Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 18. svibnja 2016.

Država nema novca, a izdvaja im 600 miliona godišnje!?

Koliko će demobilisanih boraca postrojiti obespravljeni, a koliko će ostati temeljnim boračkim udruženjima koji se protive tim protestima? Zašto se protive? Zato što im je dobro!!!

Ja znam da ova država nema dovoljno novca da ovim obespravljenim demobilisanim borcima obezbjedi ravnopravan položaj sa svim ovim uhljebima tzv. "temeljnih boračkih udruženja" čija udruženja opstaju na konto pedesetak članova koji se jednom godišnje najedu i napiju na godišnjim skupštinama koje im produžuju mandate u kojem će na račun obespravljenih lagodno živjeti još jednu godinu svi ti presjednici i njihove sekretarice. Država nema novca, a izdvaja im 600 miliona godišnje. Da, dobro ste pročitali, 600 miliona godišnje, prema informaciji od ljudi iz Savjeta obespravljenih demobilisanih boraca. Država nema novca, a Federalno ministarstvo za boračka pitanja broji preko 270 uposlenih. Na jednog ministra dođe 17 savjetnika, zamjenik ministra i još kojekakvih klinaca i palaca. Država nema novca za demobilisane borce, a ima za “temeljna boračka udruženja” koji im “uslugu” vraćaju na izborima svake četiri godine. Međutim, taj novac i nije tako teško obezbjediti ako znamo da se za samo jednog političara izdvajaju bezobrazne sume između 3.000 i 10.000 maraka. Da ne dužimo priču i ne spominjemo koliko se tek izdvoji za finansiranje parlamentarnih političkih stranaka kojih ima k’o govana. Vrijedi li taj posrani političar toliko para? Ako ne vrijedi, zašto im se ne oduzmu ta prava? Zašto ih ne bi rasporedili pravilno?

Podsjećam, protesti zaboravljenih demobilisanih boraca biće održani u svih deset federalnih kantona, a centralni je u Sarajevu. Pred zgradu bivše robne kuće Bosanka u Zenici očekuje se dolazak najugroženije populacije s područja cijelog kantona. Vaše osobne automobile možete parkirati kod tržnog centra da izbjegnete plaćanje parkinga ali i zastoja u saobraćaju… Autobusi takođe imaju besplatan parking na sjevernoj strani stadiona Bilino polje.
Na proteste izlaze predstavnici i Armije R BiH i HVO-a, a u Zenici su dobili podršku i od Udruženja zeničkih komananata iz OO rata 92-95., preko kojeg je skup i najavljen policiji. 




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi