Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 29. svibnja 2016.

Oni ne ulaze nepripremljeni, a vi?

Na ovaj tekst navela me ova moja maloprijašnja fejsbuk objava sa pitanjem „ima li u Bosni neke političke partije da vas neće izdat' i otić' u koaliciju sa SDA, ako ništa onda bar po pitanju usvajanja Zakona o radu? U Federaciji mens'čini i kad bi za Dodika glasali i on bi vas iznevjerio“. Naime, kad već neće visokopozicionirana intelektualna elita, vrijeme je da neko od ljudi „odozdo“ pokuša analizirati "stanje" pred predstojeće opštinske izbore.

Od kako su uhapsili Fahrudina Radončica, šef stranke je Bakir a vodeći ljudi Stranke demokratske akcije Zenica ne ulaze nepripremljeni u izbornu kampanju za novog gradonačelnika.

Iako su duboko uzdrmani smrću Husejina Smajlovića, gradonačelnika Zenice koji je na mjestu prvog čovjeka  bio posljednjih 12 godina osvojivši najveći broj glasova u usporedbi sa svim drugim kandidatima za načelnike u BiH oni imaju dobro pripremljen recept za osvajanje ovog mjesta.

Naime, sada već bivši gradonačnik dok je još bio ozbiljno bolestan, na liječenju, ljudi iz stranke su razmišljali kako ući u izbornu kampanju. Koga postaviti na mjesto vršioca dužnosti ukoliko se desi nešto (ne)predviđeno, a koga na izbornu listu u oktobru 2016-te.

Ovo prvo, za vršioca dužnosti završeno je kako je završeno. Bez iznenađenja, odnosno očekivano. Selver Keleštura je naime već obavljao tu dužnost pri izostancima rahmetli Husejina. Dakle, diktatura sa Trga br.6 odredila je samo jednog kandidata a ovi su to potvrdili dizanjem svojih (bez)vrijednih ručica.

Ostaje pitanje kako dobiti lokalne izbore za mjesto budućeg gradonačelnika sa što manje glasova. Kako što manje glasova? Lijepo! Kao što je već opisano u prvoj rečenici rahmetli Husejin Smajlović je bio jedini čovjek koji je u posljednjih 12 godina osvajao najveći broj glasova u usporedbi sa svim drugim kandidatima za načelnike u BiH.

Dakle, sada im treba kandidat koji može povući cca četiri do pet hiljada glasova koji inače ne mogu dostići kandidati ostalih političkih partija u FBiH.

Šta učiniti po tom pitanju? Najbolje rješenje je postaviti više kandidata iz „svojih“ redova u različitim političkim opcijama. U slučaju da u Socijal demokratskoj partiji neće biti kadnidat iz redova SDA stranke, ta stranka bi im bila jedini ozbiljan kandidat i zato bi se mogli odlučiti na slijedeći potez.

Prvi se već nazire u pozivu iz A-SDA stranke. Još danas nas selami i poziva da se dođe u u 14.00 sati u Veliku salu Gradskog vjeća Zenica , da nam predstave svog kandidata za gradonačelnika.

Interesantno. Prvo Fuad Kasumović, kao nezavisni kandidat, Zeničanin iz Gornjeg Vakufa. Član stranke SDA od 1990. godine, vlasnik: tri stana, dva poslovna prostora, kuće, zemljišta i benzinske pumpe koji je nakon petogodišnjeg sudskog procesa oslobođen optužbi za transfer 69.000 KM koji je navodno iskorišten za kupovinu stana jednog službenika Uprave carinske ispostave Tuzla.

Zatim će poslodavci koji su osnovali stranku predstaviti svog kandidata, pretpostavljam isto tako člana SDA-a.

I na kraju ćemo imati „glavnog“ kandidata za gradonačelnika Zenice ispred SDA stranke kojem ovi gore trebaju radi neosipanja glasova nezadovoljnih birača iz redova SDA stranke, tj. da kojim slučajem ne bi ti glasovi „nezadovoljnih“ otišli naprimjer kandidatu SDP-a. U tom slučaju ćemo po završetku izbora imati gradonačelnika sa ukupnim brojem glasova cca 4000-5000 .

Prema nezvaničnim informacijama špekuliše se sa imenima Naidina Ahmetspahića, Ekremom Kahrimanom, Seadom Kaknjom idr..... a vi vidite šta ćete i kako ćete dalje.

Smrt fašizmu!


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi