Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 22. prosinca 2015.

Prolazi godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla...

Bez obzira što smatramo da je prestupna godina kada februar ima 29 umjesto 28 dana, godina koja je iza nas ličila mi je baš na nju. I nakon pet godina od fetve rijaseta Islamske zajednice u kojoj stoji da "Deda Mraz” nije poznat i priznat u islamskoj tradiciji Bošnjaka BiH, i dalje se raspravlja treba li je slaviti ili ne... Međutim, Nova godina dolazi, slavili je ili ne. 
Doduše, malo je razloga za slavlje ali dovoljan je što preživjesmo. Nekad davno, dok nismo postali Grad, u Zenici je za Novu godinu vladao poseban ambijent. Grad je bio okićen, bilo je organizovanih dočeka na sve strane! Svaku Novu godinu čekali smo i nadali se da je dočekamo kao bolji ljudi. Na izmaku ove da se primjetiti kako nam je ponos zaglibio u blatu i kaljuži na „ničijoj zemlji“. Prolazi nam godina u kojoj je oružje zamijenilo pero, oštre izjave i kamenice.... koje novinari prepričavaju svako na svoj način. "Novinari ljudi koji ne znaju pisati, koji intervjuiraju ljude koji ne znaju govoriti za ljude koji ne znaju čitati!", pročitah negdje.

Često trabunjamo o nekakvoj „slobodi“, nadamo se. Jedni se raduju gorem, a drugi nadaju boljem! Karadžićeva kćerka juče je postala podpredsjednica Parlamenta Republike srpske. Alijin sin je već odavno član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a mi još uvijek vjerujemo u 1oo hiljada obećanih radnih mjesta. No, bez obzira, ona ipak prolazi. Prolazi nam godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla. Godina u kojoj su jedni radili, a drugi im ševili žene. Godina u kojoj sam na prvi dan proljeća trebao postati otac u ovim godinama!? Skoro da sam umro od straha kako ću supruzi na oči. Srećom, probudio sam se na vrijeme. Imao sam sreću kao i svi ostali Bosanci i Hercegovci. Sreću, što sam se rodio u Bosni.

Cijeli svijet je saznao da mi „imamo sreću da se kao Bosanci i Hercegovci rađamo bogati“, a ne shvataju da je naše najveće bogastvo u tome što nam je dragi Allah dželešanuhu podario prestolonaslednika direkt iz trezora Narodne banke, sekretara u dimijama ali i doživotnog oca našeg Grada.
Oca Grada koji je i u ovoj godini izašao kao pobjednik i najveći borac za sebe i svoje zdravlje.


Oca Grada koji će nam objasniti kako i ovu Novu godinu „svoj grad“ ne treba pretvarati u okićen grad, slavljenički grad. Imajmo razumjevanja prema gradskim vlastima i nedostatku budžeta da se izdvoje sredstva za organizovanje javnog slavlja Nove Godine. Imajmo razumijevanja, u kreditu smo... Godine prolaze, proći će i ova kao i sve ostale godine. Godine koje smo čekali i nadali se boljem, a doživjeli gore.

Šta će nam poseban ambijent za Novu godinu u kojoj ćemo ponovo čitati o zapošljavanju pristalica SDA i njihove djece. Godinu u kojoj cijene hljeba i mlijeka neće biti iste meni/tebi i „njima“. Njima, četveročlanim porodicima u kojima rade sve četvoro, i našim četveročlanim u kojima radi samo jedno.
Šta će nam poseban ambijent za Novu godinu, za još jednu godinu "slobode govora" koju ne koristimo. Šta će nam poseban ambijent za još jednu godinu u kojoj djeca sitne buranije neće vidjeti more, neće preći entitetsku, a kamoli državnu granicu... 

Djeca, sitne buranije „imaju sreću da se kao Bosanci i Hercegovci rađaju bogati“, ne moraju ići van svoje domovine na školovanje. Djeca sitne buranije školuju se „ovdje“ u svom - na svom. U inostranstvo neka idu njihova djeca s našim parama, a ona koja ostanu ovdje, u znak domoljublja neka se i dalje odriču užine da bi drugu kupili cipele!

Prolazi nam godina u kojoj su magarci krepavali, a trava rasla. Godina u kojoj smo viđali žene s ispruženom rukom na ulici, a da nisu Romkinje. Godina u kojoj su i bošnjačke i srpske i hrvatske majke prosile!?

Šta će nam poseban ambijent na isteku godine u kojoj su nas trovali „bez dozvole“, dolazi Nova, u kojoj će nas trovat' s dozvolom!? Dragi Allah dželešanuhu nam je podario prestolonaslednika direkt iz trezora Narodne banke, sekretara u dimijama i doživotnog oca našeg Grada koji će im produžit' istu na period od još pet godina.

U etnički najmješovitijoj zemlji, vukojebini zaostalih četnika, balija i ustaša n e trebaju nama nikakve lampice, jelke i ukrasi. Nama treba brojno stanje. Koliko je naših a koliko njihovih!

„U eri restriktivnih politika gradske vlasti vode računa o utrošku novca!“. Razumimo ih... Oni koji ga imaju na pretek neka idu u Istanbul, Beč i Veneciju. Turističke agencije su im i ove godine pružile raznovrsnu ponudu. I neka se vrate kao „bolji ljudi“.



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi