Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 7. lipnja 2015.

Stranjani kod Zenice: Oni bi da se odcijepe, a mi im k’o ne damo!

- Mještani Stranjana kod Zenice bi da se odcjepe od Medžlisa Islamske zajednice Zenica po pitanju članarine, a ovi im ko ne daju...

Slučaj mještana Stranjana kod Zenice koji upozoravaju da im je onemogućen odlazak na hadž podsjetio me je na Bahrudina Kaletovića devetnaestogodišnjaka iz Tuzle, koji je ušao u kolektivno sećanje svih pripadnika južnoslovenskih naroda koji su te večeri gledali Yutelov prilog sa slovenačkog ratišta.

Krajem juna 1991. godine, negdje na liniji vatre na Krakovskem Gozdu u Sloveniji, zabiti čije ime nešto znači još samo slovenačkim veteranima rata za nezavisnost, novinar Jutela Ivica Puljić intervjuiše vojnika JNA. Vojnik dječijeg lica leži usred šume. "Kakvo je stanje?", pita reporter. "Jebeno, eto kakvo", odgovara vojnik. Dok priča, nervozno čupka lišće sa okolnih grana i baca ga svuda oko sebe. Na pitanje da li zna protiv koga se bore, kaže: "Otkud znam, samo znam da pucaju na nas i ništa više. Pucaju ovi teritorijalci, jebi ga, ko će drugi." "Znate li zbog čega se vodi ovaj rat, ova bitka?" "Ma otkud znam. Kol’ko ja kužim to, oni kao hoće da se otcepljuju a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više", odgovorio je Bahrudin Kaletović, devetnaestogodišnjak iz Tuzle, i ušao u kolektivno sećanje svih pripadnika južnoslovenskih naroda koji su te večeri gledali Yutelov prilog sa slovenačkog ratišta.

Mještani Stranjana kod Zenice bi da se odcjepe od Medžlisa Islamske zajednice Zenica po pitanju članarine, a ovi im ko ne daju... Ma kako bezazleno izgledala priča vojnika s početka teksta, nakon toga desio se četverogodišnji krvavi rat. Džematski odbor Stranjani i Medžlis Islamske zajednice Zenica devet godina vode spor oko plaćanja članarine i ostalih prava i obaveza oko finansiranja džemata a koliko su “zaratili” pokazuje i ovo onemogućavanje odlaska na hadž dvanaest mještana Stranjana.

Jakub ef. Salkica, glavni imam i njegov daleko poznatiji kolega Muhamed Begagić koji je na čelu Medžlisa IZ Zenica očigledno smatraju da novac iz Stranjana mora ići u zajedničku kasu.

Begagić je “stari ratnik”, predsjednik svega i svačega u Zenici i on vjerovatno zna kako to ide “il' si bos il' si hadžija”. Sad ću i ja k'o Bahrudin, kol’ko ja kužim to, oni kao hoće da se otcepljuju, a ove hadžije im kao ne daju. Pitam se šta je slijedeće? Da neće izdati fetvu protiv mještana Stranjana?

Salkica, glavni imam MIZ Zenica je za Dnevni avaz izjavio da dozvole za hadž nisu izdate jer mještani Stranjana nisu članovi Islamske zajednice u BiH.

“U organizaciji IZ i Rijaseta na hadž idu članovi IZ. Oni u Stranjanima to nisu. Ja ne mogu napisati ni preporuku za upis u medresu nekome ko nije član IZ. Ovdje se ne radi o kapricu, već o propisima”.

32 vijecnik/ freshpress.info/avaz.ba/agencije



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi