Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 17. kolovoza 2016.

Kakav Dejton takav i Ustavni sud…

Izgleda da u svijetu ne postoji nijedna pravosudna institucija koja se manje poštuje od Ustavnog suda BiH.

Ovih dana u medijima je prisutna informacija o raspisivanju i održavanju Referenduma u entitetu RS kao primjeru kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Koliko će se raspravljat o tom “kršenju” i kolika je zastupljenost u medijima zavisi od slučaja do slučaja ili od strane koja ga krši. Institucije u BiH nisu provele 88 odluka Ustavnog suda BiH. O tih 88 odluka vjerovatno niste čuli ništa. Odbijanje provedbi presuda i odluka Ustavnog suda BiH se dešava i taj čin je krivično djelo, ali Tužilaštvo BiH do sada nije podiglo niti jednu kaznenu prijavu za takve prekršaje.

“Kada Vlada Federacije BiH krši Dejtonski mirovni sporazum tj. Aneks 8. tako što dopušta izgradnju HE VRANDUK ta informacija nema tretman OD NADLEŽNIH INSTITUCIJA i u medijima u Bosni i Hercegovini”, piše Hasan Kreho nevladin aktivista iz Zenice.

Na osnovu navedenih primjera iz RS-a i Federacije BiH u stvarnosti je Dejtonski mirovni sporazum "ŠVEDSKI STOL" koji konzumira ko kako hoće i koliko hoće, ističe Kreho.

A da je tako kazuje i broj odluka Ustavnog suda koje se ne poštuju i koje ni dan danas nisu sprovedene. Mostar i odluka Ustavnog suda nisu bitni, ali je jako bitno kada će srbi slaviti dan srpske. Što reći? Od osamdeset i osam odluka Ustavnog suda koje se ne poštuju, ova oko “srpske slave” je najglOvnija…

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi