Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 27. studenoga 2016.

Ne, nije to samo jedna od tačaka dnevnog reda....

Jedna od mojih fejsbuk prijateljica misli da je to samo jedna od tačaka dnevnog reda. ”Da li bi ti prodao da imaš na moru apartmane ili bi ih iznajmljivao i koristio?”, pita me…

Ne, to nije samo jedna od tačaka dnevnog reda. To je već viđeno. Nakon jutrošnjeg prelistavanja pripremljenog materijala za Gradsko vijeće Zernice, o stanju/statusu bivšeg odmarališta „Duće“, Dugi Rat, Republika Hrvatska s prijedlogom mogućih rješenja postavlja se pitanje da li će novi gradski vijećnici postati kasta dobro plaćenih dizača ruku.

Ne znam kako se Vama čini, ali men’s’čni da “Stručna služba Gradskog vijeća i Gradonačelnika” u starom sazivu unaprijed pripremi zaključke koje će novo Gradsko vijeće svojim ručicama potvrdit i ovlastit novog iskusnog gradonačelnika da preuzme već dobro pripremljene radnje oko prodaje državne imovine. Dakle, u već pripremljenom materijalu za nove vijećnike stoji: “Prvo, usvaja se Informacija o trenutnom stanju/statusu bivšeg odmarališta „Duće“, Dugi Rat, Republika Hrvatska s prijedlogom mogućih rješenja u tekstu koji se nalazi u prilogu ovog zaključka. Drugo, ovlašćuje se Gradonačelnik za pokretanje i provođenje procedura prodaje odmarališta „Duće“ putem međunarodnog tendera. Zadužuje se Gradonačelnik da prijedlog Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača sa izvještajem Komisije za provođenje međunarodnog tendera dostavi Gradskom vijeću na izjašnjavanje.

Nakon ovakvih materijala vijećnici ne moraju ni ići na sjednice, mogu se i telefonom izasnit’, ionako im je na prošloj sjednici gradonačelnik rekao da mu oni kao vijećnici uopće ne trebaju da bi uspješno vladao gradom. Po svoj prilici imat ćemo priliku vidjeti kako se komedija “dizača ruku” nastavlja. Nadam se da nakon izvjesnog vremena neće reći kao neki iz prethodnog saziva, kada su faktički poklonili komad zemlje vrijedan više od 11 miliona maraka švicarskoj kompaniji KTG Branka Montenegra, “Jebi ga, pogriješili smo”. To “Jebi ga, pogriješili smo” moglo bi da ih košta već na narednim izborima. Iskustva iz ranijih godina su pokazala da iskusna SDA stranka nakon “gubitka” ili slabih rezultata izbora na području općine Zenica veoma brzo vraća izgubljene pozicije u gradskom vijeću.

Novi Gradski vijećnici će već na prvoj sjednici biti pod pritiskom, pretpostavljam da će ih, ukoliko se budu protivili ponovo nazvati protivnicima razvoja Zenice, nevjernicima isl. Ako bilo koji novi vijećnik ne vjeruje u ovo što pišem neka pokuša biti protiv ovog unaprijed pripremljenog zaključka. Neka zatraži sprovođenje referenduma, kao što moj kolega reče. Za jedno ovakvo ozbiljno pitanje bi i trebao referendum. Jer, radi se o prodaji imovine građana Zenice.

Čija će ruka u u Gradskom vijeću Zenice odlučiti o prodaji vrijedne nekretnine i ko će nakon izvjenog vremena reći “Jebi ga, pogriješili smo”? Kojeg vijećnika će nazvati protivnikom razvoja Zenice, nevjernikom? Znam na šta ste pomislili, 32. vijećnika, ali koga još?

Neko će reći kako je ovaj tekst samo još jedno pljuvanje po aktivnostima Stručne službe Gradskog vijeća i Gradonačelnika, kako nema drugog rješenja i kako je ovo jedino ispravno rješenje. Neće ni pomisliti kako bi zadržavanje i preuređenje bivšeg odmarališta „Duće“, Dugi Rat, Republika Hrvatska bilo dobro za djecu i starije i iznemogle osobe da se makar na kratko maknu od ove prljave tehnologije koje jako zagađuju okoliš.

Naravno, spominjat će krizu, rupe u budžetu, ekonomsku opravdanost, ali se ni jednog trenutka neće upitati kuda ide novac od naknada i uplata prihoda ili novčanih kazni za zagađivače zraka koji su narušili zdravlje svojim zagađivanjem životne sredine. Da li bi se tim novcem ili primoravanjem najvećeg zagađivača na ulaganje i investiranje u jedno takvo odmaralište koje bi bilo namjenjeno djeci jednog od najprljavijih gradova? Nije li bolje rješenje imat “svoje” odmaralište, u svom vlasništvu, sa svojim radnim osobljem? Ne donosi li jedno takvo slično rješenje i nova radna mjesta? Ne znam. Nisam ja gradski vijećnik, samo ‘nako pitam.

Na početku teksta spomenuh fejsbuk prijateljicu. Ona kaže “Ako ovo prodaju ne moraju više ništa ni uraditi za mene su završili”. E, paaa, dragi moji gradski vijećnici, pa vi vidite sad šta ćete. Biti vijećnik ne znači slikati se za fejsbuka  u vijećnićkoj klupi i dizati ruku za ono što ti pripremi Stručna službe Gradskog vijeća i Gradonačelnika. Ima tu i odgovornosti :)


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi