Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 2. prosinca 2015.

Đaci se odrekli užine da bi drugu kupili cipele

Negdje sam vidio naslov “đaci se odrekli užine da bi drugu kupili cipele!” Naime, siromaštvo u kome živi taj učenik, njegove školske drugove ganulo je do suza i oni su se odrekli užine da bi kupili patike i cipele školskom drugu čija je porodica slabijeg materijalnog stanja, pa on neće više morati da pješači do škole u poderanoj obući.

Super, humano, nema govora. S jedne strane humano, a s druge??? Nehumano društvo koje je dozvolilo da siromaštvo uzme toliko maha da se čak i djeca moraju odricat doručka kako bi pomogli svojim vršnjacima. Osim djece, na svakom koraku su apeli za razne donacije, od hrane do odjeće i obuće.

Sitnu buraniju tuđa neimaština gane do suza tako da se organizuju i skupljaju od svoje “sirotinje” dok se istovremeno njihovi tlačitelji vozaju u crnim audijima od preko 200.000 konvertibilnih maraka. Perverzno djeluje ako vidite da i vjerski službenici zloupotrebljavajući religiju rasipaju isto kao i političari koji novac od tlačenja narodnih masa koriste za zabavu, luksuz, skupa auta i putovanja, i stvari koje mu uopće nisu potrebne.

Koliko smo i da li smo zaista humano društvo? Jedni prikupljaju novce, a drugi ga nemilice troše. Jedni jedva preživljaju, skupljaju i pomažu druge, a neki treći čak i profitiraju od toga uzimajući procente (10,20 čak i 30% od prikupljenih sredstatva) za obavljeni humanitarni posao. U vrijeme ratnih sukoba u Bosni kažu da je negdje u Gluhoj Bukovici za vrijeme rata srpski vojnik pitao bošnjačkog: Ja tebi prodajem brašno po 5 maraka, a ti po 20. Ko je veći četnik od nas dvojice :D

Nadam se da me džematlije neće pogrešno razumjeti, izvršiti zamjenu teza i optužiti kako ja “zloupotrebljavam” tuđu nevolju s ciljem lajkanja na fejsbuku. Ne moraju lajkat. Nek’ samo pročitaju, dovoljno je. Ne brinu ni “oni” šta ću ja pomislit na to što oni podsjećaju na stradanja, malo-malo pa pitaju Dodu kako se osjeća u Saraj'vu, pošalju Tokića da maše s ljiljanima po Banja luci dok se oni na kongresu obračunavaju ko će bit' hadžija, a ko će vodu nostat.

Dobro reče moj kolega, “ne moš ti izjebat ovaj narod kol'ko on more bit' zadovoljan”.... Narod ti je poput ovih đaka koji su se odrekli užine da bi drugu kupili cipele. Što ga više je*eš on je tiši i finiji... Finćukastiji!

Ajd zdravo, smrt fašizmu!


1 komentar:

Popularni postovi