Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 3. siječnja 2016.

U sindikatu osnovnog obrazovanja pronevjerili 100 hiljada maraka, a potom tražili pomoć !?

S ovim tekstom ne mislim dužiti jer je općepoznata stvar da ljudi nemaju vremena niti koncentracije za nešto više od par rečenica. Odgovor na retoričko pitanje iz naslova potražite u priloženim screen shotovima dokumenata. 

Kao što je vidljivo iz dokumenata, neki Tuzlanski sindikalci potrošili su preko 80.000,00 KM a slučaj koji je završio na sudu imao je jasan epilog! Naime, pristali su na vansudsku nagodbu, a potom uputili Federalnom sindikatu zahtjev za pomoć u iznosu cca 24.000,00 KM !? 
I tako, dok se čelnici sindikata osnovnog obrazovanja rasipaju stotinama hiljada maraka njihovo članstvo nema pojma gdje i u šta se troši njihov novac!? 
Njihovo članstvo prisiljeno je osnivati tajne fejsbuk grupe s ciljem stvaranja pokreta za promjene u sindikatu osnovnog obrazovanja... 
Da li će ikada doći do željenih promjena? Obzirom na slobodu iznošenja javne kritike, jako je upitno. Kad su tako obrazovani ljudi sebi dozvolili da ih njihove vođe vuku za nos ne treba biti nikakvo čudo za sve ostalo što su bh narodi dozvolili...









Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi