Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 15. prosinca 2015.

Zašto bosanska djeca idu u Zagreb da vide zoološki vrt i međeda!?

U priloženom videu možete vidjeti skraćeni dio iz emisije "Defter hefte" mtv Igman sa Fatmirom Alispahićem u kojem kritikuje roditelje i nastavnike! Pita se, gdje nam to vode djecu na eskurziju!? Obzirom da se žali da nema dovoljno otvorenog demokratskog kritičkog dijaloga, ja ću mu pokušat ispunit želju. Eto, nek se povede dijalog na mom profilu ili blogu.

- Dakle, on se žali zašto djeca idu u Zagreb da vide zoološki vrt i međeda!? Svakako da ne trebaju ići u Zagreb da vide međeda dok ih ima u Bosni :)

Koliko god bilo istine u ovome što govori postoji i činjenica da veliki broj djece nikad nije sjelo u voz/vlak, da nikad nisu vidjeli grad veći od Zenice, da nisu vidjeli more, da nikad nisu prešli entitetsku, a kamoli državnu granicu... I šta sad? Treba ih Gebelsovom metodom učiti da je Vranduk kod Zenice i Bobovac, kraljevski grad jedino što trebaju upoznati?


PS. Mjesec dana poslije čitam naslov  "Odluka ministarstva: Učenici u KS od sada na ekskurziju mogu samo na teritoriju BiH"!?

Dakle, Gebelsova propaganda daje rezultate! Uspjelo je ono što je šovinista Fatmir propagirao. “Ministarstvo obrazovanja KS je donijelo Odluku da će učenici osnovnih škola u KS na ekskurziju moći putovati samo na teritoriju BiH. Jedan od ciljeva jeste razvijati patriJotizam kod učenika, povećati sigurnost te spriječiti malverzacije koje su postojale u tom segmentu”.
Pogledajte kako Fatmir uči roditelje i nastavnike kako da im djeca vole svoju zemlju...

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi