Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 27. lipnja 2015.

Mene je kupio On, sa velikim slovom „O“!

Prvi put kad sam čuo zanemario sam kao da nisam ni čuo, nasmijao se i rekao „ma pusti budalu“. Večeras čujem ponovo, ovaj put od druge osobe. Neko voli pričat o meni kad me nema....

To da sam „kupljen“ nisam mislio komentarisat' jer ne volim tračeve, ali možda su ti koji pričaju u pravu!? Jest, ipak je to tačno. Bio sam kupljen. Jednom me je jedan kupio. Kupio me je time što mi je omogućio besplatno obrazovanje, pravo na besplatnu ljekarsku brigu i na kraju posao sa osmočasovnim radnim vremenom i sigurnom platom, i to bez štele... Dakle, omogućio mi je bezbrižno djetinjstvo, duhovnu slobodu i mir. 

Ove mlađe generacije možda i ne znaju ko je taj koji me je kupio!? Ne, nije se on zvao dedo al' je ipak sjala jako! Mene je kupio On, sa velikim slovom „O“!  Njegovo ime je Josip Broz Tito!

Po samom objavljivanju na društvenoj mreži nadođe mi misao da ovi "moji" ovdje ne kontaju zašto Hakala pjeva "da mi je osjetit Željezarin miris dima". Ne pjeva on radi Željezare i njenog dima, pjeva čo'jek radi Tita haha... grin emoticon

Da ne bude zabune... OBAVEZNO POGLEDATI GOVOR PRIJE SPOTA

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi