Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 28. lipnja 2015.

Žepče i „sukurac“ u njemu!

Ovaj tekst nabolje je započeti riječima književnika Abdulaha Sidrana, riječima kojim je prokomentarisao život na ovim prostorima. "Tko me pita što mislim o suživotu, ja ga pošaljem u sukurac. Ljudi žive, a ne su-žive“, rekao je Sidran naglašavajući da smo zahvaljujući nacionalnim strankama korak do apartheida, korak do rasizma...

Žepče, jedni kažu kako je to čaršija koja leži na čistom nacionalizmu i stranačkoj podjeljenosti, a drugi kako im je ekonomija prioritet dok nacionalizma nema... 




Načelnik Općine Žepče koja leži na čistom nacionalizmu je Mato Zovko, rođen 09. januara 1959.godine u Papratnici, općina Žepče proglašen “najnačelnikom 2010.”, a prestižno priznanje mu je dodijelila Nezavisna agencija za izbor i promociju menadžera iz Zenice, Europsko udruženje menadžera i časopisa Euro Menadžer.

Što se tiče samih građana, naravno da leži na čistom nacionalizmu i to mogu potvrdit screenshotovima komentara objava fcb.stranice Žepačke “Herceg Bosne”, ali nek se oni jebu bez mene, ne mislim cijeli tekst posvetit’ pravdanju svog mišljenja. Ionako su to (ne)ljudi koji su nasjeli na nacionalističku propagandu dok njihove “ideološke vođe” itekako dobro sarađuju.

Reći ću samo ukratko da ovi prvi argumentuju primjerom „dvije škole pod jednim krovom“, a drugi obrazlažu da je to zato što Bošnjaci neće da prihvate da školuju djecu po hrvatskom programu.

Diskriminacija i podjela učenika „dvije škole pod jednim krovom“ u BiH postoje više od deset godina i zapravo nije tema koju ću predstaviti u ovom tekstu.

Naprotiv, ovo je priča kako se dvije suprostavljene nacionalističke struje slažu kada su u pitanju stranački neopredjeljeni građani. Građani koji vide šta se dešava a reaguju samo kad im za vrat skoče. 


Dodaj naslov
Pisao sam o tome kako su vjera i politika izvele na sud 18 mještana Begovog hana ne bi li platili zato što su „progovorili“. Naime, mještani Begovog hana koji nisu dobili nikakvu pomoć za rješavanje problema nastalih nakon majskih kiša i poplava koje su zadesile to naselje, 10. septembra 2014.god. izašli su na proteste koji su uključivali i blokadu magistralnog puta M17 nakon čega su im policajci prijetili oduzimanjem djece. Na samu godišnjicu poplava, ti mještani, skupa sa mojom malenkosti su kažnjeni “Sudskim ukorom” da im slučajno ne bi palo na pamet da traže svoja prava.

Doduše, većini mještana je nakon demonstracija započeta sanacija oštećenih kuća i objekata, osim meni, naravno. 


Pretpostavlja Žepačka politička kasta, rupa bez dna, da meni nije žurba obzirom da stanujem u Zenici i stoga su mi izdali rješenje o procjeni štete misleći da nemaju obavezu meni sanirati bilo šta, dok bi novac od procjene, pretpostavljam, završio u neke druge svrhe.

Obzirom da danas niko ništa ne pita, a pojedinac ne može sam skoro ništa, ostaje mi da ovako preko bloga javno pitam načelnika “općine u sukurcu” šta je s mojom lovom od procjedne štete.

Dragi Mato, moj načelniče “općine u sukurcu” trenutno sam zauzet poslom od čijeg novca prehranjujem porodicu i ne mogu ti doći razapet šator ispred rezidencije koju koristiš. Rezidenciju koju si dobio možda i glasovima moje familije, poznanika ili prijatelja jer sam te javo hvalio kako si “dobar”i kako ću se preseliti na tvoju općinu. Trenutno ne mogu razapet šator, ali znaj da ću u skorije vrijeme moći. Jednostavno, dobit ću godišnji odmor u firmi ili će mi se sin oženiti i dovesti mi je u garsonjeru, a obzirom da vi i vama slični ne dajete mogućnost zaposlenja a kamoli stan, neću imati gdje do tebi pred rezidenciju.

Vidimo se...

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi