ponedjeljak, 28. studenoga 2016.

Odakle je udruženje “Evropski pokret u BiH” Predrag Praštalo i otkud mu kancelarija u Zenici?

Odakle je udruženje “Evropski pokret u BiH” Predrag Praštalo i otkud mu kancelarija u Zenici? Čime ju je zaslužio? Sigurno se sjećate. To je pokret koji dijeli “priznanja”.

Ljudi su uglavnom skeptični u vezi sa njihovim priznanjima… a blog 32 vijećnik je pisao o tome još u maju 2013.godine.

Kažu da je to pokret koji tradicionalno dodjeljuje priznanja povodom značajnog datuma europske povijesti. Europskom pokretu u BiH svake je godine domaćin neki drugi grad. Naizmjenično su to gradovi Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta. Na taj način žele poslati poruku da su svi dijelovi države ravnopravni, kada je u pitanju proces integracija, te da svi imaju jednaka prava i obveze kako bi sudjelovali u tom procesu....

Dakle, to je jedan ovdašnji nevladin sektor koji prodaje “Muda pod bubrege” i dijeli kojekakve nagrade. Između ostalog: Ćiri Blaževiću je dodijelio Orden Evropskog pokreta u BiH, Čovića prepoznao kao predvodnika svih evropskih procesa u BiH, načelniku općine Cazin mr. Nerminu Ogreševiću priznanje Ličnost godine u Federaciji BiH, Bandić najbolji gradonačelnik u regiji, najodgovorniji političar BiH u procesu evropskih integracija 2013. je Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH, a tadašnji načelnik općine Zenica rahmetli Husejin Smajlović najboljim načelnikom decenije 2004-2014. godine.

Prema nekim informacijama iz budžeta Općine Velika Kladuša tokom 2013. i 2014. godine je isplaćeno najmanje 3500 KM nevladinoj organizaciji Evropski pokret u BiH. Tokom te dvije godine načelnik Velike Kladuše Edin Behrić dobio je dva priznanja u sklopu manifestacija koje je povodom Dana Evrope priređivala ta nevladina organizacija, a pokret za protuuslugu kancelariju u tom gradu.

Odakle je udruženje “Evropski pokret u BiH” Predrag Praštalo, i otkud mu kancelarija u Zenici? Odakle je, ne znam. Pitao sam google. Na internetu postoji trag do njihove fejsbuk stranice, a u materijalima za Gradsko vijeće Zenice adresa do njihove druge kancelarije. Prva je rekosmo u Velikoj Kladuši.

Obzirom da se na spisku korisnika poslovnog prostora-kancelarija u objektu u ULICI FRA IVANA JUKIĆA BROJ 1 nalazi ime udruženja “Evropski pokret u BiH”, Predrag Praštalo, kancelarija od 12,20 m2 dobijena na određeno vrijeme –do eventalne privatizacije da se zaključiti da je to protuusluga za nagradu najboljim načelnikom decenije 2004-2014. godine.

Korištenje poslovnih prostora sa zakupcima - korisnicima reguliše se zaključivanjem ugovora o zakupu. U ugovoru se definiše adresa, površina, djelatnost, mjesečna zakupnina, plaćanje obaveza proisteklih iz korištenja, vrijeme na koje se ustupa poslovni prostor, raskid ugovora i drugo u skladu sa Zakonom o zakupu poslovnih zgrada i prostorija.

Dragi moji gradski vijećnici, možete li na toj zakazanoj sjednici pitati da li postoji pisana odluka na osnovu koje je Evropski pokret dobio prostorije Grada na korištenje, i da li je takva odluka došla pred vijeće? Naravno, i da li je objavljena u službenim glasnicima da li je u skladu sa Zakonom o zakupu poslovnih zgrada i prostorija.

Dakle, lik koji dijeli priznanja i kapom i šakom posjeduje kancelarije širom BiH dobijene usmenim dogovorima bez ikakvih naknada za korištenje.

Obzirom da je neko od Stručne službe Gradskog vijeća i Gradonačelnika” u starom sazivu bio “vrijedan” i odlučan da prikupi i vrati što više novca u budžet Grada Zenica tako što u pripremljenom materijalu za narednu sjednicu pokušava prodati odmaralište “Duće” u Hrvatskoj i ukinuti finansiranje ustanova od kulture i značaja i interesa za Bosnu i Hercegovinu (riječ je o institucijama, muzejima isl. koji se nalaze u Sarajevu), mogli bi ga zamoliti da tu “spornu” kancelariju vrati Gradu Zenica. Nemam nikakvih ličnih interesa i ne mora je ustupati 32. vijećniku na korištenje, samo nek’ je vrati. O drugim uočenim nepravilnostima prilikom dodjele i određivanja cijene zakupnine tih prostora-kancelarija neću. Njih ostavljam našim novim vijećnicima na razmatranje.

nedjelja, 27. studenoga 2016.

Ne, nije to samo jedna od tačaka dnevnog reda....

Jedna od mojih fejsbuk prijateljica misli da je to samo jedna od tačaka dnevnog reda. ”Da li bi ti prodao da imaš na moru apartmane ili bi ih iznajmljivao i koristio?”, pita me…

Ne, to nije samo jedna od tačaka dnevnog reda. To je već viđeno. Nakon jutrošnjeg prelistavanja pripremljenog materijala za Gradsko vijeće Zernice, o stanju/statusu bivšeg odmarališta „Duće“, Dugi Rat, Republika Hrvatska s prijedlogom mogućih rješenja postavlja se pitanje da li će novi gradski vijećnici postati kasta dobro plaćenih dizača ruku.

Ne znam kako se Vama čini, ali men’s’čni da “Stručna služba Gradskog vijeća i Gradonačelnika” u starom sazivu unaprijed pripremi zaključke koje će novo Gradsko vijeće svojim ručicama potvrdit i ovlastit novog iskusnog gradonačelnika da preuzme već dobro pripremljene radnje oko prodaje državne imovine. Dakle, u već pripremljenom materijalu za nove vijećnike stoji: “Prvo, usvaja se Informacija o trenutnom stanju/statusu bivšeg odmarališta „Duće“, Dugi Rat, Republika Hrvatska s prijedlogom mogućih rješenja u tekstu koji se nalazi u prilogu ovog zaključka. Drugo, ovlašćuje se Gradonačelnik za pokretanje i provođenje procedura prodaje odmarališta „Duće“ putem međunarodnog tendera. Zadužuje se Gradonačelnik da prijedlog Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača sa izvještajem Komisije za provođenje međunarodnog tendera dostavi Gradskom vijeću na izjašnjavanje.

Nakon ovakvih materijala vijećnici ne moraju ni ići na sjednice, mogu se i telefonom izasnit’, ionako im je na prošloj sjednici gradonačelnik rekao da mu oni kao vijećnici uopće ne trebaju da bi uspješno vladao gradom. Po svoj prilici imat ćemo priliku vidjeti kako se komedija “dizača ruku” nastavlja. Nadam se da nakon izvjesnog vremena neće reći kao neki iz prethodnog saziva, kada su faktički poklonili komad zemlje vrijedan više od 11 miliona maraka švicarskoj kompaniji KTG Branka Montenegra, “Jebi ga, pogriješili smo”. To “Jebi ga, pogriješili smo” moglo bi da ih košta već na narednim izborima. Iskustva iz ranijih godina su pokazala da iskusna SDA stranka nakon “gubitka” ili slabih rezultata izbora na području općine Zenica veoma brzo vraća izgubljene pozicije u gradskom vijeću.

Novi Gradski vijećnici će već na prvoj sjednici biti pod pritiskom, pretpostavljam da će ih, ukoliko se budu protivili ponovo nazvati protivnicima razvoja Zenice, nevjernicima isl. Ako bilo koji novi vijećnik ne vjeruje u ovo što pišem neka pokuša biti protiv ovog unaprijed pripremljenog zaključka. Neka zatraži sprovođenje referenduma, kao što moj kolega reče. Za jedno ovakvo ozbiljno pitanje bi i trebao referendum. Jer, radi se o prodaji imovine građana Zenice.

Čija će ruka u u Gradskom vijeću Zenice odlučiti o prodaji vrijedne nekretnine i ko će nakon izvjenog vremena reći “Jebi ga, pogriješili smo”? Kojeg vijećnika će nazvati protivnikom razvoja Zenice, nevjernikom? Znam na šta ste pomislili, 32. vijećnika, ali koga još?

Neko će reći kako je ovaj tekst samo još jedno pljuvanje po aktivnostima Stručne službe Gradskog vijeća i Gradonačelnika, kako nema drugog rješenja i kako je ovo jedino ispravno rješenje. Neće ni pomisliti kako bi zadržavanje i preuređenje bivšeg odmarališta „Duće“, Dugi Rat, Republika Hrvatska bilo dobro za djecu i starije i iznemogle osobe da se makar na kratko maknu od ove prljave tehnologije koje jako zagađuju okoliš.

Naravno, spominjat će krizu, rupe u budžetu, ekonomsku opravdanost, ali se ni jednog trenutka neće upitati kuda ide novac od naknada i uplata prihoda ili novčanih kazni za zagađivače zraka koji su narušili zdravlje svojim zagađivanjem životne sredine. Da li bi se tim novcem ili primoravanjem najvećeg zagađivača na ulaganje i investiranje u jedno takvo odmaralište koje bi bilo namjenjeno djeci jednog od najprljavijih gradova? Nije li bolje rješenje imat “svoje” odmaralište, u svom vlasništvu, sa svojim radnim osobljem? Ne donosi li jedno takvo slično rješenje i nova radna mjesta? Ne znam. Nisam ja gradski vijećnik, samo ‘nako pitam.

Na početku teksta spomenuh fejsbuk prijateljicu. Ona kaže “Ako ovo prodaju ne moraju više ništa ni uraditi za mene su završili”. E, paaa, dragi moji gradski vijećnici, pa vi vidite sad šta ćete. Biti vijećnik ne znači slikati se za fejsbuka  u vijećnićkoj klupi i dizati ruku za ono što ti pripremi Stručna službe Gradskog vijeća i Gradonačelnika. Ima tu i odgovornosti :)


Za novog Gradonačelnika i Vijeće najveći prioritet prodaja zemljišta bivšeg odmarališta "Duće"!?

Moj kolega Kreho zna imati dosta nevažnih informacija, ali isto tako zna i potrefit’ po koju pravu. Ovaj put se radi o javnom pitanju za gradonačelnika i Gradsko vijeće. Njegovo otvoreno pismo, odnosno informaciju o “hitnoj” prodaji zemljišta bivšeg odmarališta “Duće” u Hrvatskoj prenosim u cjelosti.

Predsjedavajuća Sanja Renić sazvala je za četvrtak 01. decembar 2016. sa početkom u 10 sati u velikoj sali 2. sjednicu Gradskog vijeća Zenica na kojoj će se na dnevnom redu kao tačka 4. razmatrati Informacija o stanju/statusu bivšeg odmarališta "Duće" , Dugi Rat s prijedlogom mogućih rješenje.

Odmaralište "Duće" izgrađeno je na zemljištu koje je tada kao Opština Zenica kupila 1961. godine da bi se na istom izgradilo odmaralište za potrebe odmora školske djece i omladine radi velikog industrijskog zagađenja kojem su ista bila izložena u Zenici.

Grad Zenica je vlasnik tri parcele zemljišta i to dvije ispod magistrale i jednu iznad magistrale. Površina dvije parcele ispod magistrale iznosi 3.833m². Iznad magistrale površina iznosi 7178m². Ukupna površina tri parcele bivšeg odmarališta Duće iznosi 11.011m².Prema do sada poznatim informacijama može se očekivati za početnu cijenu da će biti 10.000.000 € ( deset miliona Eura).

Iz materijala pripremljenih za sjednicu kao i na brojnost parlamentarne većine može se zaključiti da će Vijeće ovlastiti gradonačelnika Fuada Kasumovića za pokretanje i provođenje procedura prodaje odmarališta "Duće" putem međunarodnog tendera. Na prijedlog Gradonačelnika Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača sa izvještajem Komisije za provođenjem međunarodnog tendera dostavit će se Gradskom Vijeću na izjašnjavanje.

Postavlja se pitanje :

Kako to da je od svih problema za građane u Gradu Zenica za novog Gradonačelnika i Vijeće predstavlja najveći prioritet prodaja zemljišta bivšeg odmarališra "Duće"????

Zašto se sada ne organizuje Referendum u vezi prodaje zemljišta bivšeg odmarališta "Duće" kako to on želi da organizuje za FK Čelik ?

Pozivam SIPU, Tužilaštvo BiH i druge istražne agencije da prate sve aktivnosti oko međunarodnog tendera vrijednog namjanje 10.000.000 € jer do sada primjeri provođenja mnogih tendera u BiH pokazuju da ima potrebe.

nedjelja, 13. studenoga 2016.

O Telemach-ovoj organizovanoj bandi koja pljačka svoje korisnike!

Nema ni mjesec dana kako sam pisao kako ti tri marke uzme onaj Kahriman iz vodovoda, tri marke Begagić iz Albe, tri marke Željko, Hajdi, Admir, Ševal i Kenan iz Telemach-a, tri marke ovaj, tri marke onaj i to sve bez obrazloženja i pitanja i ode ona mizerija od plate u p.materinu.

Kontaktirao sam Telemach i obećali su 21.10.2016. da su deaktivirali uslugu. 






U međuvremenu stiže još jedan račun sa aktiviranom uslugom.


 I znate šta će se sad desiti? Sad će reći kako mi je neko od ukućana ponovo aktivirao uslugu i tako me opet napraviti budalom. 


Da ne bi do toga dolazilo evo, javno se ograđujem od ovog bezobraznog operatera i tražim raskid ugovora br: 603505021, a ukoliko ne pristanu na raskid, svoja prava tražit ću na sudu.

Gospodo iz Telemacha, žao mi je što ću vas razočarati ovim tekstom ali ako ste mislili tako pljačkati svoje korisnike, nećete. Boga mi, nećete. Dogovor je dogovor, i ako nešto dogovorim makar to bilo i putem vaše službene fejsbuk stranice trebalo je da se poštuje. Nepoštivanjem ovog dogovora pokazali ste da ste organizovana banda koja se ne obazire na sitnu buraniju i nastavlja pljačkati svoje korisnike.

Vidimo se uskoro…

subota, 12. studenoga 2016.

Senad Bašić: neka gospoda iz SDA stranke objasni Gradišćanima…

Ko je pratio blog 32 vijećnik sigurno se sjeća kada sam pisao kako “kruži priča da su se Rasim Skomorac, neurohirurg i SDA zastupnik u Skupštini Zeničko Dobojskog kantona i Ibrahim Šišić, predsjednik OO SDA Zenica angažovali u lobiranju ljudi za glasove nekoliko svojih odabranih favorita SDA liste za Gradsko vijeće Zenice, a dokle su spremni ići govori podatak o širenju informacije o njigovom stranačkom kolegi koji je navodno neškolovan, a ipak kandidat za vijeće”. Naime, taj dvojac je angažovao ljude da savjetuju simpatizere kako ne treba glasati za tog lika jer nije sposoban. A bio je sposoban kad je trebalo braniti ovu zemlju i biti jedan od prvih ljudi iz jednog prigradskog naselja. Naravno, ne radi se o sposobnosti već podobnosti. Možda im je lik nepodoban a ne mogu mu ništa jer su ga mjesni odbori birali.

Da, tako sam pisao u svom tekstu u toku izborne kampanje. Međutim, danas, nakon što sam pročitao vijest da je u Maloj sali Grada Zenica gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović novim vijećnicima podijelio certifikate primjetio sam da zaista nema imena Senada Bašića, čovjeka koji je svo vrijeme bio na rednoj poziciji  10 i bilo je očito da ulazi u sastav Gradskog vijeća.

 
Na svom fejsbuk profilu Bašić je napisao: “Zenička CIK i službene novine su objavile rezultate da sam sa 2635 glasova na 10 mjestu ušao u Gradsko vijeće. Nazalost 2635 vaših glasova iz mnogo razloga, raznih igrica, spletkarenja, nije bilo dovoljno za moj ulazak u Gradsko vijece. Završio sam na 12 poziciji od 11 mandata koje je dobila SDA. Jedino veliko hvala dugujem i svom timu koji je bio uz mene u ovoj hrabroj i dugoj borbi. Mi cemo ako Bog da nastavit da budemo jedinstveni i slijedit samo ispravan put”.

U jednom od mnogobrojnih komentara stoji kako je Gradišće dalo 645 glasova za SDA, a tim glasovima i jedan više mandat u vijeću. “Dali smo im jedan od najboljih predizbornih skupova u cijeloj kampanji, a kao ishod imamo pogrešnog čovjeka na mjestu koje je Gradišće izborilo za tebe . Mi ostajemo uz tebe, spremni slijediti tvoj i naš pravi put,a mnogi ostali neka se stide i sebe i svojih dijela”,ističe Erna Doglod.


Miralem Ajla Redzić tvrdi da bi Senad Basić sigurno bio vijećnik da su se glasačke kutije zapečatile u 19 sati i odnijele u arenu ili neki drugi prostor, da se na tribine postave posmatrači i novinari a da kutije otvore i glasove broje profesionalci. Radi se o volji biračkih odbora a ne volji naroda, al teško onom ko nije dobio glasove građana a nalazi se među 31 vijećnikom. Ako možes saburaj ako ne bori se pravnim sredstvima.


Na kraju Bašić kaže “neka gospoda iz stranke to objasni Gradišćanima”…

Da li će gospoda iz stranke objasniti Gradišćanima zašto im nema čovjeka za kojeg je glasalo ne samo jedno cijelo prigradsko naselje, već i mnogo širi krug građana? Mislim da neće. U međuvremenu su podnijeli ostavku i svoju “tajnu” odnijeli sa sobom.


petak, 11. studenoga 2016.

Gradonačelnikova prva nebuloza!?

Nakon odgledanog videa prvog obraćanja gradskim vijećnicima Fuada Kasumovića, gradonačelnika Zenice, nisam imao nikakvih zamjerki. Naprotiv, svidio mi se njegov govor. U video obraćanju nije spomenut nikakav referendum niti nebuloza tako da sam malo sumnjičav prema pisanju jednog ovdašnjeg portala, ali ako je kojim slučajem istina, ne mogu da ne prokomentarišem.

Nema dileme, “referendum” u Bosni i Hercegovini je postao sredstvo za sticanje političkih poena. I novi gradonačelnik Zenice planira raspisati referendum zbog NK Čelik i dugovanja kluba?!



– Što se tiče problema NK Čelik, ukoliko dugovanja budu 7-8 miliona, a što ćemo znati nakon revizije, uvest ću prvi referendum u Zenici. Svi vole Čelik, koji je simbol Zenice, a kada treba dati 1 KM niko ne da. Ja ću građane Zenice pitati da li će izdvojiti 7-8 miliona, zavisno kolika budu dugovanja, za NK Čelik pa neka se svi izjasne – najavio je Kasumović.

Dakle, to je njegova prva nebuloza. Da građani Zenice plate za to što je neko opljačkao ili potrošio pare jednog “udruženja” u kojem su većinom bili načelnici, direktori i dr. sumnjivi likovi !? Između ostalih i Muhamed Begagić, predsjednik IO Medžlisa Islamske zajednice Zenica, u narodu zvanog “predsjednik svega i svačega”. Nije li iz tog razloga novi gradonačelnik Zenice prije no što je preuzeo mandat održao prvi sastanak sa dr. Ejubom ef. Dautovićem, zeničkim muftijom?

Kažu da je najbolji političar onaj koji priča ono što građani žele čuti. Otud i komentari na njegovom fejsbuk profilu da su SDA Zenica, odnosno građani Zenice dobili drugog Tita.

Ne sviDŽa mise :D

Prijetnje zbog teksta pod naslovom “Zašto doktori i medicinske sestre uzimaju mito?”

Neki dan pročitao sam taj tekst koji nije potrebno dodatno komentarisati jer govori sam za sebe. Međutim, ono što vidjeh nakon toga je baš za prenošenje istog. Prijetnje zbog nekog teksta i zahtjev za uklanjanje mogu izazvati kontraefekat, a to je ono što je kod mene presudilo da ga širim dalje. U nastavku pročitajte o čemu se radi.

KONJIC - Veći problem od samog uzimanja mita je činjenica da su džepovi većine naših doktora i sestrica previše duboki, pa koliko god da se mi trudili ne možemo ih napuniti…

Naslov počinje sa “Zašto” a ne sa“ Da li” jer realnost je takva da se mito uzima. Trebalo bi da pomažu jer je to njihov posao ali većinom to rade zbog novca.

Oni koji kažu: “ A ne, mito kod nas ne postoji” lažu…

I sama sam boravila u bolnici, a i moja majka. Iz oba slučaja znam da ne važi ona: “Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.” Kod nas je ona: “Koliko para toliko ‘muzike’.“

Svojim sam ušima čula svašta i svojim očima vidjela, možda još više. Tako da nemojte mi samo o poštenju današnjih ljudi za koje kažu: “Bog pa oni.” Kada sam došla majci rekla je: “Nema šta mi od jutros ne uradiše.” Šta su radili? Patili ženu koja se borila za život. Vjerojatno svoje osobne probleme “rješavali” na pacijentu. Prosipali priču da je dobro, da će ozdraviti, a pare uzimali. Na kraju majka umrla…

Šta je? Malo vam para bilo “gospodo”? Naišao neko tko je davao više? Ma samo da ste rekli da su vaši džepovi toliko preduboki… Nikada nisu rekli da im je malo, ali to su pokazali nažalost djelima.

Nikada nisu rekli da će mamu pustiti na kraju. Nisu mi pružili priliku da budem uz majku u njenim posljednjim minutama. Nisu mi dozvolili da se psihički pripremim za taj rastanak. Nisu, zato što, da su rekli kako će odustati, ne bi mogli para se nakupiti!

Jedino što su uradili davanjem lažne nade bilo je da su uspjeli da doživim najveći mogući šok, najjačeg stupnja. Nisu dovoljno potrudili se da je spase zato što im nije bila bitna. Dođeš i moliš da majku mrtvu vidiš, pa kad niko ne reagira poludiš i kažeš sve što misliš. Reakcija dotične “gospode” bude: “Šta je njoj?” “Umrla joj majka.” “Ma daj joj nešto za smirenje i nek’ ide.” Sve hladnim glasom.

Umrla je moja majka a ne neka stoka stoko!

Da, da… Nemam ja problem sa iskrenošću pa sve otvoreno pričam. Imam problem sa bezobraznim osobama koje su “uspješne” preko tuđih leđa. Nikada neću oprostiti tim ljudima. Ne želim im ništa drugo osim da dožive ono što sam i ja na svojoj koži! Nadam se da će neko od tih ljudi pročitati ovaj tekst i doživjeti bar 1% moje boli, to im je dovoljno da im bude užasno loše.

Ljudi koji daju mito znaju da to izgleda ovako: daješ i daješ samo da taj boravak u bolnici završi kako treba. Da koliko toliko ne budu drski i bezobrazni, kakvi inače znaju biti. Čast izuzetcima za koje kažu da postoje (ja još nisam srela takve).

Neki će postaviti pitanje: “Zašto mi dajemo mito?”

Odgovor je vrlo jasan. Kada je nekom nama bitnom potrebna pomoć spremni smo na sve samo da bude dobro. Oni koji kažu: “Sami smo krivi zato što dajemo mito” sigurno nisu bili u situaciji da se neko njima bitan bori za život il ijednostavno pokušava da se izliječi.

Treba li da kažemo: “Ma neću dati mito pa kako god da se sve završi”?? A jasno je da, bar na oči gledajući, doktori i medicinske sestrice sa mitom više obećavaju. Više će kao da se “trude”. Nije ni to neki baš specijalan tretman ali jeste bar pred očima vaših bližih. Snađu se ljudi lukavo i bezobrazno.

Znam za slučaj kada ljudi nisu htjeli da daju nikakvo mito. Momak mi je pričao da je njegov otac 12 dana ležao u jednoj Sarajevskoj klinici čekajući da se neko od liječnika smiluje pa da mu rade proširenje krvnih sudova, jer je čovjek imao jak i po život opasan infrakt. Zašto doktor tek nakon 12 dana “radi” pacijenta koji je hitan slučaj? Evo da vamjakažem…

Zato što porodica nije htjela da počasti doktora, pa je on namjerno svih 12 dana na odjelu intenzivne njege držao pacijenta, koji je morao da ugradi srčane premosnice da bi preživjeo. Da nije tragično bilo bi komično.

Zašto kod doktora ne možeš otići bez kese (poklona) ili koverte? Zašto ako doktoru ne odneseš kesu ili kovertu neće skoro niti da pogleda tog pacijenta? Zašto zaboravljaju da su položili zakletvu da im je svaki pacijent isti? Zašto ne shvaćaju da se o svakom moraju brinuti isto i svakome pružiti odgovarajuću njegu?

Iz ovih, a i mnogih drugih slučajeva, zaključujem da:

Kada ne date ništa poznato je da se prema vama, u svakom slučaju i svakoj situaciji, ophode kao prema nekoj običnoj krpi. Ako krpišta i bude nije ništa strašno, nije jedina pa nije bitna.

Kada date mito uvijek im je malo i često odustaju…

Najžalosniji dio svega toga je što mito nije nikakva garancija da će biti bolje. Taj mito u dosta slučajeva samo produži život na neki period, ne tako rijetko na par dana. Ali dobro, “razumimo ljude”, ipak uvijek naiđe neko ko može da ponudi više.

Bezobrazluk nema granicu…

Ako će nekog da spase neka uzmu i mito. Život ima veliku vrijednost. Ali ako znaju da neko umire zašto uzimaju? Ili ako neko nema da ponudi previše zašto se ne trude isto kao prema onima koji nude puno? Zar to nije smisao tog posla? Spasiti svaki život koji se može spasiti. Očigledno da nije…

Mislite šta hoćete ali vi ste dokaz da dosta stoke hoda na dvije noge! “Pozdrav” za gospodu u bijeloj čistoj odjeći sa porukom: “Žao mi je što vaš obraz i vaša savjest nisu čisti”!

Autor: Sedina Perva

utorak, 8. studenoga 2016.

Sve što je bosansko propada!

Pregledavajući  arhivu naletih na ovu kolumnu koju sam pisao prije par godina i učini mi se da je tema još uvijek aktuelna. U nastavku pročitajte o čemu je riječ.

Bosna i Hercegovina je pri vrhu liste europskih zemalja koje propadaju ali da zlo bude veće, veliki dio stanovništva živi u iluziji kao da je sve normalno.

Nemojte da vas uznemirava, ne brinite, to je sasvim normalno, dešava se, ništa čudno, samo su neki od uobičajenih komentara svih onih koji žive u sljepilu i iluziji. Normalno, izuzetno il' prihvatljivo, za njih je i ropstvo normalna pojava. Možda se i varam, al' što da brinemo o tom, normalno il' izuzetno, dođe mu ga na isto.

Kad je već tako, normalno je i uobičajeno i da imamo pravo na kritiku i izražavanje svog mišljenja mada ljudi rijetko iskreno i direktno govore ono što im je na umu i zato se i ponašaju normalno u nenormalnim okolnostima. Učimo dok smo živi i u rijetkim trenucima i sam pomislim da je bolje živjeti u virtualnom nego u realnom svijetu, ali opet, sam sebe ne mogu obmanuti.

Čitalo se i pisalo o letargiji, rušiteljima države, patriotima, podjelama ali i propadanju, a kao razlog navedeno je to što sve veći broj institucija ne funkcionira. Bez obzira radi li se o nekoj ozbiljnoj izjavi političara iz suprotnog entiteta ili najbezazlenijem događaju i novinari su zapravo ti veliki dramoseri koji daju doprinos još većim podjelama i propadanju.

Propada sve i svašta, od ustanova i javnih preduzeća do vojnih letjelica i zaplijenjene robe u skladištima Uprave za indirektno oporezivanje. „San je ono što se želi a život je buđenje", izreka koja mi je došla kao u zakazano vrijeme buđenja, baš dok sam prolazio pored Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, koje propada. Zbog nezainteresiranosti vlasti propada kao i gradska kafana o kojoj sam pisao, tu ispred njih, pred nosom. Pravo pred njihovim nosom, na našim ulicama i u našim kvartovima su problemi koji se ignoriranjem i potiskivanjem sami neće riješiti.

Međutim, šta je jedno Bosansko narodno pozorište naspram Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine koje je propalo prije nešto više od godinu dana. Propala je najstarija i najznačajnija kulturna institucija u BiH i nikom ništa. Pretpostavljam da na isti ili sličan način kao u Zenici propadaju pozorišta i u Prijedoru, Mostaru i drugim gradovima.

Čini mi se da sve što je bosansko propada ali i da nisu jedini krivci stranke koje se ne mogu dogovoriti. Koliko god se pisalo ili govorilo o propadanju ustanova kulture krivci su naravno i oni koji upravljaju institucijama kulture ali i Bosanci i Hercegovci koji godinama nijemo promatraju sve što se radi.

I dok sve što je bosansko propada, narodski rečeno „nije sve tako sivo", one koje smo birali i koji upravljaju postaju kreativniji okrećući se sofisticiranijim projektima koristeći sve veća budžetska izdvajanja. Naime, država izdvaja milionske iznose za vjerske zajednice koji se uobičajeno koriste za obnovu i izgradnju vjerskih objekata, škola i institucija, obnavljajući sve što je bošnjačko, hrvatsko i srpsko.

Dešava se, i to je normalno. Dešava se i da godinama slušamo kako nas vjera uči dobroti, ljudskosti, pravednosti, tradiciji i kulturi a usporedo s tim odričemo se ustanova iz oblasti kulture.

Normalno je, je l' da, ljudski i pravedno i da mlada djevojka iz Banjaluke, inženjer građevinarstva čisti kuće i kancelarije, iako je završila Građevinski fakultet, naučila više jezika te stekla brojne priznate sertifikate i diplome, kao i informatičke vještine.

Normalno je, je l' da i da se putem medija šalje poruka kako policija u FBiH neće s palicama izaći pred građane u bilo kojim oblicima ispoljavanja nezadovoljstava svojim socijalnim statusom kojom se na određen način šalje i jedna druga poruka.

Nekada davno su i polupismeni ljudi čitali između redova i znali vidjeti u kolikoj mjeri se sprema sranje, a danas ovako školovani s diplomama i raznim sertifikatima umislili smo da smo toliko sposobni da čitajući naslove donosimo zaključke a zapravo i ne vidimo u kolikim smo u govnima.

Možda će i ovaj tekst prokomentarisati po naslovu, a to je ono što me ne čudi niti ljuti, ljute me tako neki poznanici koji znaju reći „ne znam kako ti do sada nije jasno"!

Elem, tako ispade da je normalno i da u Zenici neki ljudi radeći u noćnoj smjeni, prilikom obilaska terena, negdje na putu prema obližnjem izletištu sretnu uplašenu mladu djevojku koja je blago rečeno, bila sva raščupana i poderana. Usprkos vidljivim pokazateljima nasilja, čak ni nakon razgovora i prepričavanja događaja, ni žrtvi niti bilo kome ne pade na pamet prijaviti pokušaj silovanja. Nema potrebe za bilo kakvim zahvatima, jebi ga i to je danas izgleda normalno i ne znam kako mi to do sad nije jasno.


nedjelja, 6. studenoga 2016.

U Titovo doba i nepartijci su bili direktori

Piše: Savo Petrović

SFRJ prošlost: Josip Broz Tito i Emerik Blum
Nekoliko slučajnih primjera iz vremena vladavine Josipa Broza Tita i Saveza komunista koji demantuju glasine i laži vladajućih partija u zemljama nekadašnje Jugoslavije. Pošto vlastodršci u ovom dijelu Balkana dolaze na vlast lažnim obećanjama, a zavedenim i glupim biračima to nikakao ne dolazi u glavu, jasno je da će laž i dalje biti glavno oružje partija da se dođe na vlast i da će se svim sredstvima i svirepo boriti da tu vlast što duže zadrže

Za četvrt vijeka takozvane demokratije na Balkanu pokazalo se da vlastodršci nisu ni najbolji, ni najpametniji ljudi, već su to najčešće pohlepne, koristoljubiive i nemoralne osobe. Postalo je pravilo da se u zemljama nekadašnje Jugoslavije odmah po dolasku na vlast raspodijele funkcije i dobro plaćena mjesta: za tren oka na najvažnija rukovodeća mjesta u državi, privredi, prosvjeti i kulturi i društvenim institucijama dolaze isključivo članovi vladajuće partije. U borbi za vlast papagajski se govori kako su u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita i Saveza komunista jedino partijci mogli biti na rukovodećim mjestima. Današnje partijske glavešine i prije i poslije izbora to ponavljaju ne da bi iskorijenili takvu praksu nego da bi to isto radili bez imalo srama: gotovo na svako radno mjesto postavljaju svoje ljude. Ima izuzetaka, ali oni su tu da potvrde pravilo i politiku partija i vlastodršaca.


Predsjednik stranke kada postane šef države ili vlade na prečac dobro uhljebljuje svoju suprugu, djecu, brata ili sestru, a često su tu i sestrići, tečići, rođaci, kumovi i bliski prijatelji. Iskreno rečeno, imali su od koga i da nauče. Slobodan Milošević je vladao zajedno sa svojom suprugom, sinu je namještao sumnjive, ali dobro plaćene poslove, brata je postavio za ambasadora u Moskvi, a bulumenta njegovih prijatelja bili su na rukovodećim položajima u državi i privredi koji su zajedno pljačkali svoj narod i pare slali u inostrane banke, na Kipar ili u Švajcarsku, na primjer. Pitanje na koje još niko neće da odgovori: od čega žive Mirjana Marković, Slobodanova žena, i njen sin u najelitnijem i najskupljem dijelu Moskve?



Izvor: Facebook

Franjo Tuđman je odmah po dolasku na vlast , zna se, postavio svoga sina za šefa tajnih službi Hrvatske, unuku je formirao banku, kćerki omogućio da otvori ekskluzivne butike po Zagrebu. Gospođa Ankica, Franjina supruga, za koju je on rekao da ''hvala Bogu nije ni Srpkinja i ni Židovka'' pridružila se poglavaru Hrvatske u prikupljanju velikih svota dolara, maraka, funti i drugih novčanica iz dijaspore koje su bile kobojagi namijenjene za humane svrhe, prije svega za bolesnu i siromašnu djecu, a ostale su, u stvari, u užem porodičnom krugu. To su uvidjele i gospođe Rajka Karadžić na Palama i kasnije Dragica Nikolić u Beogradu, pa su i one postale brižne žene za djecu u svojim zemljama. Vidjesmo kakva bijaše ta briga: sve je više neishranjene, gladne i bolesne djece, a ni danas se ne zna gdje se izgubiše te pare.


Još nije bio ni ušao u zgradu Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović je kao predsjednik Bosne i Hercegovine već imenovao svoju kćerku za sekretaricu, sin je ubrzo postao direktor nekog lijevog zavoda, na dobro plaćenoj funkciji. I hanuma Izetbegović se bavila humanitarnim radom: u Turskoj i drugim muslimanskim zemljama prikupljala je pare za rat u Bosni i često svojim dobrotvorima govorila da odvoje po jednu vrećicu zlata za njenu porodicu. Jedan bošnjački portal nedavno je objavio da se bogatstvo Bakira Izetbegovića mjeri milionima dolara. I Bakirov kolega po dužini vladanja Milorad Dodik napravio je vile po Dedinju i Laktašima…

Pohlepni vlastodršci Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i njihovi brojni pajdaši primjeri su koji pokazuju koliko je velika korpa prljavih plodova ove demokratije koju imamo već dvadeset i pet godina. A bilo je vrijeme kada se vladalo i radilo poštenije i kada na rukovodeća mjesta nisu bili postavljani samo partijski kadrovi, nego obrazovani, pametni, sposobni i pošteni ljudi. To vrijeme je bilo u Jugoslaviji…



Emerik Blum sa Titom i stranom delegacijom za vrijeme posjete Energoinvestu
Photo: LA

U Sarajevu direktor ''Eneregoinvesta'' Emerik Blum napravio je kompaniju kojoj su vrata svijeta bila širom otvorena. Na veb stranici posvećenoj ovom stručnjaku, koji je studije elektrotehnike završio u Pragu, na nekoliko mjesta piše da nije pripadao nijednoj partiji, a ponegdje piše da je bio član SKJ. Moj prijatelj Nijaz Vejzović kazao mi je jednom da je Blum, prilikom boravka u Doboju na sjednici Radničkog savjeta fabrike ''Trudbenik'', istakao da radnici '''Energoinvesta'' pred kapijama fabrika treba da ostave članstvo u partiji, nacionalnost i religiju i da unutar kolektiva nose samo svoje sposobnosti, stručnost, znanje i poštenje. U ''Energoinvestu'' je u Blumovo vrijeme bilo zaposleno pedeset hiljada radnika, a svoje proizvode i tehnologiju prodavali su na svih pet kontinenata. Često su i strani državnici prilikom boravka u Jugoslaviji u programu imali i posjetu ''Energoinvestu''.

Samo iz mog Doboja, iz Fabrike dalekovodnih stubova i konstrukcija ''Energoinvesta'' napravljeno je mnogo poslova u Americi, Aziji i Africi. Dalekovodni stubovi iz Doboja postavljani su u Arizoni, Juti i Nevadi na hiljade i hiljade kilometara, u Indoneziji takođe, u Libiji isto tako… Fabrika kompresora i pneumatskih alata ''Trudbenik'' u Doboju, u sastavu ''Energoinvesta'', plasirala je svoje proizvode po Evropi i Sovjetskom Savezu, i u Americi takođe. Direktor ''Trudbenika'' sa dvije hiljade zaposlenih radnika bio je Ferid Smailbegović, a nije bio član Saveza komunista.

U fabrikama ''Eneregoinvesta'' nekada je radilo šest hiljada inženjera, a za dvije decenije u socijalizmu ovaj kombinat je stipendirao 12.000 studenata!

Alija Izetbegović, njegov sin Bakir i ostala SDA bratija uspjeli su u Sarajevu da ''Energoinvest'' svedu na svega 650 zaposlenih radnika!

U mom Doboju je poslije Drugog svjetskog rata nekoliko godina direktorica Gimnazije bila Danica Puškarević i nije pripadala Partiji, pa čak ni Socijalističkom savezu.



tvornica obuće derventa
Izvor: www.derventasrcem.net

Bio sam član Savjeta Gimnazije u Doboju neposredno poslije navodno demokratskih izbora u Bosni. Na mjesto direktora Gimnazije trebalo je da bude izabran profesor, musliman. Na sjednici Savjeta imali smo zadatak da verifikujemo izbor direktora koji inače nije bio član nijedne partije, a prije toga ni Saveza komunista. Na skup je došao i predstavnik Stranke deomkratske akcije. Odmah na početku rasprave je rekao da to mjesto pripada njima i oni imaju svoga kandidata. Kandidat muslimanske stranke nije ispunjavao sve potrebne uslove za direktora, ali bio je član SDA. Predstavnik Stranke je bio uporan, ali ni ja se nisam dao i rekao sam: ''Ne znam u čemu je problem, jer naš kandidat je profesor, musliman, ima sve uslove da bude direktor i podršku svih članova Savjeta''. Istina, kandidat Savjeta Gimnazije za direktora imao je jedan nedostatak: žena mu nije bila muslimanka. Ubrzo je izbio rat i ne znam gdje su i kako završili kandidati za direktora.

Direktor Privredne banke u Doboju, koja je pokrivala desetak opština sjeverne Bosne, više od petnaest godina bio je Cvjetko Lazić, koji nikada nije pripadao partiji na vlasti. Kada je i treći put trebalo da bude izabran za direktora jedne od najuspješnijih banaka u Bosni i Hercegovini izmišljena je neka afera i Lazić je smijenjen i zatvoren, a na njegovo mjesto tada je došao član partije.


Ni Jaroslav Kudera, rođeni Tuzlak, direktor Tvornice natron papira i kartonske ambalaže ''Natron'' u Maglaju, najveće na Balkanu, nije bio u Partiji. Ova fabrika imala je nekoliko hiljada zaposlenih radnika i izvozila svoje proizvode po cijelom svijetu. U ovom gradu nepartijci su bili direktori u preduzećima ''Autoprevoz'' i ''Pobjeda'' – Marjan Sović i Šerif Zupčević i šef Poreske uprave u opštini Mitar Milojević.


U Orašju na Savi direktor Preduzeća za proizvodnju i otkup duvana, koje je bilo u sastavu Tobačne tovarne u Ljubljani, Hamdo Mehmedalić je svakog dana u podne išao u džamiju. Bio je to direktor koji je sve mlade ljude iz Orašja, koji završe fakultet, primao na posao, a prije pola vijeka ovo preduzeće imalo je najljepši restoran društvene ishrane u Bosni i Hercegovini u koji su često dolazili i poljoprivrednici, prozvođači duvana.



Tvornica natron papira i kartonske ambalaže ''Natron'' u Maglaju
Izvor: www.maglajinfo.com

Derventa je postala poznata u Evropi po svojim cipelama. Direktor Tvornice obuće nepune dvije decenije bio je Dževad Alibegović koji je od male esnafske obućarske radnje napravio fabriku čije su ženske cipele redovno osvajale nagrade na sajmovima mode u Milanu, Parizu i Beogradu. To je bila i prva fabrika u Bosni i Hercegovini u kojojoj je radilo više od hiljadu žena i kolektiv koji je zapošljavao dvije hiljade i stotinu radnika. Pet-šest godina pred rat Tvornica obuće u Derventi počela je da proizvodi cipele i za jednu od najpoznatijih kompanija u svijetu - Eko u Danskoj. Alibegović nije bio član Saveza komunista.


U Oriovcu, selu kod Slavonskog Broda, radila je Tvornica namještaja ''Oriolik'' čiji je direktor bio Mata Gabrić, nepratijac. Namještaj iz Oriovca je bio tražen u cijeloj Jugoslaviji i inostranstvu. Po svojim idejama i maštovitim prozvodima moglo bi se reći da je ''Oriolik'' bio preteča današnje švedske kompanije IKEA.


Moj prijatelj Drago Kuffner, nepartijac, bio je direktor Tvornice strojeva za obradu drva ''Bratstvo'' u Zagrebu, jednog od najuspješnijih preduzeća u Hrvatskoj, sa 462 zaposlena radnika. Neposredno pred rat otišao je u penziju. Pripadao je generaciji obrazovanih i sposobnih ljudi koja je odbačena i nije bila važna novoj HDZ vlasti. Imao je malu penziju i teško je živio, a ''Bratstvo'' je spalo na trideset radnika.

Ovo je nekoliko slučajnih primjera iz vremena vladavine Josipa Broza Tita i Saveza komunista koji demantuju glasine i laži vladajućih partija u zemljama nekadašnje Jugoslavije. Pošto vlastodršci u ovom dijelu Balkana dolaze na vlast lažnim obećanjama, a zavedenim i glupim biračima to nikakao ne dolazi u glavu, jasno je da će laž i dalje biti glavno oružje partija da se dođe na vlast i da će se svim sredstvima i svirepo boriti da tu vlast što duže zadrže. Platon je govorio ko zadobije vlast, izgubi pamet. Prije će biti da izgubi dušu i srce.

izvor: e-novine.com

srijeda, 2. studenoga 2016.

Napokon objavljen dugo skrivani ugovor između Albe i Općine Zenica!?


Da li  je dugo skrivanim ugovorom između "Albe" i "Općine Zenica" uništeno Javno preduzeće “Komrad” Zenica koje je poslovalo u ovom obliku od 01.01.1990.godine?
Zašto je toliko dugo skrivan od očiju javnosti? Saznajte koliko se novca iz općinskog budžeta godinama izdvajalo zbog nepovoljnog ugovora? Naš sugradjanin Mirza Begić je juče na svom fejsbuk profilu objavio dokumentaciju o ugovoru uzmedju Općine Zenica i preduzeća Alba Berlin uz slijedecu opasku:  Dosier ALBA Zenica. Kako su Muhamed Begagić, Ferid Alić i kompanija pokrali Zenicu od 1998. godine uzeli milione od građana Zenice i proračuna općine Zenica. U ALBI su zapošljavali svoje porodice".

... da li se mogao ranije objaviti ili se moralo čekati njegovo isticanje?














Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...