Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 25. lipnja 2015.

Tko vlada Zenicom? Znaju li civilizovani stanovnici Zenice šta je Evropa?

Zaključak mog prijatelja da „u Zenici nema grada, niti u Zenici vladaju građani“ naveo me je da podijelim njegov tekst jer mi se čini da u Zenici zaista vladaju (ne)ljudi kojih nije briga šta građani misle. Rade onako kako su zamislili ne obazirući se na mišljenje sopstvenih građana.

Prije nego pređemo na njegov tekst, ispričat ću vam jednu anegdotu počevši njihovim žargonom. Estakvirlah, haman da Cerić nije džaba govorio "dosta smo se mi njima prilagođavali, nek se oni nama prilagođavaju!"... 


Prolazeći pored gradilišta stambeno - poslovnog objekta u Blatuši, kolega pita "je l' to i ovdje nova džamija"? 
Haha baš smo se "prilagodili“, sad kad vidimo bilo koje ograđeno radilište pomislimo, evo je još jedna!

No, ovaj put nije riječ o džamiji već o velikim građevinama, odnosno projektima za koje je prije početka gradnje trebao biti raspisan referendum ne zbog tog što se nekom ne sviđa, nego zbog tog što se radi o ogromnom novčanom zaduženju, nas i naše djece.

Piše: Goran Jerkić, građanski aktivista

Nije bilo referenduma ni kada se raspravljalo o kreditnom zaduženju za gradnju GGM-a, iako je Zenica još dugo godina mogla živjeti da se napravio kružni tok kao u Sarajevu. Nekoliko je razloga za to. Nikada, ali baš nikada u ovoj kotlini neće živjeti toliko ljudi kao u Sarajevu, a naša Sarajevska ulica mogla je imati dvije trake u jednom pravcu , bulevar isto tako, dvije trake u drugom pravcu i eto ga značajno jeftiniji projekat. Niko građane nije pitao šta misle o tome.

Prolazeći gradom i izbjegavajući s jedne strane automobile s druge građevinske mašine, pokušavajuci da pređem nekih stotinjak metara sjetim se da je ovo zadnji, slobodno se može reći prostor koji je bio upotrebljiv još stotinama godina, a postojao je iz vremena kada je moj grad postajao grad. Kasaba koja je davne 1945. godine imala tek nekih 13 hiljada stanovnika, neke 1971-e izvukla se u grad od 71.000 stanovnika. Kaldrma za kojom žalim je upravo to iz vremena kada današnji političari nisu bili bitan faktor, niti ih je ko primjećivao. Poslednja kaldrma se nalazila na brdu prema Bristu. Iznad nekadašnjeg rudarskog hotela, danas kažu da je to Turski koledž pored Bajrine čevabdžinice.

Druga stvar koja nije bila na referendumu je da se Zenica preustroji u Grad. Ko je ovdje koga pitao? Navodno je stigao papir "odozgo". Pa šta? Valjda se lokalna organizacija formira na osnovu onog što odgovara onima koji žive tu.

Kada su formirali grad po evropskim zakonima zaboravili su na činjenicu da nam je Evropa u komšiluku i da civilizovani stanovnici Zenice znaju šta je Evropa. Primjera radi tamo čuvaju svoju tradiciju i ne skidaju kaldrmu tamo gdje netreba nego je ostavljaju čak i u užim gradskim jezgrima. Drugo, da li je od njih, nazovi demokrata, čuo da negdje u Evropi postoje mjesne zajednice. Balkanski izum je da u općinama postoje mjesne zajednice.

Vlastodršci, ne moram ih imenovati, znaju se. Oni su se za dvadeset godina nastavili ponašati autokratski u tradiciji Franje Topića iz Napretka, Josipa Broza iz Jugoslavije i kada se sjetim da su devedesetih godina zaklinjali se u demokratiju, zaboravili su to. Izgleda da je jedan prastari aforizam već dugo na vlasti.

Demokratski je samo ono što ja kažem kako će biti. Aforizam postao život.

Autokratsko ponašanje sa tendencijom prema oligarhiji, kako na državnom nivou tako i u lokalnoj zajednici u slobodnom žargonu bi značilo da poslije babe dođe sin koji arči i rasprodaje ono što mu babo nije zaradio niti je njegovo, ali kako je navukao kravatu i odijelo misli da je gospodin.

Sve u svemu u Zenici nema ni grada, niti u Zenici vladaju građani.....



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi