nedjelja, 28. veljače 2016.

Broj samoubica bivših pripadnika ARBiH će se uskoro izjednačiti sa brojem poginulih HV-HVO tokom skoro četverogodišnjeg rata!?

Neki dan saznadoh od kolege da imam prijatelja koji redovno zaviruju u moj blog ili ti fejsbuk profil, „kao da očekuju moje mišljenje“, kaže.

Ne znam, može bit'. Samo, nema se više kome niti šta napisati. Kao da je sve rečeno... I zato u zadnje vrijeme napišem po riječ - dvije na svom fejsbuk profilu. Tek toliko da se vidi da sam živ. Nedavno sam napisao kako je došlo vrijeme kada se jednostavno probudiš i vidiš da ne pripadaš tu, a onda me spucala neka letargija i misli kako sam "previše inteligentan" u odnosu na okruženje u kojem živim. Okruženje u kojem znaš unaprijed sve njegove namjere...

O “osjetljivim” temama uglavnom komentariše dijaspora, oni koji su “van dometa” ekstremne ljevice i radikalne desnice, a domaći se drže po strani jer im slijedi etiketa izdajnika, ćafira i usputno spominjanje familije. Ljudi se ustručavaju da kažu šta misle i uglavnom šute.

Osjetljive teme ljudi zaobilaze i (ne)rijetko lajkaju i zato sam s određenom namjerom i napisao u uvodu svog profila „Imate pravo na lajk, komentar ili šutnju, sve što napišete može biti upotrijebljeno protiv vas...“, poput onog kad vas uhapse pa vam čitaju vaša prava :)

I zato ću, tek toliko da se vidi da sam živ ponoviti ono što se zna... Nešto se ne sjećam da su se ljudi u vrijeme Titovog komunizma spaljivali na trgovima ili da se protestvovalo zbog gašenja nekog nogometnog kluba, a kamo li nogometnog kluba „Čelik“!? Pamćenje me izdaje...

Jebo vas lajk da vas jebo. Živim u zemlji u kojoj će se broj samoubica bivših pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, ponosnih na Bosnu i Hercegovinu, uskoro izjednačiti sa brojem poginulih HV-HVO tokom skoro četverogodišnjeg rata!? Naime, tokom četverogodišnjeg rata broj poginulih vojnika HV-HVO iznosi 5.719 vojnika....

Živim u zemlji koja je predala aplikaciju za ulazak u EU, u kojoj 90% njenog stanovništva smatra da su svi učesnici rata sa prostora Republike srpske - četnici, a oni pod kontrolom Hrvatskog vijeća odbrane – ustaše, ili oni pod kontrolom Armije RBiH - mudžahedini, odnosno turci ili balije. Rekoh "učesnici rata" da ublažim procenat. Mnogi smatraju da je to cjelokupno stanovništvo na tim teritorijama. Ako se svo to pučanstvo ikada integriše u EU biće to pravi BINGO. Trideset godina "pumpanja" i plašenja malog mozga od onih drugih nije malo...

"Svatko ima pravo biti glup, ali neki zloupotrebljavaju tu privilegiju"rek'o bi Lav Trocki.

Kod nas se djeca u vrijema maškara maskiraju u uniforme ustaški/ četnički/handžar divizija, ili jednostavno izvade očeve uniforme iz ormara tek toliko da podsjete javnost na koga se to oni diče. Kad ih vidite očekujete i onu poznatu pjesmu Ljube Kešelja „svud se dičim što na babu ličim“...

Jebo vas lajk da vas jebo. Sjeb'o sam prst :) U Siriji je blizu 100 pobunjeničkih grupa postiglo sporazum o prekidu neprijateljstava. Svaka čast! Kod nas u Bosni ove tri divljačke pobunjeničke grupe još uvijek “vode rat”! 

„Šta se oni imaju mirit“, pita drug. Da, u pravu si, oni od tog žive, kažem.







nedjelja, 21. veljače 2016.

Jeste li znali?

Arif Pašalić

Arif Pašalić, poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu M-17 Mostar-Sarajevo, u naselju Drežnica. Trostruki udes se desio kada je general Pašalić iz Mostara putovao prema Sarajevu sa suprugom. U sudaru su učestvovali Pašalićev džip, putničko auto i kamion. Ovdje se mora napomenuti da se udes desio pod veoma sumnjivim okolnostima poslije njegovog svjedočenja u Haškom tribunalu, gdje je počeo objašnjavati cijelu situaciju na Mostarskom ratištu. Na ponovno svjedočenje nije se pojavio jer je nastradao, a poznata je registracija vozila učesnika u udesu, samo imena vlasnika i ljudi u udesu ostali su u tajnosti Mostarske policije.

- Jeste li znali zašto je Jasmin Jaganjac bio savjetnik Alije Izetbegovića, a NE Arif Pašalić?

Kada je Bog stvarao majmune na ovoj planeti nije ih stvorio tako da svi odjednom budu majmuni. Neke je ostavio da ih naprave žene, a neke je ostavio Bakiru, Dodiku i Čoviću...

“Treći entitet je davno dogovoren, on praktično i postoji, i sada je došlo vrijeme da se samo i formalno proglasi. Žepče, Busovača, Vitez, Mostar, Stolac, Čapljina, Konjic, Jablanica, Prozor, Neum....

O tome je pisao i Behdžet Mesihović, profesor matematike u svojim bilješkama na društvenoj mreži fejsbuk. Behdžet Mesihović imao je sličnu sudbinu kao i Vladimir Srebrov, koji je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan podržavajuću građansku opciju u BiH. 1992. godine je na prevaru uhapšen od strane bosanskih Srba i zatvoren u zatvor Kula gdje je bio izložen torturi. Behdžeta su zatvorili Hrvati u Mostaru 1993. Svjedočio o nedjelima koja je druga strana činila prema pripadnicima druge vjere.

- Mi Mostarci smo dobro osjetili "patriotizam" Alije Izetbegovica i SDA!

Prije no što dodjemo do Behdžetovog odgovora zašto je Jasmin Jaganjac bio savjetnik Alije Izetbegovića, a NE Arif Pašalić, kako reče “dični komadant IV Korpusa A RBiH”, zainteresovao me “podatak” koji želim podijeliti s vama, odnosno odgovor na pitanje zašto su to Mostarci dobro osjetili "patriotizam" Alije Izetbegovica i SDA.

Dakle, evo kako izgleda fejsbuk prepiska, odnosno odgovor Behdžeta na navodnu izjavu Alije Izetbegovica - DA GA NE INTERESUJE CRVENI MOSTAR.

Behdžet A. Mesihović Takvu izjavu lično sam saznao u razgovoru sa rah. Omerom Behmenom, kad sam poslije rata u prolječe 1995. navratio u "Bošnjački centar" u Zagrebu. Ne sjećam se šta sam u tom razgovoru, sa tim istomišljenikom i zatvorskim jaranom Alije Izetbegovića, rekao što ga je navelo da se očituje neprijateljski prema Mostaru i Mostarcima, posebno prema onima koji su partizanske proviniencije. Samo se sjećam da sam mu otvoreno iskazao svoje mišljenje ne znajući tada za njegovo antipartizansko raspoloženje. Njegov stav skoro doslovno, ali koga se tako dobro sjećam, jer je bio krajnje neprijateljski i neljudski:
"Dobro je da je Mostar stradao, zaslužio je to, kad je uvijek bio crven!"
Rekao je to sa toliko žestine očitujući neprijateljstvo prema stradalnicima Mostara, običnim građanima i borcima rodoljubima koji su izginuli braneći Grad od agresorskih hordi i sa istoka i sa zapada. Rekao je to sa toliko mržnje kakvu obični čestiti ljudi ne osjećaju ni prema neprijatelju.

Mido Norman Hvala Bedzo! Mi Mostarci smo dobro osjetili "patriotizam" Alije Izetbegovica i SDA.

- Zašto je Jasmin Jaganjac bio savjetnik Alije Izetbegovića, a NE Arif Pašalić?

Piše: Behdžet A. Mesihović

U KONC LOGORU HELIODROM, GDJE SAM PROVEO TRI UZASTOPNA GODIŠNJA DOBA POČEVŠI OD KRAJA JUNA 1993., PORED BESPLATNE HRANE I SMJEŠTAJA IMAO SAM PRILIKU DA SKORO REDOVNO, SA ZAKAŠNJENJEM OD DAN DVA, ČITAM "SLOBODNU DALMACIJU" I DRUGE HRVATSKE NOVINE/ tiskovine/. NOVINE KAO I DOPUNU U ISHRANI POKUPILI BI IZ KONTEJNERA KAD BI IH ODBACILI BOJOVNICI, KOJIMA NIJE NI BILO DO NOVINA, A I HRANU SU IMALI U IZOBILJU PA SU MNOGO TOGA BACALI, TAKO DA JE VEĆ U KONC LOGORIMA KONTEJNER IMAO ISTU ULOGU KAKVU IMA I U DANAŠNJEM BOSANSKOM TRENUTKU. KONC LOGORI HVO-a ZA NE-HRVATE IMALI SU MNOGO DOBRIH OSOBINA.

KAKO VIDITE, DA JE U IZVJESNOM SMISLU BIO U PRAVU JADRANKO PRLIĆ, KAD JE TVRDIO, A ONDA SU TO ZA JADRANKOM PAPAGAJSKI PONAVLJALI OSTALI herceg-BOSANCI, DA SU NE-HRVATE ZATVARALI U KONC LOGORE DA NAS SPASE OD RATNIH STRADANJA. JEDINO MI NIJE JASNO ZAŠTO JE TAKO MALO HRVATA BILO U KONC LOGORIMA!? ISPADA DA SU NAS VOLILI VIŠE NEGO SVOJE SUPLEMENIKE IZ HVO-a; JOŠ JE NEJASNIJE ZAŠTO SU U LOGORE ZATVARALI ONE HRVATE, KAO BRAČA FINK, KOJI SU IM BILI POLITIČKI PROTIVNICI: ISPADALO JE DA SPAŠAVAJU U KONC LOGORIMA SVOJE POLITIČKE PROTIVNIKE A HRVATE LOJALNE POLITICI FRANJE TUĐMANA OSTAVLJAJU DA STRADAJU VAN LOGORA!?

SAZNAO SAM MNOGO TOGA ŠTO VEČINA NAŠIH LJUDI, KOJI NISU IMALI (NE)SREĆU DA IH ZATVORE U NEKI OD MNOGIH KONC LOGORA, NIKAD NISU ILI NISU NA VRIJEME SAZNALI.

TAKO NEGDJE U SEPTEMBRU 1993. GODINE PROČITAH IZ "SD" DA JE JASMIN JAGANJAC, POSTAO SAVJETNIK ALIJE IZETBEGOVIĆA ZA VOJNA PITANJA. KOPKALO ME OD TADA PITANJE KOJE SAM SAM SEBI POSTAVLJAO:

"ZAŠTO JE ALIJA IZETBEGOVIĆ KRAJEM 1993. GOD. POSTAVIO JASMINA JAGANJCA ZA SVOG VOJNOG SAVJETNIKA, A NE ARIFA PAŠALIĆA, DIČNOG KOMANDANTA IV KORPUSA?"

BILO JE TO 1999. POSLIJE JEDNOG PREDAVANJA U DOMU ARMIJE U SARAJEVU. TAD SAM ISTO PITANJE POSTAVIO I JASMINU JAGANJCU, KOGA JE TUĐMAN 1992. BIO POSTAVIO DA KAO KOMANDANT HVO-A OSVAJA MOSTAR I HERCEGOVINU U CILJU OSTVARENJA PARADRŽAVE HR herceg-BOSNE.

POŠTO JE JASMIN ZAŠUTIO, PONUDIO SAM MU VLASTITI ODGOVOR KOJI SAM OTPRIJE NASLUĆIVAO:

"JASMINE, TO JE BILO ZATO ŠTO TI NAJBOLJE ZNAŠ, ŠTA SU SE ALIJA I TUĐMAN DOGOVARALI I DOGOVORILI, A DA NIJE BILO U INERESU NI BOSNE (i/ili HERCEGOVINE) NI BOSANSKIH (i/ili HERCEGOVAČKIH) RODOLJUBA?"

JAGANJAC JE ŠUTIO I NIJE KOMENTARISAO PONUĐENI ODGOVOR, ALI SAM PO ZBUNJENOSTI I CRVENILU KOJE JE ZAHVATILO NJEGOVO LICE ZAKLJUČIO DA SAM U PRAVU.

NAPOMENA: Imam namjeru da napišem mnogo toga, što osjećam kao dug prema dobrim ljudima koji više nisu među nama. Jedan od tih dobrih ljudi je Arif Pašalić, koga sam imao sreću da upoznam.

Zasada prilažem samo ono što je o našem Komandantu (koga su mnogi, skoro svi Mostarci, volili kao što se vole svoji bližnji) napisao novinar borac Akif Agić:

- "Arif Pašalić se po mnogo čemu razlikovao od drugih, još 92. je jasno rekao ko je agresor na prostoru Bosne i Hercegovine. Dok je politika šutila i dozvolila HV i HVO–u da ćini što hoce po Bosni Pašalić je jasno i glasno rekao „HVO čini zločine i to zlodjelo mora se zaustaviti.“

Okupacijom Prozora iole ozbiljnijem čovjeku je bilo jasno što se sprema Bosni. Arif je i tad opominjo i tražio da se ukljući politički vrh Bosne u rješavanje već goručeg problema. Sa Arifom imam nekoliko intervjua koje ču objaviti vama.

Ipak ovom zgodom izdvajam njegove rjeći kad sam ga upitao: „Šta ima moj komandante, ima li dobra ?“

Arif mi je odgovorio: “Kada smo deblokirali Mostar i ja uspio doći U Sarajevo, na skupštini RBIH svi poslanici parlameta su ustali i pljeskali nekoliko minuta. Ja nisam vjerovao koliko vole Mostar , skandirali su ARIFE, ARIFE....bio sam počašćen tim gestom.

Ne prođe tri dana dok sam boravio u Sarajevu na mene drvlje i kamenje, prepali se da nisam došao tražit vece mjesto u komandi. Moj Agiću dosta toga nije u redu i mora biti bolje“

Ovo izdvajam jer je general Arif Pašalić bio veliki covjek, boem, znao je prije drugih što nas čeka.

Generla Arif Pašalić je volio Bosnu i puno dao za nju i nekako prije smrti već je bio gurnut na niža mjesta iako je bio u najboljoj životnoj dobi.

Koji volite REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU proucite dovu velikom komandantu Arifu Pašaliću

Slika generala Pašalića iz mog arhiva a imat ce te priliku vidjeti i druge priloge o legendarnom komandantu IV korpusa." -Akif Agić-

Veliki Arifov poštovalac bila je moja rah. Majka Zejna, koja je bila presretna kad joj je njen sin, a moj brat Omer, donio Arifovu sliku.

Arifovu sliku držala je na vidnom mjestu zajedno sa slikama svoje četvoro djece. A prisutnim gostima je imala obićaj da kaže kako joj je Arif treći sin.

Bilješke od Behdžet A. Mesihović, 21. veljače 2014.

nedjelja, 14. veljače 2016.

Tri tone duhana? 10 godina radnog staža???

A sad ćemo nešto o organizovanom kriminalu... u akciji kodnog naziva „Lištica“, koja se izvela na području Gruda, Širokog Brijega, Čitluka, Zenice i Sarajeva u kojoj je lišeno slobode više osumnjičenih osoba zbog postojanja osnova sumnje da su počinile krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom nedozvoljen promet akciznih proizvoda, nedozvoljeno skladištenje robe, porezna utaja ili prevara i pranje novca..

Sve bi to bilo ok da mi nije zaparalo uši ono što je privremeno oduzeto više od tri tone rezanog duhana. Dakle, radi se o ljudima koji su švercovali duhan i pri tome oštetili državu za one bezobrazne “porezne markice” koje država nama pušačima bezobrazno naplaćuje tako da država uzme 29 maraka a fabrika duvana 3 marke. I to je dakle “organizovani kriminal”! Poduzeta akcija, racija, hapšenja sve na nivou “zapada”....

A nije organizovani kriminal hiljade godina neuvezanog radnog staža od kojih meni nedostaje 10 godina? Prema ovim švercerima duvana ovo što meni fali 10 godina staža je “legalno”, nije organizovani kriminal. Neko je legalno prikazao na mojoj platnoj listi da je porez otišao u poreznu upravu da bi se deceniju poslije ispostavilo da tog novca nema. Nema imovine preduzeća, nema se od koga naplatit, nema novca. Ispario!!! To što je preduzeće bilo “javno”, što je imalo korumpirane direktore, nadzorne odbore i svake godine “podršku” lokalnog općinskog vijeća, to nije organizovani kriminal??? To što je Porezna upava i zenički poreski ured žmirio na činjenicu da im svake godine nedostaje taj novac koji se isto tako zove poreski novac to nije “organizovani kriminal” iako su bili upozoravani od strane moje malenkosti.

Tužilaštvo ZDK je kazalo "vjerovatno su krivi ti i ti" i završilo sa slučajem!!! Zamislite, vjerovatno??? Žalio se VSTV na tužioca, ovi odgovorili i nikom ništa. I vidiš, ja opet ne napadam Visoko sudsko tužilačko vijeće iako su mi i oni odbili moju žalbu na ove zeničke tužioce.

To je 'nako ukratko da vas ne zbunjujem ostalim činjenicama da je vlast, poreski ured u Zenici i policija svo vrijeme znala ko stoji iza ovog "organizovanog kriminala", porezne utaje, odnosno ko je osnivač preduzeća i ko je "glavni babo".


Jedna fejsbuk prijateljica ostala je bez teksta, kad je saznala, prokomentarisala je: "tri tone duhana?"....  10 godina radnog staža???, odgovorio sam.
Kad godinama živiš pored željezare navikneš na svaki smrad, tako i na ovaj. Svake druge dvije ili četiri godine, godine pred izbore otvori se priča o regulisanju neuplaćenog penzionog staža za oko 50.ooo radnika na teritoriji BiH i svaki put slažu. Ove godine pričaju kako će dio MMF-ove tranše preusmjerit za penziono...
Legalno, novcem od kredita pokrit neuplaćeni (pokradeni) novac. U ovako zamršenom slučaju, obzirom da je do sad sve bilo “legalno” onda treba legalno i otpisat ta “dugovanja”, odnosno taj ukradeni novac od uplate staža.

četvrtak, 11. veljače 2016.

Bosna i Hercegovina sve više liči na Grčku iz 2008. godine

Piše: Jasmin Hasanović

Ako samo pogledamo šta se sve izdešavalo u političkom spektru Bosne i Hercegovine za svega mjesec dana nove 2016. godine, onda ne samo da će njen dalji tok biti veoma neizvjestan, nego će ona biti još više uzbudljiva njenim „rastrošnim“ građanima. Počelo je od ‘ljeba i ulja, preko indicija o ukidanju Opće bolnice „Abdulah Nakaš“ i smjene sposobnih zarad podobnih, zatim od najave smanjenja penzija, političkih pritisaka na pravosuđe od onih koji zagovaraju njegovu nezavisnost, pa do najnovijih najavljenih poskupljenja za građane koji inače imaju jedne od „najvećih“ plata u regionu, a čije bi dodatno povećanje, „logično“, dovelo do finansijskog kolapsa. Stoga, odlučeno je povečati primanja zastupnika, kako bi se onemogućila sva dalja priča o mogućnostima bilo kakvog povećanja plata ionako „rastrošnim“ građanima.

Ovakva sarkastična i bezobrazna retorika ipak se uspjela umiriti. Umjesto da se pozabavi egzistencijalnim pitanjima, građanstvu se brzo našla slaba tačka, pa se ono umjesto brige o ovosvjetskim problemima, veoma lako mobiliziralo za odbranu onosvjetskih vrijednosti, ali se branila i čistoća krvi, nacije, tla. Sve to pomnožite sa tri i pri tome još sa najmanje dva, jer srećom, živimo u pluralističkom sistemu, u kojem svak ima različito mišljenje, od kojih obično dominiraju dva sukobljena, i onda imamo pravu sliku stanja.

Neposredna demokratija i komercijalistički civilni sektor

Scenarij i režiju za ovu tegobnu predstavu potpisuju, nažalost, ni krivi ni dužni, opet ko drugi nego naši „rasipni“ građani, i to najmanje dva puta. Prvi je onaj hrabri ali nesretni put kada su ti „rasipni“ građani, siti svoje „raskoši“ i „rasipništva“ izašli na ulice brojnih bosanskohercegovačkih gradova i pokazali bunt protiv sistema u kojem se nalaze. Međutim, takvo jedno kritično buđenje svijesti našeg građanstva, uskoro je, mnogo brže nego što se moglo i zamisliti – propalo. Bez jasnih alternativa, strategija i ciljeva, bunt se nastojao pretvoriti u prvu neposrednodemokratsku praksu u historiji Bosne i Hercegovine. No, njenu sudbinu u ruke su ubrzo uzeli pojedinci iz već dobro uigranih krugova civilnog sektora, odnosno nevladinih organizacija koje djeluju u službi trećih interesa, iskoristivši priliku i pretvorivši neartikulirani krik neposredne demokratije bosanskohercegovačnog postratnog čovjeka i njegovog očaja u plenumski vapaj za neoliberalnim reformama. Drugi put, taj scenariji i režiju građani su potvrdili na jesen 2014. godine, kada su krivnjama razjedinjene ljevice koja to već odavno nije, odabrali glumce za ovu predstavu; one sa desne strane našeg postdaytonskog dvoiposobnog bosanskohercegovačog stana, kojeg, sve se čini, iznajmljujemo od strane međunarodne zajednice, a pri tome ga nazivajući našim domom. Dobro, kako ko.

Takav dom, preuređen po estetici realpolitike, omogućio je da vrhovni staratelj nad nama i našim domom bude njegov arhitekta, ujedno nam kreirajući i ugovor o najmu takvog „renoviranog“ stana, ne dijeleći nas samo u dvije i po’ sobe, već sebi omogućavajući i konanstanan nadzor nad nama stanarima. A kapital je uradio sve ostalo, kao što čini i u drugim stanovima diljem „europskog haustora“, ali i „svjetske zgrade“. Stanari se nastoje održati pasivnim, onemogučavajući im bilo kakvu mogućnost političke i društvene emancipacije. U najboljem slučaju, ona postoji, ali je također ograničena kapitalom, istim onim koji je doveo i do komercijalizacije civilnog sektora u Bosni i Hercegovini, a koji je postao neproduktivan, te služeći svrhama svojih donatora, a ne realnih građanskih potreba.

Neofašizam u neoliberalnim čizmama

No, februarski bunt dobar je početak za bosanskohercegovači podanički i pasivistički mentalitet, iz čijeg neuspjeha trebamo još dosta toga da učimo, jer nas ova pobuna na koju smo se uspjeli odvažiti nije proslavila. Taj neartikulirani krik do Europske unije stigao je u vidu nove, Njemačko-britanske inicijative koja ubrzala put Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Europska unija koja se sukobljavala sa svojim fiskalnim kolapsom na slučaju Grčke sada je dobila novog pokusnog kunića za jačanje svoje ekonomije i potiskivanja dugova visokorazvijenih zapadnih ekonomija ka svojoj periferiji i jugu općenito. A da bi Bosna i Hercegovina mogla biti jedan takav eksperiment, kao da joj i onaj Daytonski nije dovoljan, dobila je breme čuvene Reformske agende, koja je započela u najboljem, odnosno najgorem svjetlu. Usvajajući je po hitnom postupku, ne samo da su započeli brojni izazovi koje sam naveo na početku, već se naravno odmah i nedavno MMF velikobrižno zamolio za novi kredit. Očekivano. Bosna i Hercegovina tako sve više počinje da liči na Grčku iz 2008. godine. Nekadašnji pritisak EU na Grčku da sprovede mjere štednje, sadistički se sada preslikava na primjeru Bosne i Hercegovine, koja se užurbano nastoji ubaciti u krajnje destabiliziran i raštiman, euroatlantski bubanj. Bubanj u kojem radikalna desnica osvaja prevagu, zastupajući sve one ideje suprotne njegovim izvornim načelima.

Što više slušamo zahtjeve, to se više osjećamo krivim, a što se više osjećamo krivim, to više jačamo etnoelite, koje su zapravo i jedini priznati stanari već pomenutog bosanskohercegovačkog postdaytonskog stana. Neoliberalna reformska agenda, uz sve pomenute bosanskohercegovačke karakteristike, samo je put ka daljem jačanju etnoelita, a njihova uloga sve više poprima oblik robovlasništva. Iracionalni bunt iz februara 2014. godine, zapravo je propala revolucija. A ako se prisjetimo teze njemačkog marksiste Waltera Benjamina da iza svakog uspjeha fašizma stoji propala revolucija, onda smo i opisali stanje u kojem se danas nalazimo. Međutim, možda još i nije kasno. Umjesto zbijanja šala na bezobrazne i opasne izjave aktera ove predstave, pokažimo svoju političku moć. Pokažimo je uz bunt iza kojeg će stajati brojni obrazovni mladi ljudi koji u ovakvom sistemu ne mogu da nađu posao, egzistenciju ni svoju budućnost. Mi trebamo biti pokretačka snaga Bosne i Hercegovine, aktivni sudionici i učesnici njene budućnosti. Stoga, mladi stručnjaci trebaju da sebi, pa samim tim i građanima ponude ono što 7. februara 2014. godine nismo imali – jasnu alternativu, strategiju i ciljeve.

* autor je magistar politologije i međunarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

izvor: http://sdp.ba/?p=14282

Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...