je nekada imalo i 400 kreveta, zar se nisu trebali smjestiti oni koji su morali. Da ne spominjem rodbinu i prijatelje. Zar u tim organizacijama poput civilne zaštite, hitne pomoći, vatrogasci ne postoje planovi šta uraditi ako se desi ovo ili ono.

U Crvenom križu je već priča ne nosite odjeću, dajte hranu, na drugom mjestu traže lijekove. Pa političari radite li vi šta? Postoje li pretpostavke kada je jedan grad u haosu, šta mu treba za jedan dan?

Nisu uradili ništa dvadeset godina, jer da su radili, nesreća se ne može izbjeći ali može ublažiti.

Dok se zaduženi bave nesrećom šta radi MUP, šta rade inspekcijski organi. Jeli njima nesreća? Hoće li povećati aktivnost na uklanjanju kokošara, žohara....koji žele ušićariti na nesreći.

Šta radi ministarstvo poljoprivrede? Priprema li pomoć u sjemenskom materijalu i gorivu. Šta rade banke. Jeli i njima nesreća. Hoće li makar odgovoditi ovomjesečnu ratu kredita. Šta rade ssvi oni koji nisu direktno uključeni u rješenje haosa... Jel' sve treba prozivati ili će se sami aktivirati?