Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 21. kolovoza 2016.

Hafizu Sulejmanu Bugariju više ni Aleksa Šantić ne može pomoći

Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat kô što ovo grije; Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije….

Hafizu Sulejmanu Bugariju više ni Aleksa Šantić ne može pomoći. On odlazi! Za razliku od Vuka Bačanovića rezigniranog Srbina koji smatra da se Sarajevo koje je kritikovao guši u ekstremnom nacionalističkom sentimentu i da je kao takvo, potpuno nespremno za bilo kakvu priču o normalnom životu ili toleranciji, hafiz iz Sarajeva odlazi plačući.

“Tako je i naš hafiz, zbog određenih pritisaka i stega, morao učiniti hidžru. U Podgorici su mu obećali potpunu slobodu u misijskom radu, kao odgovornom čovjeku. U Sarajevu je, nažalost, u posljednje vrijeme, u tom smislu osjećao nelagodu i trpio nerazumijevanje”, piše Muhamed ef. Velić za novinsku agenciju Patria.

Hafiz Bugari je donio odluku, koja je neopoziva, da čini hidžru u ime Allaha, dž.š., u Podgoricu. Zajedno sa svojom porodicom. I ovo je njegova odluka, na koju je manje-više bio primoran.

Sjetimo se, Allahov poslanik Muhammed, a.s., kada čini hidžru u Medinu i kada napušta Mekku, obraća joj se riječima da mu je ona (Mekka) najdraži grad i da ga njeni stanovnici ne tjeraju iz nje, nikada je ne bi ostavio.

U Sarajevo se dolazi, iz Sarajeva se ne odlazi. Ovdje su bili i živjeli naši najveći alimi. Sarajevo je naš centar u svakom smislu. Ali, hafiz Sulejman Bugari nažalost, mora ići. Plakao je dok mi je ovo govorio. Plakao sam i ja (Muhamed Velić/nap) dok sam ga slušao. Plakat će i Sarajevo, zasigurno, za hafizom Sulejmanom Bugarijem.

Hafiz Sulejman Bugari: bosanskohercegovački imam i hafiz albanskog porijekla. 1998. diplomirao na odsjeku Kur'an i tefsir. Iduće godine angažiran je kao imam u Baščaršijskoj džamiji u Sarajevu. Od 2003. radi i djeluje u džematu Bijele džamije na Vratniku u Sarajevu te kao koordinator svih centara za borbu protiv ovisnosti od droga ispred Rijaseta Islamske zajednice BiH.

Bugari je do sada je objavio tri knjige: zbirku više od pedeset hutbi, pod naslovom Vratimo se Gospodaru; zbirku medijskih nastupa, pod naslovomMi smo jedan drugome najbolji poklon; te zbirku predavanja - pod naslovom Dersovi i druženja.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi