Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 13. listopada 2016.

Elvedin Alagić: Mrzim Bosnu!?








Mrzim Bosnu zbog Bakira i svih njegovih licemjernih podanika. Mrzim je zbog Republike Srpske,

Federacije i Brčko Distrikta, zbog deset kantona i na hiljade uhljeba koji žive na moj račun. Mrzim je zbog korumpiranih tužilaca i sudaca. Zbog doktora koji od sirotinje uzimaju novac, sir, vareniku, zimnicu, sokove i alkoholna pića kako bi im pružili minimum zdravstvene zaštite, a onda ih dokrajčili svojim ne znanjem i bahatošću, kada više ni sira nema. Mrzim je zbog ovaca koje aplaudiraju kriminalcima na predizbornim skupovima i kolektivno svršavaju svaki put kada im ovi obećaju da će ih natezati i iduće četiri godine. Kao da im sexa s njihovim uzorima nikad nije dosta, pa traže još, mole, preklinju. Mrzim zbog cinizma i zavisti u ljudima, ljenosti i bahatosti, zbog toga što ne pamtim kad sam na ulici zadnji put čuo riječi: hvala, molim, izvoli i izvini. Ne pamtim kad sam zadnji put na licima sugrađana vidio iskren osmjeh.

Mrzim je jer je otjerala iz sebe mnoge divne i velike ljude, pa i onih nekoliko koje sam smatrao vrijednim i poštenim članovima ovog društva, a sad negdje tamo u tuđini pokušavaju naći svoje mjesto pod Suncem kako bi krenuli ispočetka, jer ga ovdje nisu mogli naći. Nedostaju mi! Mrzim zbog svih vas koji ste pokupovali škole i fakultete, postali magistri i doktori u Travniku, Banja Luci, Kalesiji, Kiseljaku, Fojnici, Sarajevu, Bihaću... i s njima se pouvaljivali u što kakve elektroprivrede, bolnice, ministarstva, vodovode, komrade i što je najgore, obrazovne ustanove, pa predajete matematiku,a ni sami ne znate sabrati dva broja, da ne navodim kako ne znate harno zboriti na svome maternjem jeziku, kako god ga zvali, a kamo li da, kao kvazi akademski građani znate neki strani. Mrzim jer je puna lažnih Facebook patriota koji radi lajkova lažnih frendova prodaju patetiku i navijaju za repku u kojoj igra šizofreni Spahić, imaju potrebu svoj patriotizam pokazivati javno. Mrzim je jer je postala utočište glupih, polupismenih, ljenih, ciničnih cmarača koji misle da je sasvim ok cmariti gdje god im se cmariti hoće i uništavati zdravlje onih oko sebe, jer pobogu "ovo je Bosna". Bitno je da je meni dobro, a tebe ko...

Mrzim zbog tužiteljice koja se natovarila na vrat samohranoj majci troje djece i optuzila je ni za sta jer joj je lakše "jahati" samohranu majku nego tamo nekog Hamdu koji je pokrao milione, a valja na nekome i dostići mjesečnu normu pa javnosti pokazati kako tužilaštvo dobro radi. Mrzim i zbog ratnih zločinaca koji se vraćaju u vlast, zahvaljujući stadu koji ga tamo želi. Jesam li ja glasao za Babu, s obzirom da niko nije? Cinizam!! Mrzim zbog svih vas koji danonoćno ne radite ništa osim što sjedite u RB-u i skenirate svaku osobu koja se drzne proći korzom, bavite se tuđim životima, a svoga nikad niste ni imali. Mrzim zbog kolega advokata koji nemaju muda zastupati obespravljenog čovjeka koji se drznuo suprotstaviti doktorima ubicama i cijelom nakaradnom zdravstvenom sistemu, mrzim zbog "ljudi kalkulatora". Mrzim i zbog činjenice da svako bez razloga i bez ikakvih posljedica može blatiti, klevetati, omalovažavati, prozivati drugoga i jos za to dobiva "lajkove" od istih ili sličnih njemu, a sankcije ni na vidiku. Mrzim zbog frustracije koja izbija iz očiju ljudi koje svakodnevno susrećem na ulici. Mrzim i zbog vas koji ste pred izbore svakodnevno maltretirali moju mater i sve one slične njoj dolaskom na vrata u zelenim majicama koje ste platili mojim parama i vrbovali da glasaju baš za vas, a svi zajedno ni kao ljudi ni kao političari ne vrijedite pišljivog boba. Dođite kad sam ja kući!!

Mrzim zbog praznog kina u Bihacu u kojeg ne idete jer vam je k'o fol skupa karta, a nije skupa kutija Marlbora ili tankog Ronhilla i redovne posjete sto kakvim rupama zvanim Piramida, Itd, Irish pub i sl. Mrzim što u glavnom gradu ubijaju nedužnu djecu, siluju na ulici, bodu noževima i svačim što im se nađe pri ruci, kradu auta, otimaju torbe. Prezirem zbog, u Sarajevu, ubijenih Denisa Mrnjavca, Dženana Memića, Jelene Opričić, koja je ubijena kod zgrade Predsjedništva BiH, Have Dovadžija iza koje je ostalo dvoje male djece koja nisu stigla ni upamtiti lice žene koja im je podarila živote, Fikreta Selman koja je zarađivala da preživi, na putu od posla do kuće ubijena je. Mrzim zbog Selme i Edite, dvije predivne djevojke koje su roditelji poslali u taj nakaradni grad da pošteno i vrijedno uče kako bi postale obrazovane, cijenjene u društvu, uzorite majke... A vraćaju im se kući u ćefinima. Moža su i one trebale ići prečicom i kupiti diplomu u Prijedoru, Kiseljaku... bez da vide to prokleto Sarajevo. Danas bi bile žive, a ja bih imao manje razloga da mrzim.

Mrzim zbog svih vas cinika koji će te zamjeriti zbog moje mrżnje i koji će te se naći u ovim mojim riječima. Mrzim zbog svih vas koji nemate hrabrosti reći u oči ono što mislite jer ne možete od zveketa oraha koji vam vire iz džepova. Ostanite tu gdje jeste! Nije još puno vremena ostalo kada će ovo postati društvo notornih idiota. Ostajte i pojedite se međusobno, što prije to bolje jer možda tad i ja prestanem mrziti.

Izvor: Facebook, Huseyin Imsirovic, Elvedin Alagic


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi