Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 15. lipnja 2017.

Zeničanka u nekoliko rečenica objasnila sav jad i bijedu bh. zdravstva, , a istovremeno i njegovu pozitivnu stranu

Zbog suludih ideja i mjera štednje menadžmenta KCUS-a, s direktoricom Sebijom Izetbegović na čelu, nijedan od tri aparata za zračenje ne radi.

Zbog toga je za gotovo 150 pacijenata napisano otpusno pismo što su oni odbili i izašli ispred Klinike na proteste tražeći pravo na normalno liječenje. Sve je okončano tako što su ih zaštitari utjerali u Kliniku, a doktori obećali da će riješiti probleme. U krugu Klinike tako su se mogle vidjeti pacijentice na rubu snaga, koje plačući traže osnovno ljudsko pravo – pravo na život i liječenje.

Kažu kako je poslije tog događaja Sarajlija u nekoliko rečenica objasnio sav jad i bijedu bh. zdravstva. Ne sumnjam, ali čini mi se da Sarajlije prečesto obaraju s nogu svojim razumnim komentarima koje obično prenesu sarajevski mediji. Naravno, ljudi ih šeruju po fejsbuku dodavajući svoja zapažanja. Međutim, 32. vijećnik neće prenijeti taj, već komentar jedne Zeničanke koja je isto tako u nekoliko rečenica objasnila sav jad i bijedu bh. zdravstva, a istovremeno i njegovu pozitivnu stranu.

Piše: Azra Hajdarević

Ne znam da li je rahmetli Alija ikada i pomislio kako će se Bošnjaci osjećati "u svojoj vjeri, na svojoj zemlji" (čitaj: Sarajevo i okolica), kad mu njegova mentalno bolesna snaha Sebija bude slala Bošnjake oboljele od raka na liječenje u "srpsku" Banjaluku?! Baš iz onog Sarajeva, za koje je toliko krvi tih istih Bošnjaka palo, a u kojem se više ne mogu ni liječiti. 
Da ne pominjem očajne aktivnosti boraca zadnjih dana baš u tom Sarajevu. Ipak, u svemu tome ima nešto dobro. Odlasci na liječenje u "srpsku" Banja Luku, sticanje prijatnog iskustva s njihovim doktorima i ljudima, u šta na osnovu vlastitog iskustva nimalo ne sumnjam, može značajno pomoći onima koji još uvijek nisu progledali da konačno progledaju. I shvate da Srbi nisu Dodik, ni Bošnjaci Bakir, niti Hrvati Čović. 

Svi smo mi, ustvari samo ljudi, koji žele da žive u zdravlju, miru i malo blagodati. Oni što zive od nacionalističkih priča, kažu da sam naivna. Ali to je sve što mogu, jer im moj glas nikada nije obezbijedio fotelju, a bome nisu ni oni meni.

Nema komentara:

Objavi komentar

Popularni postovi