Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 21. listopada 2016.

Reakcija na javno obraćanje Udruženja građana "Stop ugrizu"

Na adresu 32 vijećnika stiglo je saopštenje za javnost Mirada Hadžiahmetovića, sada  već  bivšeg kandidata za gradonačelnika u kojem reaguje na javno obraćanje udruženja "Stop ugrizu".

 Danas je na e-mail-ove medija stiglo javno obraćanje Udruženja građana "Stop ugrizu" sa naslovom "Prva žrtva Fuada Kasumovića - Gradonačelnika Zenice" u kome se otvoreno laže da je gosp. Kasumović gradonačelnik Zenice, te se zloupotrebljava nesreća 11-godišnjeg dječaka kako bi se gnjev javnosti usmjerio na izbornog pobjednika koji tek treba stupiti na dužnost, te istovremeno amnestirao sadašnji v.d. gradonačelnika i njegova stranka.

Na ovaj način je Udruženje građana "Stop ugrizu" jasno pokazalo da se ne radi o nepolitičkoj organizaciji, već o produženoj ruci SDA. Jasno je da SDA nije htjela da riješi problem napuštenih pasa, pa se stiče dojam da je ključnu ulogu u nečinjenju te stranke imalo upravo udruženje "Stop ugrizu" koje bi bez napuštenih pasa na ulicama i napada na djecu postalo nebitno.

Mirad Hadžiahmetović,
nezavisni kandidat za gradonačelnika Zenice

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi