Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 28. ožujka 2015.

Pazi kud hodiš sine moj.....

Na fejsbuku ste i mislite da je ono što vidite zaista tako!? Koliko nas se samo pretvara da je nezadovoljno ili pak zadovoljno, da uživa, krevelji se, kezi zube iako su svjesni da nisu pravi.... Zgražamo se nad nečijim riječnikom, svi smo nekako finćukasti, uklapamo se u razmjenu informacija sa prijateljima, poznanicima i potpunim strancima.

Pretvaramo se da smo ovo ili ono, ovakvi ili onakvi... Kod mene je od jutros bilo radno i udarno, bez obzira što je vikend... pretvar'o sam se da sam konj i da mi je sve svejedno. A večeras!? Večeras ću se pretvarat da sam ovca, jedna od tri i po miliona ovaca kojoj je svejedno ko joj je čoban.

Šalu na stranu, večeras se neću slikat kako pijem vino, popijem ja njega pođahkad i da se ne vidi. Večeras neću nikog prozvat nit' me je briga ko radi, a ko ne radi. Jednostavno, da malo skrenemo s teme rušenja aviona Airbusa i terorista, večeras ću podjeliti stopu prijateljičinog unuka i njeno razmišljanje...



Pazi kud hodiš sine moj.....

Ovo je stopa moga unuka. Nije obična. MOJA..... od Mog..... od Našeg..... kako su riječi samo riječi kad ih trebaš da pokažeš i iskažeš osjećanja onda ti fale, onda je svaka prazna..... Nedostojno obična, kad je ova stopa u pitanju.

Gledala sam svaku crtu i svaku krivinu i najviše bih voljela pregledati svaki nanometar ove stope i u svaki utkati zdravlje, sreću i sve ono što svaka majka svom sinu želi. Ne ide nama običnim smrtnicima, ne može.... Može samo da se uzdahne i poželi . Zato što smo mi tako krhki i nemoćni On nam je dao moć želje. Zato mu se opet i opet obraćam. Mom svevidećem i sveznajućem i svemogućem Kosmosu....

Pazi mi ove stope molim te....

Vodi računa da gdje god stanu i kad god stanu da ih prati sreća , da se razvezuju svi uzlovi, otklone sve teskoće, ispune sve potrebe ....ostvare sve želje...

Pazi mi ove stope molim te i daj im snage da se u svakom trenu uhvate u koštac sa svim nedaćama iz kojih će izići sa uspješnim završetkom.....

Pazi mi ,molim te ,ove stope i vodi računa da sutra tlo ovim stopama dodiruje osoba dostojna čovjeka ......i i molim te ne dozvoli da ikad magija prestane!!!!!!


Nema komentara:

Objavi komentar

Popularni postovi