Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 16. ožujka 2015.

Ti radi, a drugi nek ti ševi ženu

Kako reče neki dan u svom fejsbuk statusu, razmišljaš da li objaviti nešto ili ne... J'bem ti savjest...povrijedit ćeš ovog, povrijedit ćeš onog, a na sebe, na sebe i ne misliš. “Čuvaš ljude od sebe, a ko tebe čuva”, riječi prijateljičine kćerke, u jednom od komentara navedoše me da ipak objavim.

Ja kad se potrefim u pravo vrijeme na pravom mjestu obično "oberem bostan"!? Prvi put 1978-e... udari me auto kao pješaka, drugi put udari me struja kao električara, treći put granata kao vojnika, četvrti put udariše me tri kretena u tri saobraćajke, a na peti put neću da mislim. Dosta je udaranja po meni. Red je da i ja udarim po nekom. Naprimjer, po radnicima... Kojim radnicima? Pa onim koji svo vrijeme ćute i rade i ništa im ne treba. Onima koje ne zanima ni radnopravni status, ni Zakon o radu, a kamo li politika i stanje u državi.

Rad, rad i samo rad... Radi čova ne gleda više ni koliko ni šta, bitno je da radi, da doprinosi. Nije on poput ovih "neradnika" koji zahtijevaju pravo na redovnu uplatu doprinosa, godišnji odmor, slobodne dane, radno vrijeme... može on sve. Može on i po deset godina bez godišnjeg, može i po 12 sati dnevno. Izdržljiv čova, sve za lovu. Prist'o bi on na sve, samo nek' se radi. Radiša pravi... Ne smeta mu ni što je Bošnjak, a zovu ga Radiša. Tako i treba, ti radi, a drugi nek ti ševi ženu.

Kakve veze sad žena ima s tim? Nikakve, k'o što je ni s tobom nema. Nema te kući, a i kad dođeš tu si samo da prenoćiš, povremeno poševiš i krkanski "izgnjaviš"... Što je čvršče stišćeš ona sve glasnija, a ti sretan misliš kako joj je lijepo i kako si pravi muškarac. Nije bolan, nije joj lijepo, boli je... Pitaš se kako i zašto će je drugi ševit ako joj doneseš i pružiš sve što treba!? Zato što te nema nikad kući, bolan ne bio. Ti radiš, radiš, radiš... No, nije to problem naći će ona ko će s njom trošit to što ti zaradiš. Naći će, ako već nije ko će da joj pokloni toplu riječ, malo pažnje i nježnosti. Ti radi...od jutra do sutra. I nemoj slučajno da tražiš nešto.

Radi, samo radi, rad je stvorio čovjeka. Radi i ne pitaj ništa, ne pitaj za godišnji, za slobodne dane... ni za Zakon o radu? Ma jebo zakon, ti si ba zakon, ti radiš. Ti radi, a drugi nek ti ševi ženu. Taj drugi, nisam ja... Nisam ja te "sreće", kako već rekoh "ja kad se nađem u pravo vrijeme na pravom mjestu obično oberem bostan"! Mene bi neki kreten zatek'o i eto ti belaja, a pravo da ti kažem, nisam nešto ni zainteresovan... zauzet sam ti ja. :D

Ima njih koji će stići na sve što ti ne stigneš, ljudi koji su svoj radni dan rasporedili u 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za kulturno uzdizanje. Ti ljudi će to svoje vrijeme za kulturno uzdizanje preraspodijeliti tako što će u jednom periodu trajati duže, a u drugom periodu kraće od normalnog vremena za kulturno uzdizanje. U toj preraspodjeli će joj poklonuti sve što ti nisi. “Uzdignut” će je i dovesti do savršenstva.

Uz dužno poštovanje prema nekima koji bi se mogli pronaći u ovome, premala posvećenost partneru/ici zbog prezaposlenosti često je uzrok “otuđenja”, ukrade vam je lola ispred nosa. Međutim, glavu gore, nekada je razvoda bilo puno manje i društvo je na njih loše gledalo. Danas je to nešto sasvim uobičajeno, ne brinite, niko vas neće kriviti zbog toga, krivit će vas zbog onog što niste poduzeli, a mogli ste.

Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je sasvim slučajna.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi