Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 5. srpnja 2016.

Mogu li malinari pristojno živjeti od svoga rada?

Kad je riječ o malinama i otkupnoj cijeni od 2,5 marke... 

Kapitalizam ne poznaje bogate proizvođače malina, u našem slučaju zemljoradnike, seljake. Ova roba se mora baciti u oblast prometa. Valja ih prodati, unovčiti njihovu vrijednost, pretvoriti taj novac ponovo u kapital, i tako stalno iznova. Njenu stvarnu vrijednost najbolje će unovčit „otkupljivači“ koji su u sprezi s vlastima od kojih su i dobili novac ili povoljne kredite da izgrade otkupne stanice. To što je bh vlast obećavala malinarima da mogu pristojno živjeti od svoga rada i što će sutra tvrditi da svojim poticajima potpomažu i izdržavaju sirotinju, sasvim je besmisleno. U stvari oni podstiču otkupljivače (kapitaliste), a zemljoradnika, seljaka održava u bijedi. Dakle, ako ne posmatramo pojedinačnog kapitalistu i pojedinačnog radnika, već kapitalističku klasu i radničku klasu doći ćemo do zaključka da je proizvođač malina najobičnija radnička klasa kojoj ni država ni kapitalista neće dozvoliti nikakvo bogaćenje preko noći. Ne možemo svi bit' kapitalisti. Dug je put od zemljoradnika do kapitaliste.

Podsjećam: Nezadovoljni otkupnom cijenom malinari su u subotu 02.07.2016. god. blokirali put i obustavili saobraćaj na magistralnom putu M-5 Kaonik - Vitez u mjestu Šantići. Protestvovali su ispred poslovnice poduzeća “Natural Food” d.o.o. Sarajevo, negodujući jer je otkupna cijene maline snižena na 2.50 maraka za kilogram, dok je prošle godine iznosila od 3,30 do 3,50 maraka.

„Tražimo da cijena bude identična kao i prošle godine, ni feninga manje, jer će to značiti propast za malinare“, potvrdio je Feni uzgajivač malina Ivo Kaščel.

- Dok platimo oranje, prskanje, radnu snagu, ne ostane nam ništa. Ljudi moraju živjeti od nečega. Imam petero djece, svi su u malinama i beru, a ne znam hoću li sutra moći naplatiti. Berba traje već 20 dana, a nitko mi nije marke uplatio – kazao je Kaščel.


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi