Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 12. lipnja 2015.

Jebo vas snajperista, da vas jebo !!!

Koga čuvaju i od koga čuvaju, tipovi naoružani dugim cijevima?

Nekoliko posljednjih dana neobična situacija u mom gradu, mnoštvo, do zuba naoružanih, namrgođenih tipova maršira ulicama. Scene koje me podsjećaju na vrijeme kad su četnici blokirali Sarajevo. U Zenicu je stigla reprezentacija Izraela, skupina momaka za koje dobro informirani svijet nogometa u biti nikad nije ni čuo. Ekipica po popularnosti slična onoj sa kojom sam nastupio na prošlom Bajramskom turniru mahala. Ljudi bitni za nogomet onoliko koliko i Seka Aleksić za razvoj brdsko-planinskog turizma u sjeverozapadnoj Italiji. 

Činjenica da su Džeko i Pjanić skuplji od kompletnog ministarstva sporta te izmišljene države, daje mi za pravo da se bunim za to ponašanje, njihovih tajni službi i naše policije. Trebao je neko reći toj skupini "zvijezdetina" ( kojima inače mama i dva jarana znaju da su oni fudbaleri) da dolaze u BiH. U zemlju kojoj je pun spolni organ rata i oružja, u zemlju koja više cijeni mir nego hljeb svagdašnji. U zemlju u kojoj su reprezentacije Srbije i Hrvatske dolazile netom poslije rata i niko ih nije dirnuo, niko nije bacio bombu na njih i niko nikog nije ubio, a niko ih pritom nije čuvao snajperima i automatskim puškama. 

Trebao im je neko reći da BiH nije vukojebina iz koje su došli, u kojoj se sve završava puškom. Trebao im je neko reći, da je u BiH dan utakmice karneval i praznično raspoloženje, djeca se slikaju sa igračima i uzimaju autograme, niko ni na koga ne puca i niko ne postavlja bombe, pogotovo ne na taj dan. Reprezentacija koja će se plasirati na neko veliko takmičenje iste one godine kad i Šaban Šaulić postane predstavnik Turske na pjesmi Eurovizije, bi trebala znati da su ulicama ovog svetog nogometnog hrama u BiH, mirno hodali Ronaldo, Tores, Iniesta, Nani, i mnogi drugi igrači čije postere skupljaju ove "qvazi" zvijezde koje čuvaju naoružani specijalci, obavještajci ili ko već. 

Uništili su nam praznični dan i istu takvu atmosferu brigom za svoje bezvrijedne karijere. Kao vječiti antifašista konstatujem da se na ovaj način ne dolazi u goste bilo kojoj državi, pogotovo ne onoj koja zazire od puške i koja je izgubila stotine hiljada sinova od baš takvih pušaka. Pitam se da li se oni stvarno nečeg boje, ako strahuju, da li bar znaju razlog svojeg strahovanja. Na kraju potpisujem tekst kao svoje lično mišljenje i sve one koji se ne slažu upućujem direktno na svoje ime, a ne, na one koji će ovo objaviti. 
Gospodo Izraelci ja vam želim sretan put kući, ali ne dolazite više, bar ne ovako, kad naučite pojmove; kultura življenja, poštovanje domaćina, fair-play, možda tada bude i bujruma za vas, trenutno vas više ne želimo blizu naše svetinje reprezentacije.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi