Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 26. lipnja 2016.

A ko odlučuje hoće li porodica petnaestogodišnje djevojčice iz Žepča umrijeti od gladi?

„Ja jesam Bošnjak i to sa ponosom ističem i hvala Bogu, prema popisu za to se izjasnilo više od 50 % građana BiH. Nisam član nijedne stranke, niti sam ekstremni vjernik (vehabija i sl.), već sam onaj klasični patriota koji svim srcem voli svoju državu BiH, ali državu u kojoj više nikad Srbi i Hrvati neće odlučivati o sudbini Bošnjaka - muslimana i trpati ih u vjersku skupinu sa malim ili velikim "m" , da se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili neopredjeljeni“, kaže meni komšija koji me prethodno optuži da sam se okomio na Bošnjake, da potkačim malo „svoje“, misleći na Srbe i Hrvate.

Rekoh mu da mogu da pokušam da objasnim ali ne mogu za njega da razumijem. To što je on kroz moje pisanje vidio da je "njegov narod" iz kojeg nešto poslije kaže, i ja potječem, najveća bagra, da su najveći lopovi i da su u svakom pogledu najveći ološ, je njegova stvar. Ja to nigdje nisam istakao. To je dakle zaključio na osnovu onog što objavljujem, a objavljujem ono što vidim, čujem i što je već objavljeno putem medija. Dakle, sam je zaključio kakvi su, vrag ga odnio. I njega i one koje brani.

A brani državu u kojoj eto „više nikad Srbi i Hrvati neće odlučivati o sudbini Bošnjaka – muslimana“, državu u kojoj o sudbini Bošnjaka odlučuju Bošnjaci tako što svako malo vidiš neki apel poput ovog potresnog apela petnaestogodišnjakinje iz Žepča u kojem stoji: Molim vas kao Boga pomozite, umiremo od gladi, otac boluje od raka kostiju i to krije od nas!

U daljnjem tekstu stoji: “Poštovanje, ja sam Šečić Ajla, imam 15 godina. Imam još dvije sestre i još dva brata. Otac je bolestan više od godinu, dijagnoziran mu je rak kostiju mada on to krije od nas, ali smo saznali, pa smo bez bilo kakve hrane. Bili su nam iz komunalnog, rekli su nam i vodu isključiti za par dana, pa vas molim u ime Boga i u ime svega svetog kao kćerka majku pomozite jer umirem od gladi. Živimo u Žepču ulica Zenički put bb. Znam da niko nikom ne vjeruje pa nas lično posjetite i sami se uvjerite u ovo što vam pišem. Telefon 062 696 551, molim vas iz ovog iskrenog dječijeg srca pomozite molim vas. Ako je potrebno i objavite samo nam pomozite molim vas i velika hvala. Ajla“.

Nekoliko dana ranije sam pisao o državnim zajednicama kroz koje smo prošli u poslednjih 7o-tak godina. Između ostalog i državi u kojoj smo imali besplatno liječenje, besplatne stanove, osmočasovno radno vrijeme, godišnje odmore, slobodne vikende što je danas postalo nostalgija za one koji o tome pišu! Njima se priljepljuju etikete da su Jugonostalgičari, komunjare i vlasi... dok s druge strane, neki novi ljudi tvrde da je ovom narodu konačno svanulo. Kojim ljudima je svanulo ako imamo činjenicu da država još uvijek nema Ustav potvrđen u Parlamentu BiH? Kojim ljudima je svanulo zato što je država (ne)zavisna od Federacije i Republike Srpske? Kojim ljudima je svanulo što su protjerani i etnički očišćeni? Kojim ljudima je svanulo što radnici nemaju fabrike, nemaju besplatno liječenje, osmočasovno vrijeme i slobodne vikende? Kojim ljudima je svanulo što Srbi i Hrvati neće odlučivati o sudbini Bošnjaka – muslimana“, što Bošnjaci odlučuju hoće li porodica petnaestogodišnje djevojčice umrijeti od gladi. Kojim ljudima je svanulo što će im prirodno bogastvo ( vodu) isključiti za par dana?

Rekao mi je da potkačim malo „svoje“ i zato i kačim i pitam: da li trebam biti „klasični patriota“ koji svim srcem voli državu u kojoj Srbi i Hrvati neće odlučivati o sudbini Bošnjaka – muslimana, već će to raditi sami Bošnjaci, poput gore navedene odluke o isključivanju vode porodici koja umire od gladi?

Nisam ni ja član nijedne stranke, niti sam ekstremni (ne)vjernik (vehabija i sl.), već sam onaj klasični patriota koji svim srcem voli svoju državu BiH, ali državu u kojoj će njeni građani imati osnovna ljudska prava, pravo na adekvatni životni standard, zabranu mučenja, pravo na obrazovanje, pravo na sudjelovanje u kulturnom i političkom životu, slobodu putovanja, te slobodu izražavanja koju mi u konkretnom slučaju, likovi poput gore navedenog pokaušavaju zabraniti, slobodu izražavanja da kažem da Srbi i Hrvati dok su odlučivali u mom kraju nije bilo porodica koje umiru od gladi niti bi im pokušali isključiti vodu.

Slobodu izražavanja da kažem, da sam, dok su se Srbi i Hrvati, odnosno komunisti pitali imao besplatno liječenje, besplatne stanove, osmočasovno radno vrijeme, godišnje odmore, slobodne vikende.

Slobodu izražavanja da kažem, vrag te odnio, i tebe i takve Bošnjake, prema popisu stanovništva za ovakvo stanje se nije izjasnilo više od 50 % građana BiH.

Ti imaš svoje viđenje određenih događaja, a ja imam svoje i to bi trebala biti „tolerancija“, a ne kojekakvo izmišljanje da je skretanje pažnje na negativne pojave u društvu i lokalnoj zajednici posao islamofoba i mrzitelja Bosne.

Ne može biti sve što ti kažeš tolerancija, a sve što ja kažem islamofobija. Moja „islamofobija“ će prestat' onog trenutka kad prestane tvoja tolerancija i tvoje turčenje. Takvo ljepljenje etiketa sagovorniku u raznim diskusijama izaziva još veću averziju prema onima koje „ubjeđuješ“.


Aj' zdravo i smrt fašizmu!

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi