Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 21. lipnja 2015.

Vjeruje da su mu Sarajevo i Tuzla spas do kojeg neće doći!

Prije dvije godine u sklopu aktivnosti udruženja “Akcija građana”, nakon objavljene video priče o Berzadu Bijediću i njegovoj žalbi na osoblje zeničke bolnice rekli smo “Gledamo Vas, Berzad je naš sugrađanin i bit ćemo tu u svakom trenutku da izvjestimo javnost o istom ili sličnom ponašanju!”.

Iako je udruženje prestalo s objavljivanjem tih video priča, danas, nepune dvije godine poslije naš sugrađanin Berzad Bijedić (62) “opet” vidno uplašen za vlastiti život na sve načine pokušava alarmirati javnost o odnosu zeničkih ljekara naspram njega kao pacijenta.

Podsjećam, u video priči od 23. lip 2013. prema riječima Berzadove supruge, dr.Belma Pojskić joj je otvoreno rekla kako "mi nismo Švedska, da je liječenje izuzetno skupo, te kako bi u situaciji da ima 4 pacijenta sa istom bolesti Berzad bio zadnji koga bi poslala u Sarajevo radi pregleda krvnih sudova jer je "nezgodan" pacijent.

Berzad je došao u situaciju da vjeruje da su mu Sarajevo i Tuzla spas do kojeg neće doći jer ga ne žele poslati na daljenje liječenje. Naime, taj “nezgodni” pacijent, nepune dvije godine poslije tvrdi kako Harun Šestić , v.d direktor Kantonalne bolnice Zenica može da ga pošalje u Sarajevo ili Tuzlu u toku 24 sata ,ali neće.



Prema Berzadovim riječima, najmanje 20 puta je išao ljekarima u zeničku bolnicu, navodno lijeka nema, a daljnje liječenje, što se tiče Sarajeva i Tuzle nije potrebno.

“Davorka nije smjela da me primi u bolnicu zbog Hareta i Belme, ubjeđen sam da me ne žele primiti u zeničku bolnicu dok se ne pojavi gangrena”, riječi su Berzada koji na ovaj način želi alarmirati javnost.

Na ovom linku možete pogledati video priču iz 2013-te godine video priča o Berzadu Bijediću.




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi