Za kralja, za Tita, narod se pita!

Izbori se lakše gube uz „rakiju za sve nas“, gozba, pečenje rakije i pijančenje postalo je neizostavni dio ove kampanje. SDP-u u Bratuncu s Nikšićem na čelu i Nezavisnom bloku u Zenici sa Kasumovićem ne treba neki poseban povod da se zarakijaju a sutradan će onako mamurni sa svojih lažnih fcb.profila skupa sa simpatizerima sumnjivog morala osuti paljlbu po autoru bloga 32.vijećnik ili pak njegovom saradniku zbog teksta u prilogu. Dakle, oni piju, Ibrahim Emić će u nastavku teksta nešto reći o snazi naroda a autor bloga 32 vijećnik će ispasti pijanica. Neka, barem smo onda u jednom istomišljenici svi volimo popit, vjerujem, osim Ibrahima. Ali, ako pročitaju članak nisam više siguran ni za njega. ☺ U nastavku pročitajte o čemu je riječ.

Piše: Ibrahim Emić

Kraljevi su čudna sorta isto kao i njihova svita, ali čudniji njegovi podanici. Od kako je kraljeva postojala je i njihova filozofija: -Šta narod kaže? -Narod se buni. -Pojačaj mu taksu, poreze i paušale. -Šta kaže narod? -Narod šuti. -Smanjuj sve, ode kralj nizbrdo.
U našoj skorijoj prošlosti kralj je vladao ovim prostorima. Čim je bilo gusto, potpisa kapitulaciju, pokupi narodno blago i pravac Engleska. Ostavi narod na milost i nemilost okupatoru. Lijepo se provodio te četiri godine trošeći novac svoga naroda. Dobi i priznanje dok je njegov narod ginuo a on čekajući završetak rata, pripremao se da ponovo zavlada ovim narodom. 

Ali dođe demokratija i reče: -Neka se narod pita. I zaista, narod smogne snage, izađe na izbore i onako nepismen, gumenim kuglicama na kojima je bio grb iz Jajca, izabraše Tita. Kakve su bile kuglice ,,za kralja" nije mi poznato. Vjerovatno olovne koje su poslije izbora našli svoje mjestu u riječnim ili morskim dubinama izbrisavši svaki kraljev trag. Kuglice sa grbom Yu mogle su se naći po tavanima drušvenih ustanova, SUP-a kako su se nekada zvale. Na grbu je bilo pet buktinja sa pet plamenova koji su označavali pet naroda. Pet naroda a šest republika? Šta je sa šestim narodom? Tu i jest bio problem koji se i dan danas povlači na ovim prostorima. Dobio je šesti narod svoju buktinju, svoje plamenove u njoj, ali ga je to koštalo dugogodišnje mirne borbe pri tome trpeći mnogo toga što drugi sigurno ne bi trpio. Dobio ju je i velikom ljubavlju među sobom, ljubavlju iz koje se u jednoj porodici rađalo šestoro i više djece. Tito devetom djetetu bio kum. Slao izaslanike sa paketima da obrađuje hrabre roditelje one šeste buktinje. 

Dođe novi rat. Mnogi hoće da ugase onu šestu buktinju, onaj plamen u njoj ali joj snaga naroda ne dade. Ostade da gori ona šesta buktinja sa plamenovima koji se spajaju u jedan snažni, svijetli plamen vječno osvjetljavajući put onom šestom narodu koji je godinama nepravedno bio u sjeni, sjeni onih koji bi ga rado ugasili. Pojaviše se u baklji i oni mali plamenovi koji bi da priguše onaj veliki, da zauzmu njegovo mjesto, da budu veći od njega. Svi izlaze iz iste baklje, prepliću se među sobom , oni mali prelaze čas lijevo čas desno, poneki uleti u veliki plamen, ogrije se njegovom toplinom i napusti ga uvidjevši da se dovoljno orgijao, dovoljno uzeo energije od njega sa mišlju da će tom energijom preuzeti mjesto velikom plamenu. Zahvaljujući narodu koji loži tu baklju, i njegovoj snazi, onaj veliki plamen i dalje gori , uzdiže se do nebeskih visina kazujući narodu da on više nikada neće biti ugašen i da će vječno goriti. A oni mali plamenovi iz baklje? Gorjet će i oni polako shvatajući da je nemoguće da oni opstanu bez ovog velikog plamena.

A šta je sa kraljem i njegovom svitom, glasačkim kutijama i olovnim kuglicama. Završit će olovne kuglice negdje u nekim dubinama iz kojih nikada više neće ugledati svjetlost dana. Jer tako to biva sa kraljevima. Kraljevne, pošto su već stekle neku popularnost preostaje im da se prijave u rijaliti da steknu još veću popularnost, da izađu na binu ali ne na onu za predizborne promocije nego na binu nekog kluba kao zvijezde večeri da bi zaradile honorar koji ne bi bio ni približno honoraru što bi , da su izabrane dobile zahvaljujući mjestima u upravnim odborima, odvojenom životu, raznim komisijama, paušalima i profesionalnim platama.
Ima jedna baklja u Zenici, gori već preko sto godina, ali jača od te baklje je ona baklja u kojoj postoji plamen koji gori snagom naroda i koji se nikada ugasiti neće!