Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 6. kolovoza 2016.

Djeci koja su se okupila u jednoj sobici izbijegličkog centra u Sloveniji sam osjetio više DUŠE, nego u svim komercijalnim 'etno' djelima tog vremena


Na adresu 32 vijećnika stigla je poruka koju prenosim u cjelosti:

32. vijecnice!

Obraćam ti se kao posljednjem koritu u kojem teče, čista voda i čista pamet prema Gradu Zenici :

Farah Tahirbegović A.R. sam poznavao sasvim malo... kroz srednjoškolske i predratne sjedeljke kod zajedničkog nam prijatelja. Malo... ali sasvim dovoljno da osjetim njenu osobenost.

Zapjeva... i nekako... kao da osjeti kome nije do pjesme, fiksira ga očima i natjera da zapjeva.

Ovog momenta se i ne mogu baš sjetiti, da li je bila 1996-a ili '97-a, ali sam od prijatelja sa početka priče dobio rijetko-rijedak CD Dertum-a (koji je izašao u malom tiražu), čija je sinergija bila Farah Tahirbegović.

Tih poslije ratnih godina sam radio na Radio Beti, kao tonski realizator i ujedno 'muzički urednik'.

'Pod ruku' su mi dolazili Piter Gabriel, Sting, Goran-Šupak-Bregović, i mnogi drugi...... koji su komercijalno exploatisali Sevdah i Balkansku Etno muziku... na krilima bjelosvjetskih Vijesti o Belkanskom proljevanju krvi...

Ali u Dertum-u, djeci koja su se okupila u jednoj sobici izbijegličkog centra u Sloveniji sam osjetio više DUŠE, nego u svim komercijalnim 'etno' djelima tog vremena, koji su eksploatisali Balkan.

2006-e godine, Farah Tahirbegović je preminula u 33. godini, nakon kratke i teške bolesti.

Nako nešto sanjam i mislim...

Bilo bi dobro da se ova fontana što se gradi u centru Zenice zove Fontana Farah Tahirbegović...

Al' znam da neće... zvat' će se po nekom ko je exploatisao Zenicu...

R.I.P Farah Tahirbegović




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi