Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 27. lipnja 2016.

Državljanka sam BiH ali sam po nacionalnosti Hrvat, a ne kao što neki kažu Katolik!

Maja Varešković: o Evropskom prvenstvu u nogometu, navijanju u Kiseljaku, Bosanskom jeziku…

Ponedjeljkom,u terminu jeftinije struje,operem dvije ili tri mašine veša...danas eto i majicu i crveno bijelim kockicama.Tužna i kisela i što će majica ponovno u ormar,a i zbog stotine pitanja i tvrdnji oko toga-trebam li ja uopče nositi majicu s kockicama ili ne...tužna zbog huligana i baklji, zbog sramote, zbog nereda u Kiseljaku, zbog jedne ogromne mržnje kojom sam okružena i zbog rasula onih koji se ovdje mrze i odlaze zbog toga da bi se onda izljubili kad se poznaju i sretnu u Frankfurtu....

Hrvatska je moja zemlja isto kao i Bosna i Hecegovina, imam državljanstvo i jedne i druge i volim ih isto... Državljanka sam BiH ali sam po nacionalnosti Hrvat a ne kao što neki kažu Katolik i kao što tvrde oni iz Hr koji nas ne vole i kao što za njima ponavljaju Bošnjaci... Katolik je vjeroispovjest a ne nacionalnost i eto na vašu glupost i žalost, mi smo Hrvati... nismo Bosanski katolici kao što tvrdite jer postoje i ljudi ateisti i agnostici, tako da se ne možemo svi svrstati i pisati po vjeroispovjesti...da je moglo tako ne bi bilo potrebe za nazivom "Bošnjaci" jer bi mogli svi biti samo Muslimani... Ne razumijem stoku koja se naziva domoljubima i Hrvatima a pali zastavu Bih i psuje po Bosni...to je naša zemlja, zemlja naših kraljeva, zemlja natopljena našom krvlju... jezik u kojemu je ispravno pisati mehko, lahko itd se ne moze zvati bosanski jer i ja sam Bosanka a ne želim tako pisati... turska kava je turska a ne Bosanska i Turci su vladali i Srbijom i Hrvatskom pa po toj teoriji onda ta ista džezva i fildžan je i Srpski suvenir i Hrvatski kao i Bosanski...

Pojedini Hrvati iz matične države koji kažu da smo mi samo katolici Bosanci to isto ne govore za Čorluku koji je iz Dervente,ne kažu da im je kapiten Srna sin Uzeira iz Bosne...oni su im ponos a mi teret i breme što im je Tuđman na silu ostavio u amanet.... Ne znam više ni ja šta sam kad spremim majicu u ormar a glavu tamo nikako ne mogu...isto kao što ne mogu ni obuči onu s ljiljanima kad mi je pola rodbine poginulo od ljiljana...ne mogu ni jugoslovensku jer te zemlje više nema...pomješale se boje, razlio život i od crvene,bjele i plave kad se krvlju oboje i razmažu jedna preko druge,dobije se samo ljubičasta...boja korizme,boja patnje i muke...ona je visoko na svim našim jarbolima i srcima...od devedesetih do dan,danas.



NAPOMENA: Tekst izražava isključivo stav autora, i ne odražava stavove bloga “32.vijecnik”
Tekstovi objavljeni u odeljku za komentarisanje predstavljaju stavove autora i ne mogu se smatrati stavom bloga “32. vijecnik”. Blog “32.vijecnik” ne odgovara za stavove iznijete u ovoj rubrici ali zadržava pravo da obriše neprimjeren komentar bez najave.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi